ENGŽaklin
Žaklin Došla je u tri i petnaest, kad mi se najviše spava, Žaklin, i ponudila duševnu njegu. Htio sam je otjerati od kreveta, ali kroz koprenu polusna zamijetih njene tople, duboke oči boje plitkoga mora. Poslije smo dugo
Nazad na početnu stranicu...
Svi članci - Goran Sarić
Vizita
U krevetu do moga, “cimer” neprestano kaslje, kishe, ripa, tu i tamo, kako je govorila moja mati, povrati “dushu iz sebe“. Juce mi se otvorio, rekao da, kao i ja, ima tri decka. Da bi sve dao da, zdrav,
Goran Sarić: Zločinčić
Zločinčić Pred spavanje, još umorno, po stoti put, ista slova prateći, a, zapravo, signale sa rane žarišta svejednako prateći: ugriza, peckanja – k’o trulog drva, il’ stare longplejke, draga krckanja, oćutim želju, ranije nepresušnu, da kožu Joj, još nježnu, tek
Selektivno čitanje (o nekulturi dijaloga)
Znam da, u eri Netflixa, ne zvuči moderno, ali mnogo i rado gledam televiziju: igrane filmove i dokumentarce, serije, sport, humorističke emisije, “pričaonice”… Malo je toga holandskog, ali u polemikama i “pričaonicama” – tu skoro da nema premca našim
Dan mladosti
Dan mladosti u Mariboru 1961, wikimedia (kolumna u stihovima) A., prijateljica iz osnovne, na fejsu javlja: Nema se od čega ne odustati. Sve završeno. Upravo sam čula kako još jedna porodica sa dvoje djece pakuje kofere, napušta posao
Radovanov Povik iz tamnice: kad ubica kaže da Vas boli…
Foto: Valerie Kuypers / Reuters Sa srcem, kao ni sa zločinom, se nije igrati. Zato vam je pametnije da zašutite, mladi “pravnici”. Možda vas šutnja, kad već nisu savjest, empatija i tvrdi fakti, dozove pameti. Inače se i vama, i nama
Zemlja
Zašto smo odustali da budemo bolji? Već neko vrijeme me muči jedna pjesma. Važna i čudna, a oštra kao kamenčić u čizmi. Njeni me stihovi, peckanje rane, bude usred noći. Pokušam ih zapamtiti, ali mi ne daju mira.
Goran Sarić – Bolesničke pjesme
Foto: Carolus-Duran Besmrtnost U spavaćoj, na čardaku, lađi u praznom prostoru, bude me, jutros, perači prozora. Kao da dižem golemi teret, polako otvaram oči. Noćni stočić: paraceramol, alopurinol, iboprufen, diclofenac. Sa čašom mlake vode pokraj. I to sve na koricama Kunderinog
Jad mržnje, i moć praštanja
Foto: Flickr Grad Konjic, ulica Suhi do, kasna jesen devedeset druge. U podrum susjeda P., u kome se već nekoliko mjeseci krijemo od granata, ulazi moj kolega, profesor iz srednje škole, ovdje ću ga nazvati Rumeni. Obučen je u
Dan u bolnici, priča o dvije domovine
Sve nešto mislim, ako duže ostanem, odavde ću izaći k’o top. Sam u sobi s pogledom, vlastitom kuponicom i wc-om, internetom, wifijem, knjigama, sestricama u bijelom koje “plešu” oko vas kao da ste posljedni kineski car…Pa ovo bih, barem na
Goran Sarić: Jezik kao šejtanska rabota
Samo, NDH-ova gospoda lingvisti su se u Drugom svjetskom ratu dvostruko zajebala. Prvo, nisu pobijedili. Skašili ih partizani. A drugo, previdjeli su, ti vrli lingvisti slabašnih “koriena”, da je jezik živa, dinamična materija, stalno u interakciji s drugim sličnim materijama.
Wilders, NEXIT, “Kur’an policija” – No pasarán!
Kad sam devedesetih došao u Holandiju, ovdašnji parlamentarni izbori su bili prilično dosadna stvar. Mada se između jednih i drugih znalo svašta izdešavati (“bura”oko Srebrenice, Najn Elevn, ubistva Pim Fortuyna i režisera Thea van Gogha…), na vrhu su se uglavnom,
Džihad ljubavi
Moram reći da me je, kao pjesnika, veoma dirnula ta pjesma, naročito stoga što znam kakvim je povodom nastala. I mada se rijetko upuštam u vraški teško prevođenje lirike, ovog sam puta to ipak učinio. Kao izraz ogromnog poštovanja prema
Globalno selo: povijest digi-zločina
Ako je to taj vaš sanjani Global Village, vratite mi olovku, krampu i lopatu, molim! Svijet kao globalno selo, Global Village, prvi je, još tamo ranih šezdesetih, u knjizi “Gutenbergova galaksija”, takvim nazvao Marshall McLuhan. Još mnogo ranije, tridesetih godina
Čudo na Jablaničkom jezeru: ribe lete u nebo!
Foto: aljazeera Kakva ostavka? Goni bandu iza rešetaka! Radnik ukrade u tvornici tri eksera i dobije otkaz, a ponekad, bogami, ode i u zatvor. A ovi ovdje, guzonje sa odličnim platama, uz kompletnu jezersku floru, doslovce ostavili na suhom dva miliona
Koridor WC
Opet, dakle, to famozno “zastupanje nacionalnih interesa”. Nemoj me više “zastupati”, majke ti! Za ovih više od četvrt vijeka “samostalnosti” – za koje vrijeme je Juga svega izgradila više nego što vi možete sanjati – dobro ste pokazali kako nas
