HAYAT I TV1: BOSANSKI NOVINARSKI PROSJEK, ŠTO NIJE ZA UTJEHU

Autor/ica 👤Stefa 28.4.2015. u 20:08

Povezani članci

Dnevnik TV1 traje dugo, nekad i do 50 minuta. Da bi se zadržala pažnja gledalaca, potrebno je nešto uraditi na dinamizaciji emisije. To bi mogli prepisati od Hayata ubacivanjem kratkih, brzih vijesti, s kojima Hayat, i to treba reći, ponekad pretjeruje

Piše: Amer Tikveša, analiziraj.ba

HAYAT: PRIČAJ MI MALO O ĆIRILICI

19. – 26. april 2015.

USPJELE RETROSPEKTIVE: Sve neuspjehe bh. vlasti na svim nivoima teško je upamtiti, zato je dobro ponekad napraviti retrospektivu. To su uradili na Hayatu 19. aprila, kratkim prilogom započetih a nedovršenih projekata. Takvi postupci nisu incident na Hayatu, potvrdilo se to u prilogu Emira Skenderagića 21. aprila. Na vijest o deblokadi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, imali smo podsjećanje na reakciju građana u trenutku kad je Sporazum potpisan prije sedam godina. Građani su bili pesimistični. Danas, pak, gaje nadu da će stvari krenuti s mrtve tačke.

IZVJESNI POMACI: Problem i dalje jest veliki broj kratkih vijesti. Imamo blok vijesti iz zemlje i blok vijesti koji voditelji najavljuju kao vijesti iz bh. gradova. Nije jasno u čemu je razlika između ta dva bloka. Osim toga, desi se svakog dana da voditelj najavi jednu ili više tema a da to uopšte nije dublje obrađeno, nego pročitano kao vijest. Pritom ne dobijemo niti jednu informaciju više nego što je dato u najavi. Izvjesni pomaci ipak su i tu uočeni. Sad se nerijetko desi da u pojedinim blokovima vijesti imamo bar jedan prilog o temi po kojoj je blok naslovljen.

ĆIRILICA, PREDRASUDE I OBEĆANJA: Pozitivno je i to što je stalna rubrika Vijesti u 7 postala i Vijesti iz kulture. Međutim, krupna greška u vidu tendencioznosti i jezika predrasuda desila se upravo u toj rubrici. Bilo je to povodom Sajma knjiga u Sarajevu. Kao problem je istaknuto da ljudi sve manje kupuju knjige štampane na ćirilici. Dok je voditeljica najavljivala prilog, na telopu je bila fotografija naslovnice knjige Dobrice Ćosića Vreme smrti. Time nam se sugerisao razlog nekupovanja ćiriličnih naslova, a to je aluzija ćirilice na srpski nacionalizam čiji je jedan od ideologa Dobrica Ćosić. To je tendenciozno jer ćirilica sa Ćosićem i srpskim nacionalizmom nema veze. Osim toga, rečeno nam je da ćemo dobiti odgovor o razlozima nepopularnosti ćiriličnih knjiga, a obećanje nije ispunjeno.

SNIMAK BEZ DOKAZA: Najveća greška desila se 24. aprila. Emitovan je snimak navodno iz Javne ustanove Djeca Sarajeva. Na snimku ženski glas obavještava direktoricu te ustanove o broju bolesne djece u sarajevskim vrtićima. Time roditelji, koji su navodno dostavili snimak, žele reći kako se u Ustanovi na vrijeme znalo o trovanju djece hranom, ali se nije na vrijeme intervenisalo. Niti jedan dokaz o autentičnosti snimka nismo imali. Čuje se samo jedan glas, nemamo ni inicijale ko bi to mogao govoriti, a direktoricu na snimku ne čujemo nikako. Takav snimak nije smio biti emitiran. Nakon snimka, voditeljica Nerma Turić sugerira kako je direktorica, sudeći po snimku, sve znala na dan trovanja djece hranom, a rekla je da je o svemu saznala iz medija. Neoprostiv neprofesionalizam.

PLUS SEDMICE

Vijesti u 7 nesumnjivo idu u sami vrh informativnih emisija u BiH kad je u pitanju broj vijesti iz kulture, turizma i ekologije. Također, kao posebnu njihovu vrijednost treba izdvojiti veliki broj informacija koje se tiču mladih.

MINUS SEDMICE

Objavljivanje snimka koji kompromituje direktoricu JU Djeca Sarajeva bez i mrve sumnje u njegovu autentičnost. Tome još treba dodati sugeriranje voditeljice na osnovu sumnjivog snimka da je direktorica prikrivala istinu o trovanju djece u sarajevskim vrtićima.

OCJENA: 6

TV1: DODIK OVO, DODIK ONO

19. – 26. april 2015.

UŽASNE PREDRASUDE: Nevjerovatno je teško osloboditi se predrasuda, pa čak i u novinarstvu, koje bi po prirodi stvari samo po sebi trebalo biti oslobođeno istih. U jednoj od prethodnih analiza spomenuto je kako je Ognjen Blagojević kao začudnu stvar spomenuo da Kazahstan u odnosu na BiH ima dva puta više djece obuhvaćene predškolskim odgojem. U ponedjeljak smo imali opet istu stvar u prilogu Dalile Osmić. Prilog je govorio o kampanji “Vrtići za sve”. Opet se moramo zapitati zašto Kazahstan ne bi imao i pet puta više djece u vrtićima od BiH kad ima približno pet puta više stanovnika? Po čemu je to Kazahstan inače zaostaliji od BiH? Zašto se uporno ističe Kazahstan, a ne, recimo, Austrija? Niti jedan drugi odgovor ne pada na pamet osim da na TV1 imaju predrasude prema određenim zemljama iz nepoznatih razloga.

DODIKOV LET U ARMENIJU: Politika sama za sebe, a ne njeni učinci, i dalje je dominantna tema dnevnika na TV1. Ovog puta najzastupljeniji je bio Milorad Dodik. Čak dva puta povodom njegovog neostvarenog doleta u Armeniju. Prvi put, 22. aprila, ta je tema neopravdano pozicionirana na prvo mjesto samo na osnovu špekulacije da Turska Dodikovom avionu nije dozvolila prelet preko svog teritorija. Dan poslije, uz korištenje istih izjava kao prethodnog dana, emitiran je drugi prilog. Tu autor prilogaKenan Ćosić analitički pristupa temi i kaže da je pilot indirektno priznao da od Turske ni direktno ni na vrijeme nije zatražena dozvola za prelet. Nije ostalo jasno na osnovu date pilotove izjave kako je autor došao do tog zaključka.

PRENOSNICI TUĐIH OPTUŽBI: Potom je stvorena fama u vezi s Dodikom ni oko čega. TV1 umjesto da je razotkrije, ona je podgrijava. Dodik je dao intervju za portalIskra.co, čiji je dio prenio Jutarnji list. Iz Dodikovog kabineta stigao je demanti toga što je Jutarnji prenio, u kojem se tvrdi da je to zlonamjerno tumačenje Dodikove izjave. Ako je to uopšte tema za dnevnik, onda treba prikazati sporni dio intervjua s Iskre i sporni dio iz Jutarnjeg. Sve to je dostupno svakome, a u prenosu TV1 izgledalo je kao da se sve izdešavalo negdje daleko na nekom svima u BiH nepoznatom jeziku. Umjesto da sami daju odgovor koji im je pred nosom, oni su odlučili da budu prenosnici tuđih optuživanja.

ODNOSE TREBA UNAPRIJEDITI: Na TV1 imali smo priliku vidjeti prilog o posjeti bugarskog predsjednika te predsjednika talijanskog Senata Bosni i Hercegovini. Sve što smo saznali jeste da odnose treba unapređivati te da prostora za saradnju među zemljama ima. To su floskule i o posjetama je bilo dovoljno samo konstatirati da su se desile.

BIJENALE BEZ UMJETNIKA: Obaviješteni smo 24. aprila i o Trećem bijenalu savremene umjetnosti u Konjicu. Kuriozitet tog priloga je u činjenici da nismo mogli čuti niti jednog umjetnika.

PLUS SEDMICE

TV1 bila je medijski pokrovitelj međunarodnog srednjoškolskog projekta koji je održan pod nazivom MostiMUN u Mostaru. Rijetke su medijske pratnje dešavanja u obrazovanju ako ta dešavanja nemaju natruha senzacionalizma. Medijska pokroviteljstva još rjeđa. TV1 je u tom smislu pokazala tendenciju koja je obećavajuća.

MINUS SEDMICE

Pretjerano davanje prostora političarima, čak i kad je taj prostor po prirodi stvari namijenjen drugima. Naprimjer, u prilogu o Bijenalu savremene umjetnosti u Konjicu nemamo umjetnike, a imamo ministra civilnih poslova!?

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

Dnevnik TV1 traje dugo, nekad i do 50 minuta. Da bi se zadržala pažnja gledalaca, potrebno je nešto uraditi na dinamizaciji emisije. To bi mogli prepisati od Hayata kroz ubacivanje kratkih, brzih vijesti, s kojima Hayat, treba reći, ponekad pretjeruje. Također, dobra Hayatova praksa koja je primjenjiva i na TV1 jesu najave priloga: “U nastavku, pogledajte i ovo”.

ISTIČEMO

Prilog Armine Sadiković o Feroelektru, emitovan 23. aprila, vrijedan je pažnje zbog samog uvoda u temu. Imamo snimak od pola minute koji prikazuje radnike kako pokušavaju ući u svoju zgradu dok im policajac to ne dozvoljava. Njihova rasprava je puštena bez novinarskih intervencija te na najbolji i najdirektniji način pokazuje šta je to izvještavanje s lica mjesta.