Dobro došli u institucije sistema Republike Srpske

Ozren Kebo
Autor 15.9.2015. u 08:49

Dobro došli u institucije sistema Republike Srpske

Došla djeca s Kosova u goste vršnjacima iz Banje Luke. Bilo bi divno da  se nije upetljala politika

Piše: Ozren Kebo

Desetomjesečna analiza medijskih sadržaja na portalu analiziraj.ba dala je čudan, iako ne i neočekivan rezultat. Koji možemo svesti na sljedeću relaciju: s jedne strane su mediji, manje ili više dobri, a s druge RTRS, jedan primarno promidžbeni aparat u službi nasilničke politike. Krajem augusta, u moru propagandnih priloga desila im se i originalna, neponovljiva priča, koja ne smije ostati zaboravljena, pa ćemo je ovdje rekonstruirati sa svim njenim humornim, pedagoškim i ideološkim značenjima.

Elem, došla djeca s Kosova u Banju Luku, u višednevnu prijateljsku posjetu vršnjacima iz Republike Srpske. To je onaj tip uzvratnih posjeta gdje prvo mi odemo tamo i spavamo kod vas, pa onda vi dođete ovamo i spavate kod nas. Da se razumijemo, ovo jeste prekrasna storija u svim aspektima osim u jednom – medijsko-političkom. E tada, kad je se dočepaju Milorad Dodik i Željka Cvijanović, a onda uz njih i tradicionalno poslušni RTRS, priča prestaje biti pozitivni primjer i postaje legalni i legitimni objekt zajebavanja.

Tako je to kada se zlorabe dječije radosti. RTRS je od ovog benignog projekta napravila opako duhovit prilog. Djeca su se družila s vršnjacima koji su ih ugostili, obišli Kozaru, špartali jednim od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, ali televizijski izvještaj potencira političku dimenziju zbivanja: prijem koji je gostima u čast priredio vladajući dvojac manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Prvo je za govornicu izašao dobro raspoloženi i za šegu uvijek spremni čika Milorad i upitao djecu: „Da ja čujem za koga vi navijate…“

–  Za Partizan – djeca gromko odgovoriše.

– Ma ne to… Za koju reprezentaciju?

E sad, dok su oni skontali šta ih pita, pa malo zbunjeni, neki možda još nisu ni stigli naučiti šta znači reprezentacija (zar to nije ono kad čika Milorad troši narodne pare na ručkove i prijeme?), umjesto gromkog odgovora uslijediše komešanje i nekakvo prigušeno oglašavanje, skoro pa rumorenje, te im čika Milorad priteče u pomoć:

–  Za Srbiju, za Srbiju… I ja navijam za Srbiju.

Kako se sad ovo zove? Indoktrinacija maloljetnika? Politizacija osnovnog obrazovanja? Zloupotreba dječijeg druženja? Miješanje u unutrašnje stvari suverenog Kosova? Najmanje deset puta boravio sam među kosovskim Srbima, danima živio među njima, obavio desetine razgovora i intervjua s tim založenim, siromašnim, razočaranim svijetom. Njihova depresija i njihov osjećaj napuštenosti ne daju se opisati. U prvom planu je borba za opstanak, teška i neizvjesna, a posebno su osjetljivi na političke manipulacije. Da li je rečeni M. D. razmišljao o tome kakav belaj može izbiti ako sada neko od ove djece, osokoljen njegovim nesuvislim ispadom, sutra-prekosutra pred albanskim vršnjacima kaže da navija za reprezentaciju Srbije? U šahu se to zove paceraj – kad ne vidiš dalje od jednog poteza, a u političkoj teoriji – izvorni nacionalizam krkanske provenijencije.

Ali još smo i dobro prošli s čika Miloradom, tek ćete vidjeti šta je divnoga pričala teta Željka. Dajući izjavu čika Miloradovoj televiziji, ona je doslovno rekla: „Ovaj prijem je prilika da djeci s Kosova poručimo da su dobrodošli ne samo kod svojih vršnjaka u Banjaluci, u njihovim domovima, nego i u institucijama sistema Republike Srpske.“

Vot d fak? Koji ovo kurac sad bi? Vjerovatno ste već shvatili, mi ovdje govorimo o djeci od dvanaestak godina: skriveni pogledi, tajna pipkanja, prvi poljubac davno zaboravljen i ti fazoni… Kakve crne institucije sistema Republike Srpske? Znači li to da za šest mjeseci mali Obrad iz Kosovske Mitrovice može doći nekim proizvoljnim povodom u Banju Luku i usput puna srca i čista obraza svratiti u kabinet premijerke? Dobro, ne baš Cvijanovićke, jer će ona tada biti bivša, ali onda nekoga ko će je zamijeniti. I može li se mali Obrad tom prilikom ladno pozvati na teta Željkine riječi i kazati da je on uvijek dobro došao u institucije sistema Republike Srpske? I u utorak i u četvrtak. I je li ova dobra teta tako dobra da će svoju dobrodošlicu proširiti s malih Kosovara striktno određene etničke pripadnosti na sve ljude dobre volje? Ako među nama nema diskriminacije, ako su svi ljudi jednakopravni, ako je Ozren iz Sarajeva dobrodošao isto kao i Obrad iz Mitrovice, evo ja bih u petak, oko dva, odmah tamo iza džume, svrnuo na jednu jaču kahvu s rahatkinjom. Odbijam i pomisliti da je Ž. C. neko ko aktivno propagira i prakticira diskriminaciju i da nisam uvijek, ali baš uvijek (ponavljam – UVIJEK!) dobrodošao u institucije sistema Republike Srpske. Urbi et orbi, entitetu i opštini, i Teta i Čiko su izjavljivali da je njihov entitet u svemu bolji od mrske Federacije, posebno u medijskim slobodama, ljudskim pravima i političkoj korektnosti. Dakle, petak u dva…

Naš je najveći problem što se već dvije i po decenije suočavamo s ozbiljnim nedostatkom političke uvjerljivosti u institucijama sistema RS, ali i Federacije, kao i države BiH. Politikom su se nekada na ovim prostorima bavili ozbiljni ljudi. Bez obzira što im je sistem bio represivan, a demokratija reducirana do jedva podnošljivog minimuma, nisu pravili naučno-fantastične izlete u nepoznate sfere šege i podjebavanja zdravog razuma. Postoje jake indicije da će narednih mjeseci takvi izleti ovdje postati sve češća prirodna pojava, jer para nema, narod je sve gladniji, a eto za 12 mjeseci novih izbora. Neka igre počnu.

PS: Samo da vam objasnimo nešto oko one relacije Obrad – Ozren, da ne bi poslije bilo zabune. Za vas koji ne znate, Ozren je staro arapsko ime i znači – onaj koji je uvijek dobrodošao u institucije sistema Republike Srpske. Hvala i živjeli…

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz magazina Gracija.

Ozren Kebo
Autor 15.9.2015. u 08:49

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija