TV1 I FTV: LOŠE VRIJEME ZA DNEVNIKE

Dragan Markovina
Autor 12.1.2015. u 11:08

TV1 I FTV: LOŠE VRIJEME ZA DNEVNIKE

Ovo definitivno nije bila dobra sedmica ni za TV1 ni za FTV. Našlo se tu, kao i obično, i dobrih priloga, ali su ih nadmašili veliki gafovi. Najveći je svakako emitiranje snimka ubistva policajca u Parizu. A moralni propust FTV-a načinjen u razgovoru s profesorom Jasminom Ahićem vrhunac je pogrešnog pristupa

 

 Piše: Dragan Markovina, analiziraj.ba

TV1: Na braniku crne hronike

3. – 9. januar 2015.

NIZ BESPOTREBNIH GAFOVA: Iza dnevnika TV1 jedna je od lošijih sedmica u posljednje vrijeme. Iako se obrada dobrog dijela vijesti može po kvaliteti uklopiti u dosadašnje okvire na koje nas je ta kuća navikla, te unatoč činjenici kako je i izbor tema bio standardan, uključujući unutrašnjopolitička previranja, pregled gospodarske i socijalne situacije te vanjskopolitičke vijesti, napravljen je čitav niz bespotrebnih gafova.

POTPUNI GUBITAK MJERE: Prije svega, nevjerovatno je ustrajavanje te medijske kuće na obradi klasičnih vijesti iz crne kronike u prvim minutama dnevnika. Ilustracije radi, poslužit će nam dnevnik Nikoline Veljović od trećeg siječnja. Prve tri vijesti tog dnevnika bile su sljedeće: prometna nesreća u Zenici, zatim spašavanje ozlijeđenog hodočasnika u Međugorju te na koncu odvoženje žene iz Čuharića kod Konjica helikopterom u bolnicu nakon što je doživjela moždani udar. Naravno, kad se naviknete njegovati ovakav pristup vijestima, ne treba čuditi da to u konačnici dovede do potpunog gubljenja mjere, zahvaljujući čemu nam je u dnevniku od sedmog siječnja puštena snimka egzekucije francuskog policajca u Parizu. Takva vrste bešćutnosti nije dugo zabilježena u ozbiljnim medijima.

PRILOG BEZ RAZLOGA I POVODA: U dnevniku od četvrtog siječnja, među prvim vijestima je emitiran prilog novinarke Ajle Obradović o aktivnostima Agencije za forenziku. Taj prilog, naravno, ni po čemu nije sadržajno sporan s obzirom da pokazuje opremljenost i način funkcioniranja Agencije, ali ostalo je posve nejasno kojim povodom je emitiran? Posebno kao prvi prilog dnevnika. Niti se događalo neko veliko vještačenje, niti je nabavljena neka nova oprema, niti išta slično. Što nas dovodi do zaključka kako je ovaj prilog mogao biti emitiran danas ili za par mjeseci, posve nebitno.

SVJEDOČANSTVO O BESKUĆNICIMA: S druge pak strane, među dobre strane dnevnika možemo uvrstiti prilog emitiran trećeg siječnja posvećen gubitku nekoliko života prilikom velikih zima koje su zadesile zemlju. Novinari su, potaknuti tom situacijom, napravili odličan prilog o sarajevskom prihvatilištu za beskućnike, unutar kojeg je najuvjerljivije svjedočanstvo o životu na ulici ponudio Adil Muslić.

EVO KAKO TRETIRATI SIROMAŠTVO: Jednako kvalitetan prilog napravio je Kenan Ćosić o napadu na imamaSelvedina Beganovića, prenijevši nam reakcije samog imama, policije, ali i reisu-l-uleme Huseina Kavazovića. No, najbolji prilog prošlonedjeljnih dnevnika emitiran je četvrtog siječnja, a njegova autorica je Ana Buntić. Ona je, naime, potaknuta viješću o tome kako je, po analizi Eurostata, Bosna i Hercegovina najsiromašnija europska zemlja, čiji BDP iznosi tek 29% europskog prosjeka, napravila odličan prilog o razlozima takve situacije. Angažirala je kao suvislog sugovornika Igora Gavrana, uz istovremeni osvrt na zemlje regije, zahvaljujući čemu smo saznali koji su odnosi BDP-a među susjednim zemljama.

KO TO KAŽE, KO TO LAŽE, SUTORINA MALA: Iako je konkurencija za najlošiji moment dnevnika u protekloj sedmici bila žestoka, uvjerljivo najlošiji prilog emitiran je četvrtog siječnja. Tema: Sutorina. Tom prilikom smo čuli jednu od najvećih besmislica u TV-novinarstvu uopće. Novinarka Aleksandra Tolj je, naime, mrtva-hladna prilog zaključila izjavom da bi se eventualnim pripajanjem Sutorine srušio Badinterov princip uspostave granica, čime bi Bosna i Hercegovina mogla posve legitimno tražiti cijeli bokokotorski zaljev s obzirom na činjenicu da je to nekad bila Stara Hercegovina te da je taj prostor još uvijek dio Zahumsko-hercegovačke eparhije. Možemo biti blagonakloni pa zaključiti kako novinarka možda nije svjesna kakve bi zbilja bile posljedice takvog zahtjeva i osvrnut se najbenevolentnije na njenu izjavu. Koja je toliko besmislena, jer bi, naravno, po toj logici, legitimnije Italija mogla tražiti taj prostor slijedom činjenice da je tu stoljećima egzistirala Mletačka Albanija. No, ovdje nas zanima zašto su urednici dnevnika pustili ovakvu izjavu u emisiju.

PLUS SEDMICE:

Radi se o prilogu Ane Buntić, posvećenom ekonomskoj realnosti Bosne i Hercegovine, posebno unutar regionalnog konteksta. Zahvaljujući tome smo saznali da je BDP Slovenije gotovo tri puta, a Hrvatske gotovo dva puta veći od onoga Bosne i Hercegovine.

MINUS SEDMICE:

Već spomenuti prilog Aleksandre Tolj, koji jednoj u suštini promašenoj temi daje neprimjerenu važnost, a onda je dodatno ridikulizira ozbiljno iznesenom tvrdnjom kako bi bokokotorski zaljev sasvim realno mogao pripasti Bosni i Hercegovini.

Ocjena sedmice: 5

 

FTV: Opasne teze usmjerne protiv slobode govora

3. – 9. januar 2015.

TABLOIDNO O NAPADU U PARIZU: Jednako kao i u slučaju TV1, niti za Federalnu televiziju i njezine dnevnike ovo nije bila dobra sedmica. Štoviše, ova javna medijska kuća je čak uspjela dopustiti da se u njenom središnjem dnevniku izreknu vrlo opasne teze koje atakiraju na slobodu govora i medija općenito, a da voditelji na takvu tvrdnju ne reagiraju. Dogodilo se to u dnevniku od sedmog siječnja, koji je dobrim dijelom bio posvećen terorističkom napadu u Parizu. Nakon što je FTV, nažalost, potpuno tabloidizirao pristup i pustio u eter snimku ubojstva nemoćnog čovjeka, voditeljica Aida Mujan u dnevniku je ugostila profesora kriminalistike Jasmina Ahića.

ŠTA HOĆE TE MEDIJSKE SLOBODE? Profesor Ahić je negdje na polovici razgovora izrekao tvrdnju kako ovakvo konzumiranje medijskih sloboda nije odgovarajuće u našem civilizacijskom kontekstu. Jer kad neka religija nešto brani, onda to treba poštovati s obzirom da se otvara prostor da se nešto ovakvo dogodi. Dakle, da ponovimo, profesor Ahić je de facto ponudio ozbiljno razumijevanje za fanatizirane ubojice, neovisno o formalnom izražavanju sućuti, a voditeljica Mujan nije našla ništa neprimjereno u činjenici da čovjek otvoreno zaziva cenzuru i redukciju medijskih sloboda, jer se u protivnom može očekivati terorističke napade. Veće profesionalno i moralno potonuće neke TV kuće teško je uopće i zamisliti.

MARATONSKA OBRADA POLITIČKIH PREGOVORA: Što se ostalih tema u dnevniku tiče, iznova smo svjedočili maratonskim obradama postizbornih pregovora oko formiranja vlasti, solidno obrađenim vanjskopolitičkim temama i jako kvalitetnim prilozima na temu socijalne situacije u zemlji.

VRHUNAC REPORTAŽNOG NOVINARSTVA: Upravo na tim temama napravljena su tri najkvalitetnija priloga sedmice. Prvo je novinarka Ivana Bešlić u dnevniku od trećeg siječnja prikazala tešku socijalnu situaciju u Zapadnohercegovačkom kantonu, ukazavši na činjenicu da je samo u prošloj godini oko sedam tisuća ljudi s tog prostora otišlo u ekonomsku emigraciju, pri čemu samo iz Posušja oko sto obitelji. Kvaliteta priloga odnosi se na činjenicu da je donio razgovor s ljudima različitih profila:  poljoprivrednikom, profesoricom u gimnaziji, nezaposlenom ekonomisticom i drugima, ne propustivši kroz razgovor s predstavnicima vlasti suptilno ukazati na činjenicu kako su njima od ove situacije važnije ustavne promjene u zemlji.

DOK KANTON CURI: Sličan prilog o iseljavanju mladih ljudi iz Unsko-sanskog kantona napravila je Aleksandra Vinčar, na način da je gledatelje iznova suočila s poražavajućim brojkama o 46.300 nezaposlenih u tom kantonu i brojkom od oko dvije tisuće mladih ljudi koji su u prošloj godini s tog prostora otišli u inozemstvo.

URBANISTIČKI HAOS: U konačnici, u dnevniku Vlade Marića, od petog siječnja, emitiran je izvrstan prilog Zerine Ćosić-Vrabac, potaknut pojavom klizišta u naselju Bare kod Kaknja, prilikom kojeg je nekoliko kuća srušeno. To je poslužilo kao izravan povod za temu o potpunom urbanističkom kaosu u zemlji, kojeg vlasti, zbog socijalnog mira, toleriraju. Koliko je situacija po tom pitanju alarmantna, svjedoči tvrdnja Fuada Babića, koordinatora za klizišta u Kantonu Sarajevo, koji je izjavio kako je gledao trokatnice bez ikakvih adekvatnih temelja.

PLUS SEDMICE:

Prilog Ivane Bešlić o dubini socijalne krize u Zapadnohercegovačkom kantonu i nespremnosti vlasti da tu krizu uopće osvijesti, a kamoli je počne rješavati, spada u vrhunce reportažnog novinarstva.

MINUS SEDMICE:

Činjenica da je u dnevniku od sedmog siječnja, bez ikakve reakcije voditeljice, dopušten poziv na redukciju medijskih sloboda, posebno u svjetlu povoda zbog kojeg je taj razgovor vođen, duboko je poražavajuća za Federalnu televiziju.

Ocjena sedmice: 4

 

Komparativna analiza:

Ovo definitivno nije bila sedmica ni TV1, ni FTV-a. Našlo se tu, kao i obično, i dobrih priloga, ali i niz velikih gafova. Primjerice, oba dnevnika emitirala su snimku ubojstva u Parizu, no nesporno je da je moralni propust FTV-a u razgovoru s profesorom Ahićem znatno veći od besmislice Aleksandre Tolj izrečene u prilogu o Sutorini. Ono gdje se obje ove televizije iskazuju kao najjače svakako su socijalne i ekonomske teme, na kojima bi možda trebale više inzistirati u budućnosti, uz apel za više kulturnih tema, nauštrb unutrašnjopolitičkih trakavica.

Dragan Markovina
Autor 12.1.2015. u 11:08