Detraumatizacija bh. društva kao uslov promjena

Izdvajamo

• Gospodin Duraković, kao iskusni akademik, bi morao znati da su kampanje straha koje sprovode nacionalne stranke suprotne promociji demokratije i demokratskih vrijednosti. Kada ćemo početi da govorimo o istinskim problemima koje more svakog građanina i u pitanje dovode njihovu egzistenciju? Gladna usta i bezperspektivnost ne mogu braniti BiH!

Povezani članci

• Medo Brundo i Kloka Anica
• Javna tribina “Etnofašizam kao „garant“ ljudskih prava i sloboda u BiH”
• Marijan Vogrinec: Marsovci lustriraju komunističke utvare
• Kolinda Grabar Kitarović zabrinuta zbog hrvatskog naroda u BiH
• Naša istaknuta bh. umjetnica Arleta Ćehić izlaže u Brazilu
• Oproštaj od predragog Predraga

Foto: klix.ba

DF se uvlači u igru širenja straha iz koje će teško izaći kao pobjednik

Politika u BiH još uvijek počiva na lažnim dilemama kojima se manipulira biračkim tijelom. Dok god je strah ključni motiv birača na izborima u BiH, preostaje nam da čekamo na prijeko potrebne političke promjene. To je matrica na kojoj vladajuće nacionalne stranke mobiliziraju svoje birače zadnje tri decenije. Činjenica je da su i spoljini neprijatelji aktivni te se nisu  odrekli teritorijalnih aspiracija prema BIH, što dalje usložnjava mentalno stanje birača zbog čega se politikom straha legalizuje stanje njihovog reizbora. Dakle politizacijom straha, odnosno proizvodnjom straha i njegovom instrumentalizacijom kao načinom homogenizacije vlastitog članstva, zadržavava se status quo, stanje iz čije spirale se teško izlazi.

Sarajevski akademik Esad Duraković, objavio je zanimljiv tekst u kojem je naveo 12, kako kaže “uznemirujućih činjenica zbog kojih se (više) ne može spavati mirno”. Ističe kako se upravo u posljednje vrijeme sinhronizirao dešava čitav niz destruktivnih faktora, sudbinski negativnih namjera po BiH. Smatra da je danas više nego ikad ranije nakon rata potrebno mobilizirati i osnažiti patriotske snage koje će stati u odbranu teritorijalnog integriteta BiH. On je razočaran odlukom bh. bloka da ne sudjeluje u vlasti s nacionalnim strankama, pri čemu je pohvalio odluku DF-a Željka Komšića da se angažira u vlasti i ojača probosanski patriotski blok.

“BH blok, ili ono što zovemo ljevicom, pokazuju nakon izbora da su nedorasli situaciji: ništa njih ne može ujediniti niti osvijestiti, pa ni takva očigledna činjenica da je njihova nespretna i državnički neproduktivna borba za fotelje jalov posao u navedenim sinhroniziranim akcijama protiv BiH. Odbijaju da uđu u vlast s nacionalnim strankama, što je u datim okolnostima politički infantilno jer bi samo ulaskom u vlast, na poziciju, mogli ikoliko kontrolirati nacionalne stranke. U tom smislu i kontekstu, pozitivna je odluka Željka Komšića o ulasku u vlast.” 

Principijelnost BH bloka da ne uđe u vlast sa nacionalnim strankama je vrijedna pažnje.  Svijestan izazova pred kojim se BH blok nalazi, ona ipak budi nadu da se na narednim izborima može stvoriti respektibilna politička snaga koja će konačno građanima ponuditi alternativu. Dakle, upravo pandam dosadašnjim politikama širenja straha, u kojoj nema  alternative i izlaza iz ćorsokaka.

Zato ne djelim mišljenje gospodina Durakovića i pored opravdanosti njegove zabrinutosti. Čini se da je kritika, upućena BH bloku, odraz jedne frustracije današnjim stanjem bh. politike. Teško je povjerovati da bi BH blok mogao da utiče na politiku nacionalnih stranaka u kojima nedostaje vizija promjena, razvoja i jednog boljeg i uspiješnijeg društva. SDA se u dosadašnjim koalicijama sa DF-om i SDP pokazala kao nepouzdan partner sa uskostranačkim i vlastitim interesima, iskompromitovana kriminalom, korupcijom i nepotizmom u svojim vlastitim redovima. Sjećamo li se što se desilo na općim zborima 2014. godine kada je jedna plemenita ideja zajedničkog nastupa probosanskih snaga koalicije “Prvi mart” u manjem bh. entitetu zloupotrebljena od strane SDA-stranke?

U pojedinim medijima se DF-ova odluka pokušava prikazati  kao njena spremnost da preuzme odgovornost  u složenom političkom trenutku. Dakle, DF se uvlači u igru širenja straha iz koje će teško izaći kao pobjednik.

Gospodin Duraković, kao iskusni akademik, bi morao znati da su kampanje straha koje sprovode nacionalne stranke suprotne promociji demokratije i demokratskih vrijednosti. Kada ćemo početi da govorimo o istinskim problemima koje more svakog građanina i u pitanje dovode njihovu egzistenciju? Gladna usta i bezperspektivnost ne mogu braniti BiH!