BHT1 i FTV: Totalno nespremni za izbjeglice

tačno.net
Autor 26.8.2015. u 15:48

BHT1 i FTV: Totalno nespremni za izbjeglice

Dobro novinarstvo ne preza da se stavi u zaštitu onih kojima je to potrebno. Bosna je zemlja iz koje danas treba doći poziv na otvaranje granica i pružanje asistencije izbjeglicama. Za sada, ništa od toga ne možemo vidjeti i čuti na našim javnim servisima

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT1: Sve više političara u centralnim vijestima

18. – 25. august 2015.

KAO DA NIKADA NISMO BILI ONI: Teško je shvatiti zašto su novinari i urednici javnih servisa u zemlji iz koje je prije dvadesetak godina, zbog rata, izbjeglo oko dva miliona stanovnika, potpuno nesenzibilizirani prema tragediji izbjeglica iz Azije i Afrike. Talas izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Eritreje, Sudana… zapljusnuo je Balkan. Mjesecima su to međunarodni stručnjaci za migracije najavljivali, ali našim medijima to nije bilo dovoljno zanimljivo. Kada su izbjeglice počele dolaziti, uplašeni i umorni ljudi u kolonama, to je postao problem za potpuno nespremne nadležne organe. Prognoze su (već nekoliko mjeseci) da će se izbjeglice početi kretati i ka BiH. Sve o čemu nas izvještavaju javni servisi (ali i većina ovdašnjih medija) jeste o prijetnji koja navodno dolazi sa ovim ljudima. Govore nam da među njima ima terorista, vlasti prijete da će ih vraćati sa granica, pričaju o nedostatku prostora u azilantskim centrima i strogim pravilima o ulasku u zemlju… Nismo čuli ni na FTV-u ni na BHT1 nijedan prilog o tome kako se priprema, recimo, UNHCR i druge slične organizacije koje postoje u BiH, da li nešto rade aktivisti, nevladin sektor, šta misle građani…

ISPOLITIZIRAN STAV: Umjesto tog krajnje ispolitiziranog stava koji javni servisi prenose, sada je potrebno senzibilizirati javnost prema izbjeglicama, među kojima je puno djece, žrtava rata, a svi su preumorni jer mjesecima prolaze scile i haribde da bi došli do tog obećanog Zapada. I tim ljudima je potrebna pomoć da nastave svoj put, ili dobrodošlica ako žele da ostanu sa nama (a teško da žele u zemlji iz koje svi bježe). Ako mediji nastave ovako izvještavati, pritom puštajući policijske birokrate da prijete, političare da ponavalju fraze o zaštiti granica ne spominjujući ljude, dolazak izbjeglica mogao bi biti zaista veliki problem. Dobro novinarstvo ne preza da se stavi u zaštitu onih kojima je to potrebno. Umjesto da nas plaše, treba da pozivaju na otvaranje ne samo granica nego i naših domova, da primimo one kojima treba takva vrsta pomoći. Kao što su nas primali. Taj apel treba biti upućen ovdašnjim institucijama, koje moraju biti ukorene zbog rigidnog stava prema ljudima u potrebi. Bosna je zemlja iz koje danas treba doći poziv na otvaranje granica i pružanje svake vrste pomoći izbjeglicama.

POLITIČARI I INSTITUCIJE: Ono što je primjetno u posljednje vrijeme na BHT1 jeste da su sve više, ponovo, prisutni političari, i to uglavnom vladajućih stranaka, te da je rad institucija često predstavljen uz nimalo kritički osvrt. Odnosno, samo su nam pročitana saopćenja iz ureda za informisanje, ili pušteni snimci sa konferencija za medije. Dnevnik 24. augusta (uredila Blažica Krišto) pun je takvih primjera. Tako nam je prezentovano šta ministarstvo vanjskih poslova misli da je postignuto tokom dosadašnjeg predsjedavanja BiH Vijećem Europe, a da nije istraženo šta je zaista urađeno i šta građani imaju od toga. Da su čak površno istražili, vidjeli bi da BiH pri određivanju prioriteta predsjedavanja u maju ove godine, nije uzela u obzir izbjegličku krizu, što je itekako izazvalo negodovanje unutar Vijeća Europe.

U istom dnevniku voditelj je pročitao i valjda cijelo saopćenje SDA, a nije da je bilo tako bitno niti smo dobili neku važnu informaciju iz toga što nam je čitano.

MEHANIZAM KOORDINACIJE: No, možda najčudniji dio je odluka da dnevnik počne prilogom o tome kako bi “mehanizam koordinacije možda napokon mogao biti usvojen” (najavio je voditelj). Pa to nije vijest. Tek kada potpišu, bit će informacija vrijedna centralne informativne emisije, odnosno pažnje. Ovo sada je više puta ponovljeno i iznevjereno obećanje. To je priča o tome šta bi bilo kad bi bilo, a prilika da pričaju je data političarima. Mišljenja analitičara, ma koliko relevantna bila, nisu ništa novo nego stavovi koje isti ovi analitičari već neko vrijeme izriču.

ŠTA SE DEŠAVA U BIJELJINI? Propuštena je prilika i da više saznamo o problemima stanovnika Bijeljine. Naime, novinarka Lamija Silajdžić nas je izvijestila o skupu kojem je prisustvovalo oko 200 ljudi, uglavnom mladih, a kojem je cilj bio ukazati na vršnjačko nasilje. Povod je ubistvo 17-godišnjeg dječaka u školskom dvorištu koje se desilo prije tri mjeseca. Čini se da javnost nije baš upoznata sa ovim problemom, a novinarka nam nije rekla da li je zaista povećan vršnjački kriminal u Bijeljini i ima li još slučajeva ubistava u koja su uključeni maloljetnici.

GLAMUR I NESREĆA: Na kraju, još jednom o izbjeglicama. Mučno je bilo gledati informativne emisije na BHT1 koje počinju slikama izbjeglica iz Đevđelije, a završavaju slikama svečano obučenih novinara BHT1 na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala. Čini se da nisu baš vremena za ovakav glamur na javnom servisu u BiH.

PLUS SEDMICE

Jako zanimljiv prilog ponovo je uradio Frano Mioč. Još jednom ovaj dopisnik iz Livna govori o problemu odlaska ljudi, ali svaki put ima novi ugao. U dnevniku 23. augusta (uredil aSamira Krehić) priču je ispričao kroz sudbine starih ljudi koji, usamljeni, odlaze u staračke domove. Djeca su im otišla izvan zemlje i o njima nema ko da brine, dok su sela u livanjskom kraju pusta. Odličan ugao.

MINUS SEDMICE

Zanimljiva je bila priča Angele Cvitanović od 19. augusta (uredila Blažica Krišto) o porodici koja u Hercegovini uzgaja magarce. Saznajemo da je to vrsta koja nestaje iz hercegovačkih sela, ali i da litar magarećeg mlijeka košta čak 50 KM. No, prilog je emitovan u centralnoj informativnoj emisiji BHT1 u šestoj minuti. Odluka urednice koju je teško shvatiti.

OCJENA 6

FTV: Propuštene prilike

18. – 25. august 2015.

POLITIČKA PREPUCAVANJA: Izbjeglice nisu bolje tretirane ni u dnevnicima FTV-a. Kao da se jednostavno ne sjećamo šta je bilo jučer. Ali je zato ponovo dat nepravedno veliki prostor političkim prepucavanjima o svemu i svačemu. I opet smo gledali političare kako se sastaju u kafanama, kako odbijaju davati izjave medijima, kako obećavaju što su već obećavali i nisu ispunili…

OPSESIJA POLICIJOM: Naravno, nije prestala ni “opsesija” policijom, što ne bi bilo loše da se FTV više trudi biti “watchdog”, tj. nadzirati rad ovih organa, a ne samo nam prenositi prepirke, političke i kadrovske, nagađanja i senzacije. Tako je skoro pola dnevnika 18. augusta (Rasim Borčak) bilo o policiji i nepravilnosti u radu pojedinaca, no mnogo optužbi, malo argumenata, nedostatak druge strane… Zar nije vrijeme da se postavi pitanje šta je to tako pogrešno (ako je nešto) u funkcionisanju policijskih snaga i kako se to odražava na svakog od nas, pa i novinare FTV-a. Dosta nam je spekulacija.

LOŠE SLIKE IZ RS-a: Nastavila je FTV i ove sedmice tražiti loše slike iz Republike Srpske. Ovaj put, 21. augusta, izvještavaju nas o “političkoj trakavici u RS-u”. Jezik neprimjeren za javni servis, pogotovo onaj koji bi fokus trebao imati na Federaciji. A i ima li išta pozitivno u RS-u?

Zanimljiv je bio i prilog Hasana Gabele u dnevniku 21. augusta (uredila Amra Zaklan) o tome kako jedan mladić navodno nije dobio posao u policiji jer je centimetar niži od propisane visine. Cijela priča izgrađena je oko ovog jednog slučaja, a razlog je, čini se iz priloga, taj što je riječ o sinu poginulog borca. Novinar izborom sagovornika – uglavnom iz udruženja boraca – naglašava ovu činjenicu više puta. Prilog je malo premilitantan. Ako zaista postoji neka nepravilnost, što nije teško istražiti, onda se taj primjer treba staviti u širi kontekst, i govoriti o nepravilnostima pri zapošljavanju, a ne ukazivati na prava samo jedne grupacije, tj. pojedinca. Fokusiran na ovaj ugao, novinar je propustio pravu priču. Naime, u samo jednoj rečenici spominje kako u policiji kantona o kojem je riječ ima više zaposlenih osoba drugih zanimanja nego policajaca. Koja su to zanimanja, koji je omjer, kako je do toga došlo, da li su to stranački kandidati…? Bezbroj pitanja, a nijedan odgovor.

PLUS SEDMICE

Izdvaja se prilog Aide Dizdar Hodžić iz Mostara (23. augusta, uredio Rasim Borčak) o mladiću koji je osmislio originalnu turističku ponudu i sebi posao. Naime, on peče kafu, kako se to nekada radilo u Bosni, a uz kafu “posluži” priču o tradiciji ispijanja tog napitka. Na kraju novinarka vrlo suptilno upućuje kritiku lošoj turističkoj ponudi u ovom gradu, dok u prvom planu ipak ostaje pozitivna priča.

MINUS SEDMICE

Upotreba termina “županija”

OCJENA 1 (županija)

UPOREDNA ANALIZA

Prošle i ove sedmice mnogo se govorilo o zlatnim košarkašima, ali i o problemima u sportu uzrokovanim nemarom nadležnih. Ali onda nisu primijetili kako su u Bihaću na dočeku jednog od zlatnih dječaka građani gromoglasno izviždali funkcionere koji su pokušali govoriti. To je bilo zanimljivo i vrijedno pažnje i priče, i ukazuje na očito veliki problem nepovjerenja građana u izabrane zvaničnike. Nisu izvijestili javni servisi ni kako su na društvenim mrežama građani osudili čelnike kantona Sarajevo koji su se slikali sa košarkašima, stavljajući sebe u prvi plan dok im iza leđa, na izgorenoj zgradi Kantona, još uvijek piše “Ko sije glad, žanje bijes”. Ova slika zaista govori više od 1000 riječi. Jesu javni servisi bili kritični prema vlastima u ovoj situaciji, ali ovo je mogla biti zanimljiva ilustracija tih kritika, i slika o tome kako se građani osjećaju.

Da potkrijepe to razočarenje građana, mogli su, recimo, koristiti izvještaje CCI monitoringa prema kojima premijer u Unsko-sanskom kantonu ima veću platu od entitetskog premijera, koji isto ima preveliku platu s obzirom na to koliko i šta radi.

tačno.net
Autor 26.8.2015. u 15:48