Agresija na Ukrajinu probudila je bol Bosne i Hercegovine

Izdvajamo

• Izmjena izbornog zakona bez prethodnog provođenja presuda ECHR-a dodatno bi narušila krhki kredibilitet EU, koji je već narušen lošim radom visokih zvaničnika EU zaduženih za proces. Bosanskohercegovačka zagovornica građanskih prava Azra Zornić, za koju je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je diskriminirana, prozvala je vodeću pregovaračicu EU, Angelinu Eichhorst da je omogućila pregovore o izbornom zakonu u netransparentnom okruženju, isključujući građanske stranke iz procesa, i ignoriranje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dragan Čović, koji se zalagao za izmjenu izbornog zakona, a da prethodno ne provede presude Evropskog suda za ljudska prava, zaprijetio je da će hrvatske stranke bez dogovora o izbornim promjenama bojkotirati opće izbore u oktobru. Istovremeno, u ovom procesu se zanemaruju prava Jevreja, Roma, kao i onih koji se izjašnjavaju kao “Bosanci” ili jednostavno “građani”, poput gospođe Zornić

Povezani članci

• ZAŠTO BEZ ŽALICE?
• JOŠ JEDNA POLITIČKA OBMANA JAVNOSTI I PODVALA BIRAČIMA PREDSTAVNIČKI DOM BIH ŠTITI NESPOSOBNE NEČELNIKE OPĆINA
• Jasna Kovo: U poplavama mediji su bili u službi građana
• Tužilaštvo BiH tražilo da se Dodiku zabrani obavljanje funkcije predsjednika RS
• NOVI PUCANJ U KADAVERIČNO PRAVOSUĐE!
• SDU: “Da li je to na sceni proces rušenja svega što iole ima BiH prefix”

Photo: Denis Kapetanovic/PIXSELL

Strik je posebno pozvala Dragana Čovića da se ogradi od Dodika u slučaju da ne osudi nepravdu i nasilje učinjeno narodu Ukrajine. Ni dvije sedmice nakon njenog poziva Čoviću, odlučio je da uradi upravo suprotno. Tokom glasanja u Parlamentu BiH, Dragan Čović i njegov HDZ BiH pridružili su se proruskim poslanicima bosanskih Srba i glasali protiv toga da Bosna i Hercegovina sankcionira Rusiju i uskladi svoju vanjsku i sigurnosnu politiku sa politikom EU. Upravo ovo glasanje u Parlamentu BiH bio je jasan dokaz da Milorad Dodik nije jedini veći ruski zastupnik u Bosni i Hercegovini.

U rano jutro 24. februara probudio sam se uz poruke moje prijateljice Aline iz Kijeva. “Počelo je”, lakonski je napisala.

Moja mama je već pratila vijesti iz Ukrajine, osjećajući se ponovno traumatizirano onim što je vidjela na TV-u.

“Znam kako se Alina osjeća. Bila sam njenih godina kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu”, prošaputala je očiju punih suza.

Ruska invazija na Ukrajinu probudit će uspomene milionima ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu, koji su svi teško stradali pod režimom srpskog diktatora Slobodana Miloševića. U aprilu 1992. Milošević je napao moju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, pod sličnim izgovorom kao što je to učinio Putin sa Ukrajinom, negirajući njenu državnost, historiju i nacionalni identitet.

Bosna i Hercegovina danas prolazi kroz najgoru krizu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine za okončanje rata koji je koštao više od 100.000 života. Moja mama i njene prijateljice mi sa zebnjom govore da su ratne zastave koje su vidjeli u Bosni krajem 80-ih i ranih 90-ih ponovo jasno vidljive. Za razliku od prije tri decenije, onima koji žele  raskomadati Bosnu i Hercegovinu ne pomaže samo uobičajeni osumnjičenik, Srbija, već podržava i susjedna Hrvatska, članica EU, ali i Putinova Rusija.

Ujedinjeni u podjeli

Jedan od najčvršćih Putinovih pristalica na Balkanu je secesionista bosanskih Srba Milorad Dodik.

Dodik, koji trenutno služi kao srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, redovno je prijetio otcjepljenjem entiteta Republika Srpska od ostatka Bosne i Hercegovine. Kontinuirano se bavi nacionalističkom retorikom, antimuslimanskim raspirivanjem mržnje i negiranjem i bosanskog i bošnjačkog identiteta.

Nedavno, tokom sastanka Komiteta za vanjske poslove Evropskog parlamenta (AFET) o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je Bošnjake stalno nazivao “muslimanima”, optužujući ih da žele stvoriti “islamsku državu” u Evropi. Išao je tako daleko da optuži članove Evropskog parlamenta (EP) da se ne suprotstavljaju „bosanskoj Islamskoj državi“ na isti način kao što se Evropska unija bori protiv ISIS-a. Za Dodika, glasnog poricatelja genocida, biti Bošnjak svodi se na muslimansku pripadnost, a biti musliman jednako je biti terorista.

Dodik nije bio sam u svom islamofobičnom bijesu. Na istom sastanku u Briselu, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Dragan Čović pridružio se Dodiku u okrivljavanju Bošnjaka za pokušaj uspostave “unitarne islamske države”.

Godinama su slične optužbe stizale iz sjedišta Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu.

Njena satelitska stranka u Bosni i Hercegovini, koju vodi Čović, udružila se sa srpskim nacionalistima u optuživanju Bošnjaka za „unitarizam“, islamski fundamentalizam, pa čak i terorizam.

Slična kampanja mržnje poslužila je kao uvod u genocid u Srebrenici i druge gnusne ratne zločine koje su počinile snage bosanskih Srba tokom rata.

Dodik i njegovi pomagači već više od 15 godina koriste retoriku podjela kako bi potkrijepili svoje tvrdnje da je Bosna i Hercegovina „nemoguća država“.

Čineći to, separatisti bosanskih Srba nastoje prekinuti veze sa centralnom vladom, postavljajući temelje za nezavisnost ili uniju sa susjednom Srbijom.

Građani drugog reda u svojoj zemlji

Milorad Dodik ne govori samo o secesiji. Nedavno ohrabren od strane Čovića, napravio je konkretne korake ka razbijanju Bosne i Hercegovine kakvu poznajemo. Prošlog decembra, Narodna skupština Republike Srpske izglasala je povlačenje iz zajedničkih Oružanih snaga BiH, tajne službe, poreske uprave i najvišeg pravosudnog tijela – Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Ni dva mjeseca kasnije, u februaru ove godine, zakonodavci u entitetu Republika Srpska usvojili su nacrt zakona kojim bi se stvorila paralelna institucija koja će osporiti autoritet najvišeg pravosudnog tijela bosanske države. Vlasti Republike Srpske su do donošenja ovog zakona formirale entitetsku agenciju za lijekove i medicinska sredstva, osporavajući ovlaštenja Državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva.

Dragan Čović je u jeku te krize otputovao u Banju Luku samo da bi prisustvovao vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske i pozvao na “zaštitu Republike Srpske”. Mnogi su tvrdili da je Čovićev poziv da se “zaštiti Republiku Srpsku” uvreda za Hrvate koje su 1992. godine ubile i protjerale snage bosanskih Srba sa današnje teritorije Republike Srpske.

Reakcije na Dodikove i Čovićeve zajedničke napore da blokiraju bosanske državne institucije i osakate zemlju bile su nikakve. Ni nadležne državne pravosudne institucije, kao ni međunarodni visoki predstavnik, njemački diplomata Christian Schmidt, nisu pravilno reagirali u odbrani Dejtonskog mirovnog sporazuma. Izjave u kojima se izražava “ozbiljna zabrinutost” i osuđuje “zapaljiva retorika” postale su dio široko rasprostranjenih šala koje se dijele na društvenim mrežama. U međuvremenu, konstruktivnije reakcije stigle su od pojedinih poslanika.

Poslani Evropskog parlamenta Zeleni/EFA Thomas Waitz pozvao je Christiana Schmidta da smijeni moćnog predstavnika bosanskih Srba s mjesta člana tročlanog Predsjedništva BiH. Drugi zastupnici u Evropskom parlamentu, poput predsjedavajućeg Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa Bosnom i Kosovom, Romea Franza, osudili su politiku umirenja EU prema Dodiku i Čoviću. Franz je posebno kritizirao prijedlog izmjene izbornog zakona, a da se prvo ne provedu presude Evropskog suda za ljudska prava (ECHR), što su u Briselu zastupali Dragan Čović i hrvatski europarlamentarci.

Izmjena izbornog zakona bez prethodnog provođenja presuda ECHR-a dodatno bi narušila krhki kredibilitet EU, koji je već narušen lošim radom visokih zvaničnika EU zaduženih za proces. Bosanskohercegovačka zagovornica građanskih prava Azra Zornić, za koju je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je diskriminirana, prozvala je vodeću pregovaračicu EU, Angelinu Eichhorst da je omogućila pregovore o izbornom zakonu u netransparentnom okruženju, isključujući građanske stranke iz procesa, i ignoriranje presuda Evropskog suda za ljudska prava.

Dragan Čović, koji se zalagao za izmjenu izbornog zakona, a da prethodno ne provede presude Evropskog suda za ljudska prava, zaprijetio je da će hrvatske stranke bez dogovora o izbornim promjenama bojkotirati opće izbore u oktobru. Istovremeno, u ovom procesu se zanemaruju prava Jevreja, Roma, kao i onih koji se izjašnjavaju kao “Bosanci” ili jednostavno “građani”, poput gospođe Zornić.

Iako je ECHR presudio da je ustavom Bosne i Hercegovine prekršeno njihovo pravo da se kandidiraju za javne funkcije, oni su i dalje de facto građani drugog reda u svojoj zemlji. Takva politička disonanca je muzika za Dodikove uši i dragocjeni manevarski prostor za Rusiju.

“Šampion EU integracija” protiv sankcija EU

Od početka ruske invazije na Ukrajinu Milorad Dodik je činio sve da spriječi Bosnu i Hercegovinu da uvede sankcije Kremlju. Trenutno je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji. U pokušaju da sabotira Bosnu i Hercegovinu da u Vijeću sigurnosti UN-a osudi rusku invaziju na Ukrajinu, Dodik je preko ruskog ambasadora pri UN-u poslao pismo generalnom sekretaru UN-a Antoniju Guterresu.

U njemu je naveo da bosanski ambasador pri UN-u Sven Alkalaj nema pravo glasati o rezoluciji jer Predsjedništvo BiH nije usaglasilo zajednički stav o tome.

“Bosna i Hercegovina treba biti nepristrasna i neutralna, a ne da podržava bilo koju stranu u ovom sukobu”, napisao je Dodik u pismu. Međutim, Alkalaj je zajedno sa svim ostalim balkanskim državama, uključujući i Srbiju, glasao za rezoluciju UN kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu.

Takvo pristajanje na stranu Rusije izazvalo je žestok odgovor ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u EU. Tokom sastanka AFET-a o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, proaktivna europarlamentarka Zelenih/EFA, Tineke Strik osudila je Dodika zbog njegovog pro-putinskog stava. Strik je pozvala Dodika da osudi rusku agresiju, upozorivši kolege da Dodikova trenutna pozicija predstavlja direktnu prijetnju miru i stabilnosti u cijeloj regiji Zapadnog Balkana.

“Ako ne [osudite invaziju], ne biste trebali više biti na funkciji ugrožavajući državu i građane”, rekala je holandska parlamentarka u Evropskom parlamentu Dodiku tokom sastanka AFET-a u Briselu.

Strik je posebno pozvala Dragana Čovića da se ogradi od Dodika u slučaju da ne osudi nepravdu i nasilje učinjeno narodu Ukrajine.

Ni dvije sedmice nakon njenog poziva Čoviću, odlučio je da uradi upravo suprotno. Tokom glasanja u Parlamentu BiH, Dragan Čović i njegov HDZ BiH pridružili su se proruskim poslanicima bosanskih Srba i glasali protiv toga da Bosna i Hercegovina sankcionira Rusiju i uskladi svoju vanjsku i sigurnosnu politiku sa politikom EU.

Upravo ovo glasanje u Parlamentu BiH bio je jasan dokaz da Milorad Dodik nije jedini veći ruski zastupnik u Bosni i Hercegovini.

Podrška Putinu usred ruske invazije ne izgleda loše samo za Čovića, već i za one koji ga proglašavaju nepolitičkim uzorom orijentiranim na EU. Čović je godinama dobijao podršku od Delegacije EU u Bosni i Hercegovini. U aprilu 2020. godine, ambasador EU u Bosni i Hercegovini Johann Sattler zahvalio je [sic!] Čoviću što je djelovao kao “šampion EU integracija” . Sattlerove pohvale nisu dobro prošle jer se lider najuticajnije stranke bosanskih Hrvata u zemlji nije ponašao kao pravi sljedbenik vrijednosti i politike EU.

Ovo nije bio prvi put da Dragan Čović otvoreno podržava Rusiju. Još u februaru 2020. otputovao je u Moskvu da se sastane sa visokim ruskim zvaničnicima. Tokom posjete, u intervjuu za Rossiyska Gazeta, on je pohvalio ulogu Rusije u rješavanju međunarodnih sporova i naglasio da je “nažalost, veoma mali ruski uticaj u Bosni i Hercegovini”.

Gospodar lutaka

U stvarnosti, zloćudni ruski uticaj u Bosni i Hercegovini je više nego opipljiv. Ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Igor Kalbukhov nedavno je zaprijetio Bosni i Hercegovini ukrajinskim scenarijem u slučaju da zemlja odluči ući u NATO.

“Ako se Bosna i Hercegovina odluči za članstvo u bilo kojem savezu, to je interna stvar. Naš odgovor je druga stvar. Primjer Ukrajine pokazuje šta se traba očekivati”, rekao je Kalbuhov javnom servisu FTV .

Upitan u zasebnom intervjuu za FACE TV zašto Rusiji ne smetaju susjedne zemlje BiH koje su dio NATO-a, ambasador Kalbukhov je odgovorio: „Kako znate da nemamo planove protiv Hrvatske, Poljske, Bugarske i drugih zemalja članica NATO-a?”.

Takve prijetnje izazivaju strah od novog rata u zemlji u kojoj ruski zastupnici jačaju savez i drže institucije zemlje paraliziranima. U intervjuu za Politicki.ba, europarlamentarac Michael Gahler je priznao opasnost koja dolazi od Dodika i Čovića, ali je istakao da oni ne vuku konce destabilizacije i potencijalnog rata.

„Putin je gospodar lutaka. Svaka druga procjena situacije bila bi potpuno naivna”, rekao je njemački europarlamentarac.

Ističući da primarna prijetnja miru i sigurnosti Bosne i Hercegovine ne dolazi iz unutrašnjosti zemlje, Gahler s pravom upozorava na daleko veću prijetnju koja dolazi od osobe odgovorne za ubijanje djece, bombardiranje zgrada univerziteta, granatiranje porodilišta i vrtića širom Ukrajine.

Ono što nam ne trebaju strane diplomate da nam ističu jesu obrasci koje je generacija mojih roditelja promatrala prije više od 30 godina i moji ukrajinski prijatelji tokom posljednje decenije.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu pokazala je da se historija i nacionalna baština zemlje ne mogu uništiti uprkos težnji tirana.

Jedan od najživopisnijih primjera je kultna sarajevska Vijećnica, pogođena granatama i spaljena tokom opsade grada od strane bosanskih Srba u augustu 1992.

Istog dana kada su ruske snage napale Ukrajinu, skoro 30 godina nakon što je spaljena, sarajevska Vijećnica osvijetljena je bojama ukrajinske zastave kojom se izražava solidarnost sa narodom Ukrajine.

Ukrajinci danas prolaze kroz najmračnije trenutke svog života.

Međutim, ovo nije samo napad na Ukrajinu, već i eklatantan napad na civilizaciju.

Dužnost moje generacije je da štiti civilizacijske vrijednosti u Bosni i Hercegovini, Ukrajini i drugdje spriječavajući razvoj neliberalizma.

Kao što je pokojni kongresmen Tom Lantos slavno rekao, „furnir civilizacije je tanak kao papir. Mi smo njeni čuvari i nikada ne možemo mirovati.”

(Tekst je izvorno objavljen na stranici Fondacije Heinrich Boll)