BiH nije učinila ništa da suzbije siromaštvo, glad i socijalnu nejednakost, iako se obavezala

A.P./klix.ba
Autor 1.11.2019. u 10:00

BiH nije učinila ništa da suzbije siromaštvo, glad i socijalnu nejednakost, iako se obavezala

Preuzimanjem Agende 2030 BiH se obavezala da će nizom mjera i aktivnosti doprinositi postizanju ciljeva održivog razvoja unutar države i biti trajno opredijeljena za poboljšanje uslova života.

Ured za reviziju institucija BiH objavio je reviziju učinka i zaključio da u početnoj fazi implementacija Ciljeva održivog razvoja, u četverogodišnjem periodu, od 2015. kada je Agenda 2030 usvojena do danas u BiH nisu osigurane osnovne pretpostavke za provođenje obaveza iz Agende. Iako Ciljevi održivog razvoja za Bosnu i Hercegovinu predstavljaju jedinstvenu priliku za izgradnju platforme za održivi razvoj, a njihova implementacija, u konačnici, znači bolji životni standard građana, institucije BiH nisu iskoristile proteklo vrijeme na pravi način, i čini se da je potrebno preduzeti ubrzane aktivnosti kako bi BiH, u konačnici, ispunila preuzete međunarodne obaveze.

Nepovoljan početni položaj nas nije alarmirao

“Institucije BiH preduzimaju tek početne korake na osiguravanju pretpostavki za implementaciju Ciljeva održivog razvoja. Sve to za posljedicu može imati da do 2030. godine BiH ne ispuni ono na što se obavezala preuzimanjem Agende 2030, odnosno da razvoj BiH ne bude održiv. Održivi razvoj podrazumijeva odgovor na potrebe današnjice, a da se pritom ne umanji sposobnost budućih generacija da odgovore na vlastite potrebe. Glavne aktivnosti koje su preduzete, i koje se preduzimaju, dio su aktivnosti u okviru UN-ovog projekta. Ozbiljniji i efikasniji pristup institucija BiH na izradi pretpostavki za implementaciju Ciljeva održivog razvoja je nužan, jer pred institucijama BiH se nalaze zadaće koje je potrebno ispuniti, a sve s ciljem boljeg i kvalitetnijeg života građana BiH”, poručuju revizori.

Oni bilježe i da strateški i institucionalni okvir za implementaciju Ciljeva održivog razvoja još nije uspostavljen.

Iako je početni položaj BiH za ispunjenje ovih ciljeva, u odnosu na ostale države regiona i kontinenta, ocijenjen kao nepovoljan, to nije rezultiralo ažurnijim pristupanjem pripremi za implementaciju Ciljeva održivog razvoja. U stvarnosti, većina inicijativa i aktivnosti na izradi strateškog i institucionalnog okvira se provodi kroz UN-ov projekt “Podrška pripremi za implementaciju Ciljeva održivog razvoja (SDGs) i angažman privatnog sektora”.

Zašto je Agenda 2030 važna

Države članice UN-a usvojile su Program održivog razvoja do 2030. godine na samitu održanom 25. septembra 2015. godine. Agenda sadrži 17 ciljeva održivog razvoja s namjerom eliminacije siromaštva, neravnopravnosti i nepravde. Ovi ciljevi se nazivaju i Globalnim ciljevima i predstavljaju nadogradnju Milenijskih razvojnih ciljeva usvojenih još 2000. godine.

Siromaštvo, socijalna nejednakost, nedovoljan ekonomski rast, loš položaj ugroženih društvenih kategorija, samo su neki od izazova s kojim se suočavaju društva u razvoju, a samim tim i bosanskohercegovačko društvo. Stanovništvo BiH je suočeno s mnogobrojnim rizicima, kao što su dugoročna nezaposlenost, nezadovoljstvo mladih, niski obrazovni standardi, visok stepen percepcije korupcije u društvu, nasilje u porodici, marginalizacija ranjivih grupa, emigracija, migracije, itd. Prema tzv. SDG indeksu koji mjeri početni status države za ispunjenje Ciljeva održivog razvoja, BiH se nalazi na 73. mjestu, od ukupno 149 zemalja, s indeksom od 59,9. Ovaj indeks je najniži među državama Zapadnog Balkana, ali i u Evropi. To znači da BiH ima nepovoljniji početni položaj za ispunjenje Ciljeva održivog razvoja u odnosu na ostale države regiona i kontinenta.

Nismo usvojili ni termine

BiH se općenito suočava s brojnim slabostima u procesu strateškog planiranja. U kontekstu Ciljeva održivog razvoja, u BiH još nije usvojen okvir koji treba biti jedan od rezultata poduzetih aktivnosti u okviru UN-ovog projekta. Okvir predstavlja tek polaznu osnovu za buduće strateško planiranje povezano sa Ciljevima održivog razvoja. Integracija Ciljeva održivog razvoja u domaći kontekst tek predstoji i to je posebno primjetno u analizi strateških i planskih dokumenata VM-a i ministarstava gdje se u većini dokumenata termini “Ciljevi održivog razvoja”, “Program održivog razvoja do 2030.”, “Agenda 2030”, gotovo i ne spominju. Analizom 21 strateškog dokumenta koje je Vijeće ministara usvojilo u periodu septembar 2015.-decembar 2018. godine u samo dva se Ciljevi održivog razvoja spominju kao termin.

Sve je to, između ostalog, i rezultat nedovoljne promocije, odnosno svjesnosti o postojanju i značaju Ciljeva održivog razvoja.

Ne zna se ni ko šta treba raditi

U BiH nije uspostavljena ni institucionalna infrastruktura za implementaciju ovih ciljeva.

“Iako u svijetu ne postoji jedinstven model uspostavljanja institucionalne infrastrukture, u BiH i dalje nije do kraja jasno ko koordinira sve aktivnosti povezane sa Agendom 2030, ko će pratiti njeno provođenje, i na koji način će se usklađivati aktivnosti u cilju njenog ostvarivanja. Vijeće ministara nije provelo analizu postojećih praksi u svijetu iz koje bi moglo crpiti informacije i podatke kako bi uspostavilo funkcionalnu institucionalnu strukturu za koordinaciju, izvještavanje i praćenje implementacije Ciljeva održivog razvoja u BiH u skladu sa domaćim kontekstom”, navodi se u revizorskom izvještaju.

Nedostatak aktivnosti institucija BiH je očigledan i u uspostavi sistema redovnog izvještavanja i praćenja implementacije Ciljeva održivog razvoja. Sistem nije uspostavljen i Vijeće ministara i dalje nije utvrdilo ko, koliko često, na koji način i šta će (u smislu broja indikatora) izvještavati i pratiti implementaciju Ciljeva održivog razvoja. Nije definisan način izrade, forma, sadržaj, kao ni periodičnost izvještavanja o postignutim rezultatima u implementaciji Ciljeva održivog razvoja kao ni praćenja tih rezultata. Nisu utvrđeni podaci o početnim vrijednostima za svaki cilj i indikator, kao ni nivo koji se treba dosegnuti do 2030. godine. To zapravo znači da ne postoji jasna slika šta se želi postići do 2030. godine u smislu Ciljeva održivog razvoja.

Potrebno izraditi plan puta

Postavljanje realističnih i relevantnih ciljeva koji se trebaju postići do 2030. godine od iznimnog je značaja. Također, ako se uzme u obzir da je za izračunavanje pojedinih indikatora potrebno pet i više godina, to može značiti da se o njima ranije i ne može izvještavati, odnosno da se ranije ne mogu pratiti. Iako u BiH nije konačno potvrđen broj indikatora koji će se pratiti, kao ni načini njihovog izvještavanja i praćenja, ipak je potrebno da se napravi pregled trenutnog stanja i projekcija obaveza koje proizilaze iz Agende 2030, odnosno da se izradi određeni plan puta za statistiku koji će biti polazna osnova za djelovanje statističkih institucija.

“Bez uspostavljenog sistema za izvještavanje i praćenje i pretpostavki za njegovo funkcionisanje, upravljanje cijelim procesom u BiH može biti otežano. Za uspješnost i efikasnost sistema izvještavanja i praćenja potrebna je i aktivnija uloga Parlamentarne skupštine BiH koja je do sada izostala”, upozoravaju revizori.

I pored toga što se preduzimaju početne aktivnosti na implementaciji Ciljeva održivog razvoja, Vijeće ministara o aktivnostima koje su preduzete ne raspravlja blagovremeno niti ih analizira ni pola godine nakon što mu se informacije dostave.

Dobrovoljni izvještaj kao pozitivan primjer

Iz Ureda za reviziju institucija BiH kao pozitivan primjer u smislu izvještavanja navode izradu Dobrovoljnog izvještaja o Ciljevima održivog razvoja BiH. Dobrovoljni izvještaj opisuje procese i iskustvo zemlje i ne predstavlja izvještaj o napretku koji je fokusiran na rezultate u implementaciji ciljeva.

“Izvještaj je prezentovan Političkom forumu na visokom nivou UN-a u 2019. godini, iako to do sada nisu učinile ni sve države iz regiona. Iako je inicijalno spor početak aktivnosti djelimično ublažen sa aktivnostima koje se provode u okviru UN-ovog projekta i formiranih radnih grupa, potrebno je u budućnosti iskoristiti postojeći zamah, posebno nakon prezentacije Dobrovoljnog izvještaja, i nastaviti ubrzanim tempom na ispunjavanju obaveza koje proizilaze iz Agende 2030”, poručuju revizori u zaključku.

Kao primjeri pozitivne prakse u kojima su se državne institucije angažovale u ispunjavanju Agende 2030 svakako su Njemačka, Švicarska, Brazil, Estonija i Norveška. U nekim od ovih zemalja osnovani su odbori ili komisije koji se sastoje od predstavnika ministarstava ili predstavnika vlasti sa svih nivoa, a pomažu im savjetnici iz javnog života, dok je kod drugih odgovornost za svaki od Ciljeva održivog razvoja dodijeljena određenim ministarstvima.

klix.ba

A.P./klix.ba
Autor 1.11.2019. u 10:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija