Viktor Ivančić: Lomača za protuhrtvatski blud

Viktor Ivančić
Autor/ica 15.4.2014. u 08:39

Viktor Ivančić: Lomača za protuhrtvatski blud

Obrana na suđenju pred Općinskim sudom u Zagrebu, zbog „uvrede i klevete Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana“, 14. lipnja 1996.; objavljeno u Erazmusu, srpnja 1996.

DR. FRANCO TUĐMAN

Moji su mi odvjetnici objasnili kako je kleveta iznošenje netočnih činjenica, pa bih ovdje molio da mi se objasni koje su to činjenice u spornom tekstu netočne, budući da je u optužnome prijedlogu citiran čitav tekst. Je li, dakle, netočno da je Tuđman „ražalovani general“, da je Tuđman „komunistički genreal“, da se Tuđman „1990. Vratio na vlast“, da je Franco takav kakav je opisan ili je pak netočno da je Tuđman „deklarirani sljedbenik generalissimusa Franca“?
S obzirom na to da se u obrazloženju optužnice navodi samo ovo posljednje, pretpostavljam kako tužiteljstvo to smatra netočnim, a sve ostalo pouzdano točnim. No, to da je Tuđman deklarirani sljedbenik generala Franca- kada je riječ o ideji pomirbe metodom „miksanja“ kostiju u jednoj masovnoj grobnici- ne samo što je notorna činjenica nego se tužiteljstvo trebalo prilično namučiti da je takvom ne vidi.

U intervjuu odabranim novinarskim urednicima, iz travnja ove godine, kada je iznio zamisao gradnje zajedničke grobnice u Jasenovcu, predsjednik Tuđman se otvoreno pozvao na Franca kao na uzora. Evo kako ga u izvještaju citira HINA: “U tim nastojanjima nismo usamljeni, kazao je dr. Tuđman, posjetivši da je Franco, kada je pokraj Toleda izgradio kapelicu u spomen žrtvama španjolskog građanskog rata i tu pokopao neke od njih, rekao- falangisti i komunisti su se borili za Španjolsku, svaki pod svojom zastavom, pa sad trebaju biti zajedno pokopani.“

Međutim, Tuđman se tada nije prvi put pozvao na generala Franca kada je riječ o toj morbidnoj ideju. U intervjuu berlinskom Tageszeitungu, još u srpnju 1990. Godine, on kaže: „Zastupamo jasno mišljenje o našim ratnim zločinima: na obje je zaraćene strane bilo idealista i drugih. U Hrvatskoj su se Hrvati borili za slobodu zemlje pod različitim zastavama. Čak je i jedan general Franco to spoznao i prije 30. godina zajedno sahranio fašističke i komunističke žrtve. Samo na temelju te vrste izmirenja može doći do demokratskog društva u kojem nema više zaraćenih strana.“

Nadalje, u intervjuu Startu u travnju 1991. Godine, obrazlažući zbog čega je bilo „pametno“ ukloniti naziv Trga žrtava fašizma u Zagrebu dr. Tuđman kaže da se u Hrvatskoj vode štetne rasprave umjesto da podignemo spomenik svima, kao što je to učinio jedna Franco, pa omogućio time normalan razvitak demokracije u Španjolskoj je, u Franca, imala hrabrosti i mudrosti kazati kako su se španjolski komunisti i španjolski falangisti borili za Španjolsku, svaki pod svojim zastavama. To se isto događalo i na hrvatskom tlu.“

Za Tuđmana je, dakle, Franco čovjek koji je –citiram- „omogućio normalan razvitak demokracije u Španjolskoj“; samo na temelju Francove ideje izmirenja- citiram-„može se doći do demokratskog društva“, Španjolska je u Franca -citiram-„imala hrabrosti i mudrosti“… I što sada znači optužba iz državnog odvjetništva kako Feral prikazuje Tuđmana kao „deklariranog sljedbenika generala Franca“?!

Da je on deklarirani sljedbenik što se tiče ideje pomirenja mrtvih, koja su u Hrvatskoj ima realizirati u Jasenovcu, u to, vidjeli smo, nema nikakve sumnje. Ali više od toga: Tuđman u toj ideji ne vidi ništa loše, štoviše, smatra je gotovo genijalnom. Zašto bi on sada bio uvrijeđen kada ga se identificira s njome i njezinim rodonačelnikom? Na osnovi čega Tužiteljstvo uopće zaključuje da je Tuđman oklevetan ili uvrijeđen kada ga se poistovjećuje s Francom po pitanju „ pomiriteljskog grobišta “ kada ga je on sam toliko puta istakao kao vlastiti uzor?!.

Ako bih ja, naime, logično razložio tezu Državno tužiteljstva, to bi izgledalo ovako: Tuđman je za Franca rekao da je „omogućio normalan razvitak demokracije u Španjolskoj“, odnosno daje „Španjolska u Franca imala hrabrost i mudrost“; prema tome, kada Feral napiše da je Tuđman „deklarirani sljedbenik generala Franca“, to bi- slijedom predsjednikove logike-značilo da on, Tuđman, „omogućava normalan razvitak demokracije u Hrvatskoj“, odnosno da „Hrvatska u Tuđmanu ima hrabrost i mudrost“.

Dakako je mislim da Tuđman imao onu vrstu „hrabrosti“ i „mudrosti“ da slijedi Francove svinjarije, ali-molim- predsjednik to ne misli da su to svinjarije. On misli da je to sjajna zamisao. Barem dvoje ljudi u ovoj dvorani-gospođica tužiteljica i ja-držimo da je to svinjarija. Međutim- i na žalost predsjednik Tuđman tako ne misli. On misli da je to „hrabro“ i „mudro“, odnosno da se time „omogućava normalni razvitak demokracije“.

I to je temeljni nesporazum u ovom procesu: ovdje se sudi Feralu zbog štete koju Tuđman nanosi samome sebi. Ja se, naime, slažem s ocjenom Tužilaštva da se objektivno šteti instituciji predsjednika države kada ga se prikazuje kao „sljedbenika generala Franca“, naročito u pitanju polivalentne spomen grobnice. Međutim, ovdje tužiteljstvo zastupa institut predsjednika Republike kao jedno imaginarno i idealizirano tijelo, ono zastupa nekakva nepostojećeg predsjednika-fantoma, dočim je stvarni predsjednik posve drugačiji-sastavljen od krvi, mesa i niza vitalnih organa- te svojim riječima i djelima objektivno blati institut funkcije koju obnaša.

Ja također, kao i državno tužiteljstvo, mislim da nije dobro imati predsjednika koji u Hrvatskoj nastoji realizirati Francove ideje i koji se u tom smislu pokazuje Francovim sljedbenikom, ali- što će ona Tužilaštvu u ovome procesu Feral Tribune? Što čemu posrednik? Zašto tužilaštvo ne podigne optužnicu protiv predsjednika Franje Tuđmana zbog toga što-deklarirajući se kao sljedbenik generala Franca i nastojeći u današnjoj Hrvatskoj realizirati njegove bolesne ideje-šteti i omalovažava institut predsjednika Republike Hrvatske?

Pretpostavljamo da su ti novi zakonski članci i doneseni zato da se zaštiti dična funkcija. Molim stoga neka Tužilaštvo postupi po zakonu. Pitanje je samo kako će od predsjednika države dobiti suglasnost za tužbu protiv Franje Tuđmana.
Uz malčice zlobe, ja bih ovdje čak mogao tvrditi kako je prava namjera Tužilaštva iskoristi Feral Tribune kao kamuflažu i paravan, a da se ono zapravo obračunava s Franjom Tuđmanom i da vodi proces protiv njega. Jer, nedvosmisleno je kako Tužilaštvo smatra da se prikazivanje predsjednika države kao „deklarirana sljedbenika generala Franca“ šteti ugledu dotične funkcije, pa je prema tome podložno krivičnom gonjenju.

Nedvosmisleno je također da se sam Tuđman otvoreno, u više navrata, deklarirao kao sljedbenik generala Franca u vezi s idejom ideološkog i fizičkog ujedinjena kostura. Nedvosmisleno je, dakle, da Državno tužilaštvo u primisli ima krivično gonjenje Franje Tuđmana i da za to možda ima osnovanih razloga. Meni se samo ne sviđa kako se netko preko feralovih leđa nastoji obračunati s predsjednikom države.

No, ovdje se ipak radi o nečemu drugom, naime o pokušaju da kriminalizira svaka kritika jedne morbidne ideje, ali kako se ne nalazi zakonsko uporište da se kazni slobodno mišljenje, pokušava se izmisliti kleveta. Ja dosita mislim da je ideja o gradnji zajedničke grobnice u Jasenovcu notorna svinjarija. Tužiteljstvo pak zna da ovome sudu nije lako razrezati kaznu zbog pukoga mišljenja da je nešto svinjarija.

Međutim, nije slučajno što su u spornome Feralu kriminalizirani zapravo svi tekstovi i prilozi koji se tiču ideje o Jasenovcu. Ne radi se tu ni o Francu, ni o Titu, ni o Paveliću niti o uspoređivanju Tuđmana s njima; nas se želi kazniti zato i samo zato što smo kritizirali i ismijavali ideju o miješanju kostiju u Jasenovcu. Nad tom idejom se, uzgred, zgranula gotovo čitava domaća i međunarodna javnost.

Uistinu se u „slučaju Jasenovac“ ne radi o pomirbi nego o nečemu posve suprotnome; zapravo riječ je o pokušaju relativiziranja zločina, jer znamenja Jasenovca simbol su žrtava fašističkog zločina. „Redizajn“ tog simbola, „redizajn“ jedne masovne grobnice jest ujedno “redizajn“ samog zločina koji je učinjen, pokušaj njegovog ublažavanja pronalaženjem „pariteta“ s druge strane. Tu se nesumnjivo iskazuju određene simpatije prema počiniteljima toga zločina. Relativiziranjem fašističkih zločina danas se bave najmračnije političke figure u svijetu.

Potpuno je nedvojbeno da je idejom o preuređenju Jasenovca predsjednik Tuđman nanio golemu štetu ugledu hrvatske države u svijetu, pa i ugledu hrvatskog naroda. (Druga je stvar što ova zemlja nema zakon kojim bi se štitio hrvatski narod od štete koju mu nanosi predsjednik države.) od brojnih reagiranja podsjetit ću samo na članak što ga je u uglednom Wall Street Journalu objavio direktor Muzeja holokausta u Washingtonu, pozivajući čitav svijet da „zaustavi suludi pokušaj Franje Tuđmana da falsificira povijest“. Tko tu kome, dakle, nanosi štetu? Tko tu kome krnji ugled’ Tko bi tu koga imao krivično goniti?

Problem s Feralom u ovome je slučaju u otme što je sasvim jasno i precizno napisao što misli o toj ideji i što se pritom nije služio lažima. Metodologija iznošenja neistina da bi se navodno „argumentirale“ određene kvalifikacije nije imanentna Feralovom stilu. Neka mi ovdje bude dopušteno-budući da je riječ o Tuđmanu, Feralu, uvredama i klevetama-podsjetiti kako je predsjednik Tuđman javno kazao, na sjednici Centralnog komiteta svoje partije, kako su korijeni Ferala u- citiram- „orjunaškim grupama koje su batinale hrvatski narod“ i u “četničkim četama iz Drugog svjetskog rata“. Nedvojbeno je u izjavi za londonski Financial Times kazao kako su urednici i novinari Ferala – citiram-„ideolozi jugoslavenskog komunističkog režima, djeca oficira JNA i potomci iz miješanih brakova“.

To su klevete, a ne Feralovo pisanje. U kvalifikacije o „četničkim korijenima“ ne bih sada ulazio jer je to očito prostor predsjednikovih umjetničkih sloboda: u posljednje vrijeme njemu su četnici svi građani Republike Hrvatske koji nisu u HDZ-u, a oni kojima se s prozora vide masline pritom su i orjunaši. Međutim, ja nikad za predsjednika Tuđmana ne bih kazao da je on sin oficira JNA ako to nije istina. Istina je da su to njegova djeca.

To se tiče drugog djela optužnice, u kojem me se tereti za uvredu, moram reći da sam doslovno ponižen načinom na koji Državno tužilaštvo tumači smisao i poruku jedne fotomontaže. Kada bi naši čitaoci na taj način tumačili navode „poruke“ feralovih satiričnih priloga, bio bi to list namijenjen budalama, a oni to nisu.

Feralovi su čitaoci znatno inteligentniji od kriterija koje im je nametnulo Državno tužiteljstvo. Kazniti kako je poruka sporne fotomontaže tek da prikaže Tuđmana „kao sljedbenika fašističkog režima“ naprosto je toliko banalno i besmisleno da gotovo negira sam smisao fotomontaže kao satirične forme. Da smo mi doista htjeli poručiti samo to – naime, da je predsjednik Tuđman sljedbenik fašističkog režima-onda bismo to tako i napisali. Što bi nas priječilo da to učinimo? Međutim, mi se bavimo satirom, a ne banalnim politički parolašenjem.

Nadalje, ne razumijem obrazloženje iz optužnice. Kakve su to „aluzije“, kakvi su to „simboli i osobe čiji je uvredljiv smisao općepoznat“? tužiteljstvo to ne precizira i ja ne znam na što misli. Ako tužiteljstvo navodi „osobe“ na fotomontaži “čiji je uvredljiv smisao opće poznat“ –a na fotomontaži su samo dvije osobe: Pavelić i Tuđman- to znači da Državno tužiteljstvo smatra i izravno tvrdi kako je dr. Franjo Tuđman osoba „čiji je uvredljiv smisao općepoznat“. Ne mislim da je to ni Pavelić budući da on u ovoj zemlji ima sljedbenika i ne izaziva kod njih negativne konotacije, pa je dosita neprimjereno govoriti o njegovom „uvredljivom smislu“ koji je, eto, „općepoznat“.

Tužilaštvo je u najmanju ruku moralo ponuditi nekakvu analizu slike na osnovi koje je izvuklo zaključak kakav je izvuklo. Ovako sam doveden u krajnje nezahvalnu situaciju da moram nagađati argumente Tužilaštva kako bih gradio obranu, jer Tužilaštvo nikakve argumente ne nudi. Priznajem da sam pokušao iz te fotomontaže izvući isti zaključak kao i Tužiteljstvo, ali nisam uspio. Pokušali su to i neki moji kolege, ali nisu uspjeli.

Možda mi nemamo takvu strukturu mozga kao i ljudi iz Tužilaštva, ali po čemu je to molim vas, jasno da sporna fotomontaža prikazuje predsjednika Tuđmana kao „sljedbenika fašističkog režima“? kakve „aluzije“ i „simboli“ to dokazuju? Spomenik u Jasenovcu nije simbol fašizma nego simbol žrtava fašističkog zločina.

Ja ovdje mogu ad hoc ponuditi nekoliko tumačenja Feralove fotomontaže koja su sasvim drukčija od tumačenja Tužilaštva. Na slici su, recimo, prikazana jedina dva predsjednika hrvatske države u povijesti, a zajednička im je jedna stvar- Jasenovac. Pavelić ga je stvorio, a Tuđman se u posljednje vrijeme njime intenzivno bavi… Možda je smisao fotomontaže taj da Pavelić predaje Tuđmanu vrući krumpir s kojim ovaj teško izlazi na kraj…Možda je smisao i ovaj: Pavelić predaje Tuđmanu „najdraži pehar“, a na ovim prostorima ta sintagma označava Kup maršala Tita, a kako je Tito dao sagraditi spomenik u Jasenovcu, to se sada-predajom “pehara“ u Tuđmanove ruke-nastavlja lanac prenamjena Jasenovca… I tome slično. No, nema apsolutno ni jednog argumenta koji bi dokazivao kako fotomontaža nedvosmisleno prikazuje predsjednika Tuđmana kao „sljedbenika fašističkog režima“.

Osim možda samo jednog: to je tvrdnja Državnog tužilaštva da je dr. Franjo Tuđman „osoba čiji je uvredljiv smisao općepoznat“. Ja se, ponavljam, s takvom tvrdnjom uopće ne slažem premda ne bih uskraćivao Tužilaštvu pravo da slobodno zastupa svoje mišljenje. Samo što tu opet dolazimo na isto: ovo Državno tužilaštvo ima nešto protiv Tuđmana te ne znam zbog čega se mene i Feral u taj sukob uopće upleće!

Ako je, međutim, smisao ove kriminalizacije da se zabrani u bilo kakvom kontekstu montiranje Ante Pavelića na zajedničku fotografiju s Franjom Tuđmanom, mislim da treba jasno postaviti pravila igre. Neka se objavi spisak ljudi, životinja, biljaka, predmeta i spomen-obilježja koje je zabranjeno montirati uz gospodina predsjednika! Mi ćemo u sljedećem Feralu, koji izlazi za dva dana, iskušati kriterije Tužiteljstva. Objavit ćemo desetak različitih fotomontaža sadašnjih hrvatskih političara i Pavelića, u različitim pozama i s različitim „simbolima“ koje predaju jedni drugima, pa ćemo vidjeti koje će od njih biti kriminalizirane. Tako ćemo barem donekle moći shvatiti što se ovdje želi postići.

Ja sam, znate, zbog nečeg siguran kako ovo Tužilaštvo protiv ferala ne bi podiglo optužnicu da smo, na primjer, umjesto Pavelića koji mu predaje jasenovački spomenik, na fotografiji uz Franju Tuđmana montirali majmuna koji mu predaje bananu. To je zato što ovoj vlasti – i državnom tužilaštvu kao njezinu operativnom organu- manje smetaju simboli banana-države od simbola žrtava fašizma.

Viktor Ivančić,  Lomača za protuhrtvatski blud

Viktor Ivančić
Autor/ica 15.4.2014. u 08:39