FTV I BHT1: O ČEMU GOVORIMO KADA PRIČAMO O RTV TAKSI

Povezani članci

• RTRS I BNTV: KO JE U ZVORNIKU OSTAVIO SVOJ PROFESIONALIZAM?
• TRBUHOM ZA KRUHOM: DOBAR POSAO VANI
• TERORIZAM I MEDIJI: Mnogo straha i malo objektivnosti
• FTV I BHT1: PROTEST ILI RAŽANJ, ŠTA JE PRAVI SIMBOL PRVOG MAJA?
• KAKAV JE SMISAO INTERVJUA S RADOVANOM KARADŽIĆEM?
• 23 GODINE OD OSNIVANJA RTRS-A: KADA SE POSLUŠNICI RAZMEĆU PROFESIONALIZMOM

Danima na javnim servisima pričaju o nepostojanju efikasnog sistema naplate RTV takse, što jeste veliki problem. Međutim, nisu se potrudili da istraže kakva sve rješenja postoje i da li je neko već ponudio konkretne prijedloge. A jeste

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

FTV: U službi Tužilaštva

7. – 13. april 2015.

BOMBARDIRANJE RELIGIJSKIM SADRŽAJIMA: I ove sedmice javni servisi u centar pažnje gledalaca stavljali su poruke iz ureda za odnose sa javnošću ovdašnjih institucija, prenosili ono što političari govore, te nas bombardovali religijskim sadržajima. Na dan Vaskrsa, skoro polovinu centralnih informativnih emisija i FTV-a i BHT1 činili su izvještaji o obilježavanju ovog vjerskog praznika. Prilozi su bili neinformativni (teško da mogu biti informativni na tu temu), dugi i ne pretjerano zanimljivi. Mala je vjerovatnoća da bilo ko, vjernici ili ne, zaista gledaju ove izvještaje, te su ovakve emisije i prilozi neopravdano trošenje novca građana i potpuno pogrešno shvaćena uloga javnih servisa.

JEDITE VIŠE VOĆA I POVRĆA: Reporteri su se potrudili i ove sedmice da nas izvijeste o obilježavanju datuma posvećenih određenim kategorijama ili problemima (Dan javnog zdravstva, naprimjer), ali ponovo ne pretjerano informativno. Umjesto da gledamo priloge koji ukazuju na stanje u pojedinim oblastima života, gledali smo izvještaje o aktivnostima nevladinog sektora ili institucija koje obilježavaju određene dane. Tako je FTV sedmog aprila (uredioRasim Borčak) emitovala izvještaj o Danu zdravlja. Novinarka je posjetila događaj koji je organizovalo neko udruženje, a na kojem su bili liječnici, te nam je prenijela njihov zaključak kako građani ne vode računa o svom zdravlju. Liječnica koja daje izjavu savjetuje nas kako treba da jedemo više voća i povrća. Možda bi za javnost bilo korisnije da se na ovaj dan napravi prilog o stanju u javnom zdravstvu u BiH, što je građanima itekako bitno, ili da se postavi pitanje o masi ljudi koji nemaju nikakvu zdravstvenu zaštitu jer im njihovi poslodavci ne uplaćuju ili jer su nezaposleni, a sami si ne mogu priuštiti da plaćaju osiguranje bilo koje vrste.

LOŠ TRETMAN KOREKTNOG PRILOGA: Isti taj dan obilježila je informacija o oslobađanju osobe koja je bila optužena za ubistvo dvoje staraca na području općine Kakanj. Ova kontroverzna odluka suda zaslužila je prostor tek u 22. minuti centralne informativne emisije. Prilog je bio korektan, ukazali su na problem u radu pravosudnih institucija, imali dosta sagovornika, ali je ovo tema koja je možda zaslužila bolji tretman jer otvara jedno veliko i za javnost bitno pitanje.

FTV KAO ISPOSTAVA TUŽILAŠTVA BiH: Nejasno je zašto FTV forsira informacije o radu Tužilaštva BiH i prezentuje ih, često, potpuno nekritički. Nerelevantna za širu javnost je informacija o tome da se državni tužilac sastao s jednim stranim zvaničnikom, pogotovo jer nismo shvatili šta je tačan rezultat te posjete, konkretan učinak. U istom bloku je i vijest da se tužilac sastao s novim ministrom sigurnosti. U oba priloga, voditelj čita saopćenja iz Tužilaštva, a čak se emituje i videomaterijal koji je vjerovatno snimio ured za odnose s javnošću ove institucije. Ovaj blok izgleda kao da je FTV ispostava ureda za odnose s javnošću Tužilaštva BiH. U redovnim izvještajima FTV-a o radu Tužilaštva BiH, gledaocima je bilo zanimljivo primijetiti i izvještaj iz sudnice na kojem se čuje kako tužilac oslovljava svjedoka sa “ti”. Novinari to nisu primijetili, još manje kritikovali, mada je vrlo upitno koliko je to profesionalan pristup tužitelja. Kakvu to sliku ova institucija šalje javnosti? Koliko nam ovakve slike bude povjerenje u institucije? (Dnevnik 2, osmi april, Darjan Babić)

PREMIJERI U RESTORANU: Isto tako, novinari nisu objasnili gledaocima zašto se sastanak dva entitetska premijera odvijao – čini se barem po snimcima – u restoranu nekog hotela u Doboju (11. april, Jadranka Milošević). Zašto se sastanci na kojima se razgovara o pitanjima bitnim za građane odvijaju na mjestima koja nisu predviđena za to? To nije prvi put, ali to i dalje ne znači da je to normalno. Novinari ovakve stvari moraju primijetiti i kritikovati, jer u krajnjem slučaju građani to plaćaju i riječ je o zvaničnicima koji rade za građane. Kao što i javni servis radi za nas. Ili bi trebao. No, novinari nisu primijetili ovo, ali jesu da je sastanak trajao, umjesto dva, četiri sata. Bit će da su konobari bili baš spori. A možda su mogli istražiti i koliko smo platili ovaj njihov izlet do restorana.

POTPUNO POGREŠAN POČETAK DNEVNIKA: Dnevnik je tog dana počeo izvještajem o izboru novog predsjednika Islamske zajednice. Zanimljiva je to informacija, s pravom novinarka postavlja pitanja o novom predsjedniku, podsjeća na njegovu biografiju, ali zašto je ova vijest najbitnija za široku javnost nije jasno. Nije objašnjeno na koji način ova institucija i njen novoizabrani čelnik utiču na život svih nas, ako utiču. Zašto je, recimo, nekome ko nije član IZ-a bitno ko je njen predsjednik? Zašto je nekome ko nije religiozan a gleda javni servis važna ova informacija? Nije rečeno ni koje ovlasti ima predsjednik ovakvog tijela. Nije rečeno, ustvari, ništa važno za široku javnost.

NEJASAN I JEDNOSTRAN PRILOG IZ GRAČANICE: Prilično nejasan i jednostran bio je i prilog iz Gračanice u kojem se iznosi niz optužbi na račun nekih osoba i neformalnih organizacija. Teško je dokučiti značaj ovakve informacije za širu javnost. Priča je to o nelegalnim načinima zapošljavanja, ali ispričana na način koji ne daje jasnu i široku sliku, nego djeluje pomalo kao prozivanje i skretanje pažnje od nečega, ali nije jasno do kraja o čemu je tu riječ.

POVRŠNO O HILLARY: Vanjska politika i dalje je nešto što se tretira tek površno, pod moranje, često nepažljivim prevodima informacija koje emituju agencije. Dokaz je informacija o novoj predsjedničkoj nominaciji Hillary Clinton. Voditeljica kaže kako je Clinton više od dvije decenije u politici, a kao prvu poziciju koju je valjda obnašala navodi da je bila prva dama SAD-a.

NOVINARI ILI MIKROFONI: Dana 13. aprila (Amra Zaklan) FTV nam je prenio niz obećanja koje su izrekli neki ministri u novoj vladi Federacije, ali se nisu potrudili provjeriti kakve su realne mogućnosti za ispunjenje ovih obećanja. Javnost nema potrebe plaćati javne emitere čiji novinari samo drže mikrofone pred političarima. Želimo odgovore na pitanja, analize, ekspertize, nešto više od pukih obećanja u svakom slučaju.

PROMO OŽIVLJAVANJE STRANKE ZA BiH: Isti dan je emitovan, valjda promo, prilog o oživljavanju Stranke za BiH. Novinarka nas je izvijestila sa konferencije za medije koju su održali članovi ove stranke. Zašto, nije jasno.

MINUS SEDMICE

Županija

PLUS SEDMICE

Nema ga ove sedmice.

OCJENA 1

BHT1: KAKO BITI JAVNI SERVIS

7. – 13. april 2015.

SUVIŠNE LEKCIJE O JAVNOM SERVISU: BHT1 ove se sedmice bavio značajem i ulogom javnog servisa. Građani su u dnevniku 10. aprila (Blažica Krišto) imali priliku da naširoko i nadugačko slušaju priču o ovome i zvučalo je kao da smo u nekoj školi. Mnogo korisnije bi bilo da samo rade sve ono što su nam rekli da treba da rade javni servisi.

Manje pažnje zavrijedio je prilog o puštanju na prijevremenu slobodu Vinka Pandurevića, osuđenog zbog pomaganja u izvršenju genocida u Srebrenici. Javni servis bi možda mogao da u centar pažnje ipak ističe novosti i informacije važne za javnost.

LOŠ PRILOG O DANU DJECE: Kao i FTV, obilježavanje nekog datuma BHT najčešće uradi tako da izvijesti o aktivnostima različitih organizacija, ne pokušavajući govoriti o temama zbog kojih se obilježavaju određeni datumi. Kao izvještaj o Danu djece koja rade na ulici. Umjesto da naprave priču o toj djeci, kako žive, ko im pomaže, da li im iko pomaže, da li su prisiljena da rade na ulici ili to rade zbog siromaštva, urednici su odlučili da snime akciju i pročitaju informacije koje su im dale organizacije koje su obilježavale taj dan (12. april, Adela Topalović). U istom dnevniku je emitovan prilog o finskom školskom sistemu. Zanimljivo je čuti kako sve to izgleda u normalnim zemljama, ali zašto je to bitno za centralnu informativnu emisiju, nije jasno.

PLUS SEDMICE

Odličan prilog priredilo je tuzlansko dopisništvo 11. aprila (Adela Topalović). Ovaj put saznali smo da se sve sjednice vlade u Tuzli odvijaju uz jako policijsko osiguranje. Policija štiti političare od građana, sudeći po onom što smo čuli. Razlog su “operativna saznanja”, kaže nam predstavnik policije. Novinar ukazuje na ovaj problem, te razgovara s analitičarima koji kažu kako je ovakvo ponašanje dokaz manjka demokratije u BiH, te da se može shvatiti kao zastrašivanje građana i ugrožavanje prava na okupljanje. U istom dnevniku emitovan je izuzetan prilog o radnim pravima invalida u kojem podsjećaju na obaveze države prema ovoj kategoriji. Te obaveze nisu ispoštovane u dovoljnoj mjeri.

MINUS SEDMICE

Dana 13. aprila (Adisa Dedić Kološ) emitovana je informacija o smrti velikog pisca Güntera Grassa, uz najavu da je on poznat po romanu Limeni doboš, a bez informacije da je nobelovac. Sve to čujemo u prilogu, ali je najava također morala sadržavati i taj podatak.

OCJENA 7

UPOREDNA ANALIZA

Danima na javnim servisima pričaju o problemu nepostojanja efikasnog sistema naplate RTV takse, što jeste veliki i realan problem. Međutim, nisu se potrudili da istraže kakva sve rješenja postoje, i da li je neko dao već neke prijedloge, a jeste, i to grupa neovisnih stručnjaka u analizi koju je prije nekoliko godina naručio OSCE-ov ured za slobodu medija. Možda to nije dobar prijedlog, možda i jeste, ali javnost treba da zna nešto o njemu, a javni servisi bi se trebali potruditi da iznesu u javnost ne samo ovaj nego i sve druge prijedloge koji eventualno postoje. Isto tako, da nađu eksperte koji mogu ukazati na potencijalna rješenja problema. Time bi otvorili diskusiju u javnosti te možda podigli i svijest građana o tome zašto je važno plaćati javni servis, i zašto nam je javni servis uopće bitan. Ovako se ponovo ograničavaju samo na ono što govore političari pa gledaoci ostaju uskraćeni za mogućnost da dobiju sve informacije i na osnovu njih donesu sud.