HRT BI MOGAO UČITI RTS KAKO SE PRAVI POLITIČKA POSLASTICA

tačno.net
Autor 25.2.2016. u 11:14

HRT BI MOGAO UČITI RTS KAKO SE PRAVI POLITIČKA POSLASTICA

RTS-ovce pod hitno poslati na studijsko putovanje zagrebačkim kolegama koji, uz sve ideološke izlete i propuste, znaju šta je to politička poslastica, ali i pošten zanatski prikaz događaja. Ko hoće da sazna šta se zbiva u Hrvatskoj vjerovatno će posegnuti za još nekolicinom medija, ali će u svoj repertoar ubrojiti i ekipu s Prisavlja. Ko hoće da zna šta se zaista dešava u Srbiji, osim u dramskim pauzama Aleksandra Vučića, malo toga će saznati na RTS-u

Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba

HRT: ZAVODLJIVE IZAKULISNE IGRE

16. – 22. februar 2016.

ISTINA JE BITNIJA OD STAVA DRUGE STRANE: Mirjana Posavac u srijedu donosi prilog o saborskoj raspravi o negativnom revizorskom izvještaju riječkog kazališta u kojoj je, kako se u uvodu ističe, bilo pozivanja na političku odgovornost i saslušanje pred saborskim odborom aktuelnog intendanta Olivera Frljića. Prilogom dominiraju sekvence sa saborske rasprave u kojoj su se zastupnici vladajuće koalicije obrušili i na Frljićev umjetnički rad. Potom se u nastavku prikazuju reakcije riječkog gradonačelnika i prozvanog režisera. Posavac je, u biti, kompilirala saborske oštre izjave na račun Frljića, ali je zanemarila činjenicu da se negativna revizorska ocjena odnosila na 2013. godinu, kada nagrađivani režiser nije bio intendant. Istina, Oliveru Frljiću dato je pravo da se oglasi. Ali ponekad je od pukog ustupanja prava drugoj strani da se oglasi povodom prozivki mnogo bitnije da novinari precizno postave i iznesu lako utvrdive činjenice. Bez obzira što političari nastoje napraviti žestok sukob tumačenjima onoga što se može lako utvrditi. U konkretnom slučaju – činjenica je da Frljić nije bio upravnik kazališta u vrijeme na koje se odnose prozivke, pa je moguće da je posrijedi difamiranje iz drugih pobuda.

AKO JE POLITIKA PRLJAVA RABOTA, TAKVOM JE TREBA I PRIKAZATI: Dnevnik je i ovu sedmicu bio poprište uzbudljivih političkih sukoba koji su katkad na ivici da prerastu u bulevarsko žutilo. Mjerilo uredničke i novinarske slobode u politički dinamičnim društvima može se mjeriti po objavljenoj količini prljavština koje se redovito temelje na poluzvaničnim i neprovjerenim informacijama. Naravno, uz ispravnu kontekstualizaciju koja ne pretenduje izakulisne igre proglasiti nedvojbenom istinom. U prilogu Dajane Šošić, gledatelji su u petak mogli saznati o prijedlogu Mosta da se ukinu povlastice bivšim parlamentarcima, ali i kako su građani nepovjerljivo i ironično odgovorili novoj uzdanici hrvatske političke scene zajedljivim komentarima na društvenim mrežama. Isti dan Mirjana Posavac problematizira pitanje izbora novih ustavnih sudaca oko kojeg se, s obzirom na način izbora, moraju dogovoriti poslovično udaljeni vladajući i oporba. I za razliku od bh. medijskih priprema, gdje se gledaoci jeftino kupuju moralisanjem i narativom o posvađanim i pokvarenim političarima u svakoj zgodnoj prilici, ovdje se biraju riječi i ne pretjeruje se u olakom uzdisanju nad “pokvarenom politikom”. Istovremeno se nerijetko objavljuju nimalo ugodne informacije po nečije političke interese. No, sve vrijeme ostaje se usko na temi, dubinskim preispitivanjem svih dostupnih informacija i glasina. Tema se ne koristi samo kao povod da se izdeklamuje populistička pjesmica o zlim političarima i poštenom narodu. Po potrebi se razgovara i sa stručnim licem (razgovor Tine Šimurine s profesoricom ustavnog pravaSanjom Barić), i tu se vodi računa da stručni jezik ostane u domenu razumljivosti, tj. da bude prilagođen široj publici.

TEMATSKE NAJAVE  I ALUZIJE: Priča Dijane Kovaček u petak najavljena je u uvodu kao tematska obrada reforme javne uprave koja je, opet, kako HRT ističe, najbolnija reforma koja čeka novu Vladu. Ali potom slijedi izvještavanje o najavljenim rezovima u javnom sektoru, i to najviše o ukidanju svih dodataka na plate. Pojedine teme oko kojih u društvu postoje sasvim oprečna mišljenja treba obazrivije najaviti, jer HRT-u bi se moglo opravdano prigovoriti da reformu javne uprave, kao mnogo kompleksniji pothvat, svodi isključivo na budžetska kresanja.

IZDVOJENO:

Vijest o smrti Umberta Eca izdvojena je u gotovo prvim minutama (urednik Siniša Kovačić) subotnjeg izdanja. Italijanski pisac je u kratkom pomenu portretisan ne samo kao romanopisac već i kao erudita, filozof, ali i kritičar Berlusconijeve vlade. Urednička odluka da vijest izdvoji na početku maratonski dugog dnevnika vrijedna je poštovanja – umro je hvaljen, poštovan i, prevashodno, veoma čitan intelektualac, koji se odavno upisao u istoriju pisane riječi.

PLUS SEDMICE: U prikazu hrvatske političke zbilje uglavnom nema pošteđenih.

MINUS SEDMICE: Etnički motivisan napad na pripadnika srpske manjine u Okučanima praćen je pitanjem da li zaoštrena retorika političara doprinosi nasilju i duhu nesnošljivosti. Ali umjesto razgovora Marte Šimić Mrzlečki sa socijalnom psihologinjom, kojim se u rukavicama prebiralo po napadima na manjine, ili rastućoj fašizaciji hrvatskog društva, kako to vide pojedini kritičari, mnogo bi efektnije bilo da se napravila politička analiza, intervju ili pregled najspornijih izjava.

OCJENA: 7

RTS: KO ZNA I SMIJE CENZURISATI ALEKSANDRA VUČIĆA?

16. – 22. februar 2016.

CENZURA KAO RJEŠENJE: Aktuelni srpski premijer Aleksandar Vučić svoju politiku očigledno gradi na opreznom njegovanju vlastitog imidža kao agilnog, požrtvovanog i sveprisutnog aktera dnevnih nedaća. To se uklapa u njegovu predodžbu o samom sebi kao marljivom radniku koji radi prekovremeno za više interese, a najbitniji sastojak u održanju zamišljene predstave jesu mediji. Ključno je pitanje koliko su urednici i novinari spremni povlađivati napornom premijeru koji je odlučio biti faktor u svakoj priči? Ili još bolje, koliko su kadri odoljeti premijerovoj intenzivnoj pojavnosti koliko god se ona činila opravdanom? Ako je suditi prema RTS-u, svako nadanje je uzaludno. Urednica Milica Nedić dopustila je u subotu Vučiću da drži poduži politički govor u pripremi vijesti o stradanju srpskih diplomata u Libiji. Tri dana poslije, Tamara Stojsavljević vodila je razgovor s marljivim i uspješnim premijerom, ukrašavajući mu pitanja pohvalnim epitetima. Istina je da medijskim radnicima u Srbiji nije nimalo lako. U gotovo svakom dnevnom događaju umiješani su prsti, tačnije riječi, hvalisavog i pričljivog najvišeg reprezenta vlasti, koji je, uz to, beskrajno teatralan. Ali i za to postoji rješenje. Možda ne bi bilo loše ponekad i cenzurisati suviše prisutnog predsjednika vlade.

PAŽNJA! GDJE JE NESTALA SRPSKA OPOZICIJA? Informisaniji građanin Srbije – željan raznovrsnih informacija, različitih izvora i suprotstavljanih gledišta – sigurno se ne informiše gledajući Dnevnik 2. Ponekad se čini da su razlozi RTS-ovoj monotoniji dežmekasta forma, slabo uvezani prilozi, nedostatak konceptualne jasnoće. No, u petak i subotu, mogli smo se uvjeriti da je razlog toj čudovišnoj dosadi, zapravo, sadržaj. I samo sadržaj. Forma može biti rogobatna i nespretna, ali ako postoji autentičan sadržaj, publika će se neizostavno pridobiti.  Ako se u subotu (urednica Milica Nedić) citira autorski tekst predsjednika Nikolića kao njegov odgovor drugomišljenicima povodom potpisivanja Zakona o potvrđivanju sporazuma s NATO-m, onda to drugo mišljenje mora biti postavljeno u barem približno istoj ravni s predsjednikovim istupom. List Politika danima je izlagao drugačija mišljenja koja su dolazila s dalekog desnog krila srpske političke scene. A budimo pošteni, u razbijenoj srpskoj opoziciji ekstremna desnica zauzima značajno mjesto, i ako su bili glasni po pitanju koje se smatra kontroverznim u društvu koje gaji odijum prema Sjevernoatlantskom savezu, onda im se trebao ustupiti dostatan prostor. To sigurno nije usputno prenošenje izjave predsjednice DSS-a.

ESTRADNI BERLINALE: Kada se u najavi Dnevnika čuje da ćete uskoro imati priliku gledati reportažu sa čuvenog Berlinalea, istinski se obradujete, nadajući se, valjda očekivano, da ćete dobiti informacije o najzapaženijim ostvarenjima. Mišljenju kritike. Pobjednicima. Gubitnicima. BH gledatelj se, naravno, potajno nada da će čuti odu, ili makar crticu, o novom uspjehu Danisa Tanovića. Ali Sandra Perović je intervjuisala zvijezde TV serija na filmskom festivalu, mašući nam pred očima doktorom Houseom i zvijezdom sitkoma Seks i grad (neka mi oproste štovaoci TV serija). Tako smo, umjesto istinskog priloga iz rubrikekultura koji ukratko sumira najznačajnija festivalska djela, gledali jeftinu estradnu sapunicu koja se mogla pripremiti i iz Beograda. Doduše, bez doktora Housea.

PLUS SEDMICE: Nije ga bilo.

MINUS SEDMICE: Obrada vijesti o domaćim političkim zbivanjima ne samo da izgleda jednostrano, već i neobrađeno i diletantski pripremljeno. Naprimjer, skupštinski pregled Ivane Čkonjević nije pošteno problematizirao niti jednu raspravu ili goruće pitanje. Da ne govorimo o onome što se dešavalo iza scene i u pauzama.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA:

RTS-ovce pod hitno poslati na studijsko putovanje zagrebačkim kolegama koji, uz sve ideološke izlete i propuste, znaju šta je to politička poslastica, ali i pošten zanatski prikaz koji uvažava znatiželju gledatelja. Ko hoće da sazna šta se zbiva u Hrvatskoj vjerovatno će posegnuti za još nekolicinom medija, ali će u svoj repertoar ubrojiti i ekipu s Prisavlja. Ko hoće da zna šta se zaista dešava u Srbiji, osim u dramskim pauzama Aleksandra Vučića, možda će prije uključiti ružičastu televiziju Željka Mitrovića pa na toj propagandi stvarati “realnu” sliku stvarnosti. RTS je u shvatanju dnevnih događaja ostao u nekom dalekom vremenskom zapećku, pa nisu u stanju stvar nimalo začiniti, stvarajući ili uvjerljivo prenoseći atrakciju tamo gdje je stvarno ima. I sve se više čini da razlog tome nije pritisak aktuelne vlasti i cenzura, već samodostatno uživanje u sterilnom ambijentu u kojem se vijest priprema i izručuje kao zvanična informacija. S usana premijera ili predsjednika. O kontroverzama će već neko drugi. Neko gledaniji i cjenjeniji. Možda i sam Pink.

tačno.net
Autor 25.2.2016. u 11:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija