Bosanski rulet

Izdvajamo

• Ne postoji problem među narodima koji žive u BiH. U BiH postoji, i od 1990. je postojao samo jedan problem - nepostojanje pravne države. A taj problem se, uz mrvu volje, da riješiti.

Povezani članci

• Naftaši u BiH švercom i izbjegavanjem plaćanja akciza oštetili državu za 13 miliona KM
• Kako se tada radilo
• Ima li nam spasa?
• Zadribatina
• Erol Avdović: Priznanje s kojim se ponosim i koje me obavezuje
• EU: Odmah odgovorite na zahtjeve građana!

foto: IFLScience

Ne treba čovjek biti naivan pa za urušavanje države kriviti samo pojedince iz određenih etničkih grupa, ovdje se radi o simbiozi između najgorih među sva tri naroda. A dok god pravosuđe ne funkcioniše, tu nema ni države. Džabe nam mahanje zastavama i ”volim te Bosno”. Dok god se pijani vozač ili trkač može izvući ”za cvaju”, do tada napretka nema. A pijani vozač se može izvući jer je onaj na vrhu, onaj koji bi trebao da štiti i prati zakone, prljav a nedodirljiv.

Nije problem sjesti pijan za volan. To može svako. Problem je kada sjesti pijan za volan postane normalno. Sve će se to ponovo dešavati dok se ne riješi glavna bolest bosanskohercegovačkog društva.

Pravosuđe BiH je ipak najbolnija tačka ovog društva. Kada pijani vozač ubije nekoga, cijelo društvo reaguje šokom i nevjericom, a za nevjericu nema nikakav valjan razlog. Dok god naše pravosuđe selektivno radi svoj posao, do tada će biti onih koji će bezbrižno kršiti zakone. Ne može se očekivati da jedno društvo funkcioniše normalno dok se pravosuđe bavi uglavnom- ni sa čim. Ogromni resursi se bacaju na nekave procese vezane za ratne žločine, što je samo odvraćanje pražnje od istinskih problema.

Ljetos smo mogli pročitati vijest da su neka četvorica momaka pretukla policijsku patrolu koja ih je zaustavila dok su se (sigurno ne trijezni) vraćali sa OK Festa na Tjentištu. Nedugo za tim, opet slična vijest, neko tukao patrolu policije. Znači, respekt za vlast je potpuno nestao. Nije to naša poslovična nedisciplina, nego konsekvenca društva kakve ove vlasti već trideset godina grade.

Kada imamo situaciju u kojoj ni same vlasti ne poštuju zakone, onda ne čudi ni to da običan čovjek bude ponesen time. Kršenje zakona o saobraćaju je samo vidljivije od drugih prekršaja, jer kada neko pregazi dvije djevojke na pješačkom prelazu u Sarajevu, ili kada se neko sa tri promila u krvi zabije u grupu ljudi i ubije ženu i dijete te još troje pješaka teško povrijedi, to su vijesti koje prave naslove. Sve ono što se ne vidi u medijima je još i strašnije.

Vlasti u kojima sjede ljudi koji su ili osuđivani za krivična djela ne žele da pravosuđe funkcioniše. Čović je podsjećanja radi osuđen na pet godina zatvora. Ipak, više je onih koji nisu osuđivani a svi znaju da su vezani za neke kriminalne radnje. To je zato što je sistem smontiran na takav način da su najveći krmininalci ujedno i nedodirljivi. Sve to pravi koncentrične krugove anarhičnosti koji Bosnu i Hercegovinu drže u stalnom limbu vjerovanja da je neodrživa.

Ne treba čovjek biti naivan pa za urušavanje države kriviti samo pojedince iz određenih etničkih grupa, ovdje se radi o simbiozi između najgorih među sva tri naroda. A dok god pravosuđe ne funkcioniše, tu nema ni države. Džabe nam mahanje zastavama i ”volim te Bosno”. Dok god se pijani vozač ili trkač može izvući ”za cvaju”, do tada napretka nema. A pijani vozač se može izvući jer je onaj na vrhu, onaj koji bi trebao da štiti i prati zakone, prljav a nedodirljiv.

Ne postoji problem među narodima koji žive u BiH. U BiH postoji, i od 1990. je postojao samo jedan problem – nepostojanje pravne države. A taj problem se, uz mrvu volje, da riješiti.