BHT1 I HAYAT TV: KAD PRIVATNA TELEVIZIJA PREUZME ULOGU JAVNOG SERVISA

Povezani članci

• AL JAZEERA I N1: KAKO NOVINARSKI DOKAZATI DA JE MUHAMED BOŽJI POSLANIK?
• SAMO ČINJENICE, KOMENTARA NEMA
• RTRS: U IŠČEKIVANJU PRESUDE KARADŽIĆU
• ČUDESNI SVIJET FADILA NOVALIĆA
• HAYAT TV: PROGRAMIRANI NAPREDAK
• AL JAZEERA I N1: IZMEĐU PREŠUĆIVANJA I PRENAGLAŠAVANJA

Gledalac koji prati i TV Hayat i BHT1 dobit će radikalno drugačiju sliku situacije u BiH. Javni emiter daje manje prostora građanima, a više političarima, dok Hayat donosi mnogo informacija i sve gleda iz ugla građana koji imaju mnogo pitanja

 Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT1: DOPISNICI BOLJI OD UREDNIKA

27. januar – 2. februar 2015.

BEZ PRAVIH PITANJA: I ove je sedmice Javni RTV servis BiH najviše pažnje posvetio lokalnim političarima i njihovim prepirkama. Građani nisu uspjeli saznati ništa novo, ili informaciju više o tome zašto i kada će ova država dobiti vlast, ili ko je odgovoran i da li će odgovarati za ovo što se trenutno dešava. Hayat se, pak, potrudio potražiti odgovore na sva ova, i još puno drugih pitanja, pokazujući ono što je u interesu javnosti.

ZANESENI POLITIČARIMA: Urednici BHT1 su ponekad toliko “zaneseni” političarima da ne primijete priloge koje im šalju novinari s terena. Tako je ove sedmice emitovano nekoliko odvojenih priloga o gradovima u BiH koji umiru, odnosno iz kojih stanovništvo masovno odlazi. Takva je situacija u Drvaru, Varešu, Domaljevcu… Novinari su prikazali kako su zbog neodgovornosti vlasti u tim općinama javne službe dovedene do propasti, zbog čega građani ispaštaju. Nažalost, ovi prilozi su emitovani različitih dana, nikakva poveznica nije napravljena niti u najavama niti u prilozima, i plasirani su obično u drugoj polovini dnevnika te su samo vrlo pažljivi gledaoci mogli “skupiti” sve informacije i uvidjeti problem.

BEZ POVEZNICE S BOSNOM I HERCEGOVINOM: Dana 27. januara (Adisa Dedić-Kološ), u Dnevniku 2  emitovan je blok priloga o obilježavanju 70 godina od oslobađanja Auschwitza. Više puta tokom ovog bloka, novinari su ili sagovornici izgovorili riječi “nikad više”, a govorilo se i o nepostojanju zakona koji zabranjuje negiranje holokausta i genocida. Niti jednom riječju tokom ovog prilično dugog bloka sa informacijama nije napravljena paralela s genocidom počinjenim u BiH.

ZAŠTO NIJE BILO EKSPERATA? Nekoliko dana kasnije, 30. januara (Blažica Krišto), na samom početku Dnevnika 2 emitovan je prilog o drugostepenoj presudi protiv grupe visokih vojnih i policijskih lidera RS-a. Novinari su imali detaljan izvještaj sa izricanja presude, a potom su – kao i obično – zatražili komentare preživjelih Srebreničana koji su razočarani odlukom. Da li zaista novinari očekuju da neko ko je preživio genocid i izgubio bliske članove porodice može reći nešto drugo? Možda bi od ove retorike koja se ponavlja godinama, i kojom se potencira položaj preživjelih Srebreničana kao žrtava, za gledaoce bilo korisnije imati komentare eksperata. Eksperti su, recimo, mogli reći kako je ovo još jedna presuda kojom se potvrdilo da je genocid počinjen u Srebrenici, što je najvažniji dio ove odluke haških sudaca, te govoriti o značaju onog što stoji u presudi. No, urednici su odlučili da je ipak bolje imati političare koji komentarišu ovu odluku suda, što je apsurdno. Na sreću, dvojica od trojice, koliko su ih pozvali, nisu se odazvala.

PRETJERANO I ISKRIVLJENO O PAPI: Dnevnik emitovan 1. februara (Slaviša Starčević) pun je nejasnoća. Prvo, otvoren je pretjerano dugim blokom informacija o najavi dolaska Pape u Sarajevo. Svakako je ovo zanimljiva vijest, ali riječ je o najavi dolaska jednog vjerskog poglavara u zemlju koja je, barem zvanično, sekularna. Zavređuje ovo svakako prostora, ali teško je vidjeti opravdan razlog zašto tako puno, kao i zašto se spominje da je jedan ovdašnji političar pozvao Papu, koji, ustvari, dolazi – što je i logično – na poziv Crkve. Uz to, imaju novinara koji se javlja iz Vatikana, dopisnika nekog medija u Hrvatskoj, koji pored ostalog kaže kako Papa dolazi “dati podršku katolicima” u zemlji u kojoj su “relativna većina” stanovnika muslimani. Koliko je ova napomena baš na mjestu?

LOŠ PRILOG O ŽRTVAMA POKOLJA: No, još je teže shvatiti prilog o obilježavanju godišnjice masakra koji su počinile snage ustaškog režima 1942. godine protiv civila, većinom Srba, koji su živjeli u selima oko mjesta Drakulić. Ovaj zločin, koji je zaista bio stravičan po broju ubijenih civila i svireposti, počinjen je tokom Drugog svjetskog rata, no to novinarka tek usputno spomene. Broj žrtava na kojem insistira novinarka nije nikada, ustvari, precizno utvrđen, a ona ne navodi izvor na koji se poziva kada spominje brojku od preko 2.000 ubijenih, među kojima više od 550 djece. Obilježavanje ovog masakra ispolitizovano je u nedavnoj prošlosti kada je uklonjena stara spomen-ploča i postavljena nova, sa drugačijim tekstom, a na spomenik postavljen veliki krst. Ništa ovo ne saznajemo u prilogu. Sagovornici govore o masakru koji su počinili “ustaški koljači” nad srpskim narodom. Jedan od sagovornika poziva da se taj zločin “nad srpskim narodom” nikada ne zaboravi. Novinarka na kraju kaže da je to “zločin sa najvećim brojem ubijenih u jednom danu”. U poređenju sa čim? U kojem periodu?

Novinarka je zaboravila spomenuti puno stvari, ali i vidjeti ono što je očito – da se oko spomenika postrojila grupa ljudi u crnim uniformama i sa šubarama na glavama, koji izgledom podsjećaju na pripadnike četničkog pokreta. Naprosto je nevjerovatno da ovo nije spomenuto u ovom izvještaju. Kao da je savršeno normalno da četa fašista stoji postrojena u bilo kojem dijelu svijeta, naročito na mjestu gdje se obilježava stradanje žrtava fašizma. Ni riječi o tome, kao da je tako nešto najnormalnija stvar u ovoj zemlji. Ili jeste?

PREVID ILI NEZGODNA POVEZNICA? Nakon priloga emitovana je informacija o oslobađanju Branimira Glavaša. Vrlo nezgodna poveznica ili previd? Ovakve stvari jednostavno ne smiju imati prostora u javnom servisu.

MINUS SEDMICE

Nažalost, minusa je ove sedmice i previše u centralnom dnevniku BHT1. No, nešto što se često ponavlja jeste način na koji su tretirane informacije iz kulture. Za BHT1 to je nešto što ostaje za kraj dnevnika, tek da popune rupu, te urednici – a često i novinari – ove priloge tretiraju kao neku kaznu. No, ne moraju i gledaoci biti uskraćeni. Dana 30. januara (Blažica Krišto), prilog o postavljanju Orwellove Životinjske farme u SARTR-u bio je toliko suhoparan da je možda bolje bilo ne emitovati ga. Novinarka je koristila kratke izjave sa konferencije za medije, te je glumce pitala kako im je glumiti u ovoj, za nju neobičnoj, predstavi. A mogla je, recimo, pitati režisera Dinu Mustafića zašto sada u Sarajevu ova predstava, i sigurno bismo dobili zanimljiv odgovor. Ali, to je samo prilog iz kulture.

PLUS SEDMICE

Teško ga je naći. No, treba pohvaliti trud novinara koji širom BiH pronalaze dobre priče, koje zavređuju pažnju, kao one o napuštenim gradovima. Ali urednici nikako da to primijete.

OCJENA 4

HAYAT: JOŠ JEDNA IZUZETNA SEDMICA

27. januar – 2. februar 2015.

NOVI PRISTUP DAJE REZULTATE: Novinari i urednici Vijesti u 7 TV Hayat imali su još jednu izuzetnu sedmicu. Novim pristupom, koji je donedavno bio potpuna nepoznanica na ovoj televiziji, novinari sada uspijevaju dati drugu sliku bosanskohercegovačke svakodnevnice. Sliku u kojoj političari i njihova prepucavanja nisu u centru pažnje građana, ali jesu često razlog općem nezadovoljstvu.

VIŠEDNEVNI ISTRAŽIVAČKI PRISTUP: Koliko je Hayat unaprijedio svoj način rada može se pokazati na primjeru kako su tokom protekle sedmice izvještavali o nesreći koja se desila na gradilištu u Sarajevu. Prvi prilog su imali na dan nesreće, ali su tokom sedmice nastavili istraživati različite aspekte onog što se desilo, a sve u potrazi za odgovornim osobama. Svakog dana bili su na licu mjesta te su ne samo razgovarali sa očevicima nego su i vrlo vješto postavili kameru (29. januar, Emir Skenderagić) među okupljene građane koji gledaju ono što se desilo i komentarišu u šoku. Tek to daje pravu sliku užasa u kojem živimo i bespomoćnosti građana. Dodatno, novinari i kamere su zabilježili kako radnici dolaze na gradilište i nakon nesreće, ali je svaki pokušaj razgovora završavao neuspješno. Razgovarali su sa inspektorima, arhitektima, građevinarima… i uspjeli dati skoro sve uglove ove nesreće.

PRAVO PITANJE: Kamera je uspjela prikazati i koliko je opasno pozicionirana ova građevina u centru Sarajeva koja je udaljena “samo dva koraka od tramvajskih šina” – što nam reporterka u dnevniku od 30. januara (Tomislav Đurić) i pokaže zakoračivši dva koraka od zgrade prema tramvajskim šinama, pitajući se kako je moguće da je neko to dozvolio.

NEZADOVOLJSTVO VLASTIMA: Ove sedmice Hayat je radio ankete i u drugim gradovima BiH, i svuda jedno te isto: građani su izuzetno nezadovoljni vlastima i njihovim radom. I svi imaju iste brige te ukazuju na iste uzročnike problema – postojeće vlasti.

PLUS SEDMICE

Pored toga što su mnogo vremena i prostora posvetili nesreći u naselju Marijin Dvor u Sarajevu, novinari i urednici su s pravom detaljno izvještavali i o prijedlogu zakona o javnu redu i miru u Republici Srpskoj, koji je ocijenjen kao problematičan kako u BiH tako i izvan granica zemlje.

MINUS SEDMICE

Mada je ove sedmice zaista teško naći neki minus u Vijestima u 7 TV Hayat, možda se jedino može primijetiti da su voditelji često pretjerano i nepotrebno “ukočeni” pred kamerama. Ne izgledaju kao da nešto pričaju gledaocima, nego kao da stalno čitaju neka saopćenja i to u strahu od nekoga ili nečega. To utiče da gledalac ima manje povjerenja u ono što govore, jer daje utisak da su nesigurni, što je bez razloga.

OCJENA 9

UPOREDNA ANALIZA 

Gledalac koji prati i TV Hayat i BHT1 dobit će potpuno drugačiju sliku situacije u BiH. Javni emiter daje manje prostora građanima, a više političarima, dok su teme kojima posvećuje pažnju često suhoparno urađene. Hayat, pak, uspijeva dati dosta informacija i sve gledati iz ugla gledaoca, građanina koji ima puno pitanja.