Bosna i Hercegovina – ili čega se moramo odreći

Povezani članci

• Zvonimir Nikolić: DERBI
• IZB(G)ORI 2014ta
• Koncert zvijezde sevdaha Alme Subašić i prijatelja u petak u Mostaru
• RS bez zaliha goriva, vlast prodala naftne terminale
• Banjalučki festival glumca ugošćuje mostarsko „Gnijezdo“
• Bajtal: Od Ljubića nikad nismo čuli ništa dobro, nego je uvijek bilo u službi tenzija

Foto: N1

Bosna i Hercegovina je zaslužila bolje ljude – ljude koji će štititi njene građane, izgraditi progresivno, moderno i otvoreno društvo i one ljude tradicionalizma koji će, a po čemu smo bili poznati prije vjesnika iz devedesetih, pronaći put do komšijskog srca. Ranjeno je i nepovratno oštećeno, ali neka nam kuca. Neka kuca… I više i dalje… U bolju budućnost.

Republika Bosna i Hercegovina i njeni građani moraju učiti od istorije i zapitati se kuda to vodi ova mržnja i podjeljenost, u osim – čega smo svjedoci – teško siromaštvo i društvenu propast.
Zlo kojem smo svjedočili još od njenog priznanja i koje je još uvijek sveprisutno, iskoristilo je sve ono što je u nama bilo dobro, da bi nam potom kroz mržnju i rat iz devedesetih nanijelo tešku i gotovo nezamislivu bol.
Stoga danas, nakon skoro tri decenije ovakvog, rekao bih neživota, treba reći glasno – Nacionalistički projekti u Bosni i Hercegovini su istorijski poraženi, oni su pravno i s pravom osuđeni kao zločinački i to društvo treba početi tražiti nove politike i novi put.
Bosna i Hercegovina je u projektu nacionalističkih stranaka ubijena i odvedena u teške zablude koje su mnoge naše sugrađane koštale života, dok su mnogi preživjeli osuđeni na doživotna lutanja u kojima će uzalud pokušavti tražiti odgovor na ono – Zašto?!
Tražeći odgovor na to Zašto?!, moramo otići u korijen zla i pretpostaviti ga budućnosti ove zemlje i ovog društva općenito, pa poći prvo od toga kakva ona danas i u budućnosti ne može i ne smije biti.

To, dakle, ne može više biti Bosna i Hercegovina koju je na nacionalističkoj matrici stvarao Alija Izetbegović sa SDA – i te Bosne i Hercegovine se treba odreći, jer ona takva nije moguća.
To su ljudi koji su naš muslimanski narod – da, kažem naš muslimanski narod!, a ne “Turci” ili šta ja znam već što! – na platformi nacionalistčke retorike i revizionizma, a dobivši povjerenje na izborima od istih, teškim političkim pogreškama i sopstvenom političkom nesposobnošću i lažima, veliki dio naroda isporučili već isplaniranom velikosrpskom pročetničkom zločinačkom projektu i stvaranju onoga što će se u aktu genocida kasnije nazvati Republika Srpska.

To ne može biti ni Bosna i Hercegovina koju je rušio Radovan Karadžić sa svojim SDS-om, jer to je projekt Republika Srpska koji je potpisan teškim zločinima, genocidom i rekao bih izdajničkim daytonskim sporazumom uz sramotni udio međunarodne zajednice – I te i takve Republike Srpske – i tog imena se trebaju odreći prije svega progresivne i demokratske politike iz redova srpskog naroda, a kojima je stalo do budućnosti svojih sugrađana i boljeg života.

To ne može biti ni Bosna i Hercegovina u kojoj bi saživio teritorij nazvan Herceg – Bosnom, a zamišljen kao hrvatski državni projekt u Bosni i Hercegovini, jer je to također nacionalistički i antigrađanski projekt čija je ostavština nepovratno opterećena hipotekom teških zločina protiv građanskog društva i civilnog stanovništva, sa temeljima naslonjenim na osuđenoj platformi združenog zločinačkog poduhvata u ideji Franje Tuđmana, Gojka Šuška i HDZ-a.
Danas se u Bosni i Hercegovini još uvijek vode politike tih ostavština, još uvijek se “predstavnici naroda” u Parlamentu u dobro uhodanim mehanizmima – sve se pozivajući na domoljublje, srpstvo, hrvatstvo i bošnjaštvo – bogate na račun naroda – dok ljudi koji nisu dio tog institucionalnog uhljebništva ostavljeni na ulici, ili bježe glavom bez obzira.
To je, rekao bih, trostruko zlo kojeg ista zla mater miluje po glavi – a narodu je maćeha.
Do kada će građani Bosne i Hercegovine pristajati da ih te strukture i politike, a sve pod “najdražom zastavom” ispraćaju – iz zemlje, ili u zemlju – dok se tamo negdje njihovim znojem grade nečiji bijeli dvori?!
Do kada i u ime kojeg to srpstva, bošnjaštva i hrvatstva – a da to nije ostavština zla?!
Ne možete to pronaći!, za to je, jednostavno, prekasno!
Bosna i Hercegovina… Nije to tek komad zemlje, nego je to svo ono zajedničko kulturno nasljeđe koje je stoljećima građeno u mozaiku kultura i zajedništva i nama nema druge nego živjeti zajedno.
Bosna i Hercegovina je zaslužila bolje ljude – ljude koji će štititi njene građane, izgraditi progresivno, moderno i otvoreno društvo i one ljude tradicionalizma koji će, a po čemu smo bili poznati prije vjesnika iz devedesetih, pronaći put do komšijskog srca.
Ranjeno je i nepovratno oštećeno, ali neka nam kuca.
Neka kuca… I više i dalje…
U bolju budućnost.