AL JAZEERA I N1: KAKO NOVINARSKI DOKAZATI DA JE MUHAMED BOŽJI POSLANIK?

tačno.net
Autor/ica 20.1.2015. u 10:21

AL JAZEERA I N1: KAKO NOVINARSKI DOKAZATI DA JE MUHAMED BOŽJI POSLANIK?

Na obje televizije Muhameda se naziva Božjim poslanikom. Nema sumnje da ima osnova za takvo tituliranje, ali s ogradom: “prema vjerovanju muslimana”. Novinarstvo mora baratati jezikom činjenica, a pošto se radi o vjerovanju, mi činjenice u navedenom slučaju ne možemo imati i zbog toga, ako ništa, treba naglasiti da se radi o vjerskom fenomenu

 Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

Al Jazeera: Ferid Muhić, atentat i govor mržnje

12. – 18. januar 2015.

UZORNO IZVJEŠTAVANJE: Al Jazeera je sedmicu počela očekivano i ispravno – s rezultatima izbora u Hrvatskoj. Dok su pojedini mediji tendenciozno izvještavali i nastojali nas sablazniti svemogućim uticajem birača iz BiH na hrvatsku politiku, koji, po njima, isključivo dovodi nacionaliste na vlast, Al Jazeera je 12. januara srušila taj mit. Osim prikaza glasova oba predsjednička kandidata u procentima, dati su glasovi i u brojkama te nam je plastično prikazano da bi Kolinda Grabar Kitarović pobijedila i bez glasova iz BiH. To je najsvjetlija tačka Al Jazeerinog izvještavanja o tom događaju. Već sutradan imali smo i razgovor s predsjednicom, zbog čega Al Jazeeri treba čestitati na ekspeditivnosti.

DVOJBENO NEPRIKAZIVANJE KARIKATURE: I ove sedmice je od vijesti iz svijeta najviše govora bilo o Charlie Hebdou. Najveća atrakcija je, svakako, izlazak novog broja čiji je tiraž višemilionski. Na naslovnici opet karikatura Muhameda – ovog puta plače i drži natpis “Ja sam Charlie”. Iako opisana, karikatura nije prikazana. Iznenađuje to s obzirom na opštepoznatu Al Jazeerinu solidarnost s novinarima. Ako je riječ o podlijeganju propagandi da se radi o vrijeđanju Muhameda, to se ne bi smjelo desiti jer Charlie Hebdo nije napravio karikaturu ličnosti, nego situacijsku karikaturu. Naime, ko zna Muhamedov lik, pogotovo toliko dobro da bi ga mogao karikirati? Radi se o situaciji u kojoj većina muslimana, kao i sam Charlie Hebdo, tvrde da se Muhamed ne bi složio s nasiljem i to je karikaturni crtež te situacije u kojem prevladava ironija jer se ubilo u ime onoga za koga se tvrdi da se s nasiljem ne bi složio. I, na kraju krajeva, šta znači ne prikazati to ako je tiraž višemilionski i ako su karikaturu prenijeli svi relevantni svjetski mediji? Znači samo bespotrebno davanje povoda da vas neko tumači kao medij koji, najblaže rečeno, ne afirmiše slobodu mišljenja i govora kao najveće demokratske vrijednosti. Na osnovu dovoljno dugog praćenja Al Jazeere, ja takav sud, naravno, ne mogu donijeti, samo govorim o mogućnosti koja je data bez potrebe.

JE LI I ATENTAT TERORISTIČKI ČIN: Na Al Jazeeri se govorilo i protiv Charlie Hebdoa, ali te riječi nije uputio niko sa Al Jazeere, već gost dnevnika 18. januara. Bio je to Ferid Muhić, univerzitetski profesor iz Skoplja. Rekao je da je posljednja karikatura Muhameda govor mržnje umnožen u pet miliona primjeraka, a da se napad na Charlie Hebdone može okarakterisati kao teroristički čin, nego kao atentat. Bilo bi dobro da je Adnan Rondić, koji je vodio razgovor, upitao profesora da proba objasniti govor mržnje u ovoj karikaturi kroz njegovu definiciju i da ga je upitao da li atentat može biti teroristički čin?

GODIŠNJICA CUNAMIJA: Od ostalih događaja iz svijeta odlično je propraćena godišnjica stradanja na Haitiju. Al Jazeera se potrudila čak i da nađe dječaka koji je snimljen nakon cunamija, kad je ostao bez roditelja. Danas je u sirotištu, gdje, sudeći po prikazanim uslovima odrastanja, ima šansu da odraste u stabilnu ličnost, sposobnu da sebi stvara život dostojan čovjeka.

ČIJI JE RUDNIK TREPČA? Iz regije, osim izbora u Hrvatskoj, najviše su bila propraćena dešavanja na Kosovu. Najzanimljiviji prilog emitovan je 18. januara, a  odnosi se na rudnik Trepča. Čiji je, zapravo, on – srbijanski ili kosovski; srpski ili albanski? Predstavljene su nam sve dileme u vezi s njim, od ulaganja kapitala u taj rudnik, što je najviše radila Srbija, do većeg dijela rudnika koji se nalazi na srpskoj strani, ali i do činjenice da je on na Kosovu i da je Kosovo – htio to neko priznati ili ne – država.

Iz BiH je, također, bilo zanimljivih priča, kakva je ona o dobojskoj Hitnoj pomoći, smještenoj u objektu koji je bio kafić ili, pak, o protestima u Foči zbog neuslovnog puta ka crnogorskoj granici, na kojem se prečesto dešavaju saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom. Autor priloga nas je “provozao” putem te smo i sami mogli vidjeti razlog protesta, a napravljena je i upečatljiva anketa među njegovim sudionicima.

PLUS SEDMICE:

Demistifikacija uticaja bh. birača na izbore u Hrvatskoj.

MINUS SEDMICE:

Gost Ferid Muhić.

OCJENA: 8

 

N1: Skupljači čahura

12. – 18. januar 2015.

GENDER PERSPEKTIVA DOMAĆE POLITIKE: Što je u vezi s izborima u Hrvatskoj rečeno za Al Jazeeru, vrijedi i za N1, s tim što na N1 12. januara tu temu nisu pozicionirali kao prvu. Interesantan prilog povodom izbora prve predsjednice urađen je 13. februara. Data je gender perspektiva bh. politike, koja je, uistinu, poražavajuća. Žene su, unatoč značajnoj vidljivosti pojedinih političarki, brojčano gledano, u bh. politici velika manjina. Međutim, ni tu se nije odmaklo od žene kao fizionomije, što je inače problem kod medijske priče o genderu. Nije problematizovano pitanje kakve mi to političarke imamo, već samo da li ih imamo.

FAMOZNA ČAHURA IZ KONJICA: Kada je u pitanju Charlie Hebdo, na N1 su prikazali njegovu novu naslovnicu, što je za svaku pohvalu. N1 je i dalje, međutim, nastavio s famoznom čahurom koja je ispaljena na Charlie Hebdo a koja je proizvedena u Konjicu 1986. Da li ju je ili nije prodalo Ministarstvo odbrane BiH? Naime, ako već žele istraživati, trebali bi znati da istraživačko novinarstvo podrazumijeva provjeru mogućnosti dokaza hipoteze koja se istražuje. U zemlji u kojoj je nastupio rat nakon proizvodnje čahure, gdje je fabrika u kojoj je čahura proizvedena bila opustošena i čije Ministarstvo odbrane nastaje nakon tog rata – hipoteza da je to Ministarstvo prodalo čahuru prosto je nedokaziva. To je nešto gdje se trebalo osvrnuti samo viješću, naprimjer, demantijem Ministarstva na napise drugih medija.

PRAKSA ZA POHVALU: Gotovo uobičajeno za ovu televiziju, i pohvalno, postalo je da povodom bilo kojeg svjetski relevantnog događaja kontaktiraju naše ljude u područjima dešavanja tog događaja. Povodom pojačanog islamskog ekstremizma, ali i islamofobije u EU, imali smo razgovor s muslimanima s ovih prostora koji žive u Austriji.

NAJGORI PRILOG SEDMICE: Trinaestog januara desio se i najlošiji prilog ove sedmice na N1. Riječ je bila oMiloradu Dodiku. Novinarka Jovana Štetin, parafrazirajući Dodika, rekla je da po njegovom stavu RS nema budućnost u “Federaciji BiH”. Naime, ako neko radi prilog o najpoznatijem secesionisti u jednoj državi, onda mu se takve greške ne bi smjele dešavati. RS nije u FBiH, već je u BiH.

PLUS SEDMICE:

Prikaz naslovnice prvog broja magazina Charlie Hebdo nakon terorističkog napada na njihovu redakciju.

MINUS SEDMICE:

Prilog o Miloradu Dodiku od 13. januara.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Osim što Al Jazeera nije prikazala naslovnicu Charlie Hebdoa, a N1 jest, što je navedeno u tekstu, treba reći da je N1 propratio i dolazak američke ambasadorice u BiH, a Al Jazeera nije. To je prilično velik Al Jazeerin propust, jer BiH nije imala američkog ambasadora tri godine i sigurno je da nova ambasadorica ima šta da kaže kako o tri godine bez ambasadora, tako i o svojim zadacima do kraja službe.

Zanimljivo je za dobar dio medija u BiH, pa tako i za ove dvije televizije, pitanje samog jezika kad govore o religiji. Na obje televizije Muhameda se naziva Božjim poslanikom. Nema sumnje da ima osnova za takvo tituliranje, ali s ogradom: “prema vjerovanju muslimana”. Novinarstvo mora baratati jezikom činjenica, a pošto se radi o vjerovanju, mi činjenice u navedenom slučaju ne možemo imati i zbog toga, ako ništa, treba naglasiti da se radi o vjerovanju.

tačno.net
Autor/ica 20.1.2015. u 10:21