Dan kada je stradao mozak!

Izdvajamo

• Zato vas pitam otvoreno što to vi danas slavite? Parodiju kiča i svega onoga što skrivate, lažete, niti želite da vidite niti da čujete? Sretno vam bilo u tom mentalnom ludilu u kome nema ozdravljenja društva i njegovog srastanja u zdrav organizam bez zdrave katarze. A valja se iz tog svijeta iluzija, prije ili kasnije, vratiti nazad u stvarnost! Za neke je to već prekasno jer su postali bogalji!

Povezani članci

• Predrag Lucić: Rasistima je i Papa crn
• Ratnik za 21. stoljeće
• Opaske uz knjigu Nerzuka Ćurka „Zašto je Bosna a ne ništa“
• Nečovječna politika u „potrazi“ za nestalim Splićaninom
• Ko truje zrak u Bosni i Hercegovini? Lista 10 najvećih prikazuje najgore industrijske zagađivače
• Završen skup u Banjoj Luci: Poslane poruke da se neće prihvatiti odluke visokog predstavnika

Foto: N1

Selektivno pamćenje i revizija historijskih događaja od mladih čini intelektualne invalide a oni koji se pobune intelektualnom getu bivaju brutalno ubijeni, premlaćeni ili stoje u redovima pred konzulatima i ambasadama nadajući da će ih ih vize odvesti daleko od mentalnog silovanja.

Čudan je taj imaginarni svijet fikcija i laži. Kreiraš događaje iz prošlosti u vlastitom umu, onako kako ti to želiš, po vlastitom nahođenju. Vidiš a očiju nemaš i ne želiš njima da vidiš. Slijepac si. Premda se majka priroda pobrinula da jasno vidiš. Dato ti je nešto što svjesno odbijaš. Na tome bi vam pozavidio i sam Homer. Čuješ a praviš se da su ti uši začepljenje jer ne želiš njima da čuješ. Od svoga tijela praviš bolestan organizam, koji će prije ili kasnije kolapsati. Ne primjećuješ da se u jednom takvom svijetu najveća šteta čini upravo prema tvom vlastitom mozgu u kome caruju iluzije i obmane, nemoral, nedostižni ideali i netačna tumačenja. U težim slučajevima niti psihopatološka oboljenja poput šizofrenije nisu isključena. Postaješ invalid bolesnog uma, premda svjesno se opredjeljujući.

Danas 9. januara, na takozvani Dan bh entiteta RSa, kada se moje bivše komšije probude i upute na Trg Krajine u Banjaluci, zasigurno se neće upitati gdje su im nekadašnje komšije. Zašto bi se i upitale kada je ljepše živjeti u nekom tamo imaginarnom svijetu koji nema veze sa stvarnošću. U takvom poremećenom svijetu njihove komšije nikada, tu pored njih, nisu ni živjele. Niti su pobijene, niti etnički očišćene, niti razasute širom svijeta. Da, tako to izgleda u poremećenom svijetu gdje se ne vidi ono što se prije i dogodilo i vidilo i gdje se ne čuje ono što bi trebalo da se čuje.

Pomračenje uma ili bolje rečeno šizofrenija ima svoju cijenu i posljedice. Trideset godina nakon završetka rata srpskom narodu nije bilo dovoljno da se suoči sa svojom vlastitom prošlošću ili bolje rečeno da se obračuna sa njom. Srpskom narodu se na silu oduzima njegova autentičnost. Istom tom narodu, koji se herojski borio protiv fašizma ’41-45,  danas su problem postali upravo pripadnici vlastitog naroda. Nakon gotovo 75 godina Draža Mihajlović i njemu slični otpadnici srpskog naroda ponovo postaju heroji. Presuđeni ratni zločinci iz posljednjeg rata se glorifikuju, ulice se preimenuju po četničkim komandantima, revalorizira se četnički pokret a njihovi zločini se minorizuju. U okruženju geta odgajaju se mladi ljudi. Mladi postaju zatočenici nedjela svojih očeva i djedova a ne bi trebali da ispaštaju radi toga. Oni ih danas uče kako je antifašizam floskula premda se čitav svijet zasniva na antifašističkim vrijednostima i temeljima. Selektivno pamćenje i revizija historijskih događaja od mladih čini intelektualne invalide a oni koji se pobune intelektualnom getu bivaju brutalno ubijeni, premlaćeni ili stoje u redovima pred konzulatima i ambasadama nadajući da će ih ih vize odvesti daleko od mentalnog silovanja.

Ilustracija: Šukrija Meholjić

Zato vas pitam otvoreno što to vi danas slavite? Parodiju kiča i svega onoga što skrivate, lažete, niti želite da vidite niti da čujete? Sretno vam bilo u tom mentalnom ludilu u kome nema ozdravljenja društva i njegovog srastanja u zdrav organizam bez zdrave katarze. A valja se iz tog svijeta iluzija, prije ili kasnije, vratiti nazad u stvarnost! Za neke je to već prekasno jer su postali bogalji!