POVIJEST DUŠE, KAPLJA ATROPINA Ja znam za stvari tamne i duboke, Povijest se duše ko knjiga otvara. Sjećanje ima okus tapioke, I miris dunje s klimava ormara. Ja znam da smijem uzeti sve gnjilo, I ljuto kao zagriz feferona, Jer
Fotografija: Općina Virje /Galerija UZ DAN SEOSKIH ŽENA, prigodno SEOSKE ŽENE Ne, one više na brvnu ne peru, Niti za kravama saginju se poljem. Životu svome traže drugu mjeru, I nadaju se mirnijem i boljem. Podižu djecu, caruju u vrtu,
Dakle, gladni, opljačkani, fruastrirani i uplašeni narode, gutaj te vampirske i hijenske face, ždrakaj na ekran s podbuhlim konobarskim obrazima, vodenkastim očicama bez iskre inteligencije i čelom ispod kojega se roje jako zaplotnjačke misli, od kakvih će sutra ovisiti naše
Spremila sam njezinu fotografiju u mapu “Bogovi, heroji, uzvišenici”, bez imalo oklijevanja. Ona tu odavno spada, nije potrebno da me smrt podsjeti na tu činjenicu. Greco je svoju legendu živjela otvorenih očiju, hodajući svijetom, trošeći se do zadnjega atoma i
Kažu da je jutro pametnije od večeri. Predahnimo, pričekajmo. Kako bi rekao Gotovac: “Sve je moglo biti drugačije, ali bez ponosa i bez ljepote. Smrti moja, ja te pretvaram u pouku”. Život se zaista može potrošiti na bezbroj načina, od
Kad bih željela biti zaista omiljena, onako, općenarodna i općeprihvaćena, pisala bih o temama koje publikum očekuje i valorizira u startu sa stotinjak lijepih “lajkova”. Dakle, to su teme obiteljskog života, kuhanja, akademskih uspjeha, cvijeća, okućnica, kućnih ljubimaca i odnosa
Foto: Kaportal.rtl.hr Iskrena emocija, poniranje u vlastitu bol, to jedino vrijedi. Sve drugo je sentimentalizam, oblatna, ukrašavanje i balansiranje oko općih mjesta, beskrvna poezija koja vodi u kič. Tek ako imamo hrabrosti RAZBITI ZID IZMEĐU ČOVJEKA I ISTINE, mi smo
MODROSAN PORED DRAVE U modrini stojim i modrim se hranim; Indigo je nebo, voda su lazuri; Modrim se umijem i oči rasanim, I labuda vidim u lijepoj vizuri. Ultramarin volim, kragnu đačke bluze, Sve pamteći one nemire i boljke.
Foto: N1 Kao zadrti ljubitelji istine, himbu duboko i dosmrtno preziremo. Ne znam poznajete li stariju hrvatsku riječ “himba”, čiji je korijen u glagolu “hiniti”, prenavljati se, pretvarati, glumatati, predstavljati nekome nešto, s nakanom da ga namagarčiš i učiniš budalom.
Foto: S. Freud, Internet Poznato je koliko ljudi žude, teže i natežu se, propinju se na prste i ulažu energiju u samopromociju, iz samo jednog razloga: da postanu poznati. Privlačnost “javnog imena” magična i neodoljiva, sudeći barem po onome, što
Mrakovi iz ljudske duše ne istjeruju se svetom vodicom, očigledno. Diluvijalno zvjerstvo, požuda, pokvarenost i krvoždernost, koja za rat nalazi “uzvišena opravdanja”, definitivno vladaju ljudskom sviješću, u svim vremenima. Raspela i zlatno prstenje, inkvizicijski “instrumenti” u potrazi za “istinom o
Ilustacija: I. K. Cipelice lutalice. ARS BARNAGOR, 20016. Čitam tu kako je jedan naš trenutni vrhovnik i značajnik na upit novinarke o konkretnom problemu zapošljavanja po podobnosti, odgovori lakonski: “To je banalno pitanje”. Na mene to djeluje kao strašan “podizač
Л.Н.Толстого с женой С.А.Толстой, Репин Илья TOLSTOJANSTVO Tolstoj se kretao vrlo malo. Sviđala mu se dokolica. Jasna Poljana i okolica, Gdje riječi plužio je ralom. Kad su djevuške zgrtale sijeno, Povalio bi gdje gdje koju. Tek da mu trajanje
SKASKA O KVARITON BRANŠI Ljudi od jedne teme, ti poput kvočke, Što jedno pile ima i još ga kljuca. Ljudi u čijoj riječi ni zrno ne svjetluca, A pravila se drže od prve do zadnje točke. Ti strašno skučeni
STIPSA, APOKALIPSA Sve JAD i GAD i SMRAD, A mi smo ovdje sad; I gdje je Sveti Grad, Kad nama prijeti pad? Sve truo pod i tram, Nedaće, bijeda, sram. I gdje je čovjek sam, Ne ugrije ga plam.
Sad zbilja, na rubu da ovom cirkusu okrenem leđa: zgadili su mi se mediji koji “huškaju na solidarnost” sa sponzorušama i umjetnim nacionalnim simbolima, a zanemaruju prave žrtve socijalne i gospodarske politike, jer ne vrijede pišljiva boba. Dosta je Avetnjaka,
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
