Kako dočekujemo novu političku 2020. godinu?

Milan Račić
Autor 20.12.2019. u 13:32

Izdvajamo

  • Patriotizam je tako postao najveća laž i prevara koju su ovdašnji uspješno plasirali i u narodu, ali i u institucijama. No njihov patriotizam je trostruka laž za očuvanje sopstvenih pozicija i vlasti, a nikako naroda i države.

Povezani članci

Kako dočekujemo novu političku 2020. godinu?

Foto: Christopher Morris

Neki mnogo mudriji su već odavno kazali „Sve je prolazno, samo su interesi vječiti“, bili ga oni desni ili lijevi.

Kad sam nedavno napisao – nigdje ljepše zemlje ni gore države – javili su se dežurni patrioti spočitavajući mi kako sam „antiprotivan“ jer, vjerovatno, ne dijelim njihovo mišljenje da je zaklinjanje preduslov i svetinja gdje oni svoj patriotizam debelo naplaćuju kroz nezaslužena uzimanja svega što im je ova država, na uštrb građana i sirotinje, obezbijedila. Tako je silovanje steklo pravo građanstva, a proces otimanja postalo pravilo sve od 1992. godine pa do danas. Mijenjale su se jedino metode i načini uzimanja. Prvo pravilo je bilo naplatiti ratne zasluge, potom je uslijedila kriminalna privatizacija i uništavanje onog što su certifikatima pokupovali, pa su iznjedrene nove sofisticirane metode ubiranja poslaničkih para i mandata. Odgovornost za sve što je urađeno, svakom ko je iole upućen u bh. zbivanja, jasno je, nikad neće stvarno ni započeti, a pogotovo se realizovati. Ovi što su decenijama u parlamentima i izvršnoj vlasti napravili su sve zakonske pretpostavke da do toga ne dođe. Ti isti, samo par dana prije, u Parlamentu BiH nisu htjeli izglasati smanjenje otpremnina sa 30 i nešto hiljada na samo desetak hiljada KM. Nije im dovoljna plata od 5-6 hiljada, pa zašto ne uzeti i otpremninu od, čak tridesetak minimalnih i sirotinjskih penzija. Bez imalo analiza, zna se da ni ovog puta nisu krivi oni, nego mi koji ih izglasamo. Patriotizam je tako postao najveća laž i prevara koju su ovdašnji uspješno plasirali i u narodu, ali i u institucijama. No njihov patriotizam je trostruka laž za očuvanje sopstvenih pozicija i vlasti, a nikako naroda i države.

Razumjeti našu zbilju, nije baš tako lako i jednostavno, međunarodnim posebno. Dođu na mandat par godina, i tek što spoznaju o čemu se radi odlaze na bolje pozicije i nova krizna žarišta. Veličali su sarajevsku šestorku, onda potegli ručnu i kazali da vlast biraju i mijenjaju jedino narod i izbori. Promjena će se desiti tako što ćemo umjesto šestorke imati trojku i opet sve po starom. Alarm je započeo odmah nakon formiranja kantonalne sarajevske vlasti, utvrđeno razvaljivanje još u maju, a završni čin uslijediće krajem ove ili početkom iduće godine. Istovremeno jedni ih prizivaju da riješe sve naše domaće probleme, drugi ignorišu, a svi se trude da ne realizuju ono što dogovore. Svjesni su naši političari kako deklarativno treba sve prihvatiti, ali ništa i realizovati. Reforme bi za njih značile i siguran odlazak s vlasti, za neke i „pržun“ kako se to u narodu imenuje. E, ko onda, pri zdravoj pameti, može očekivati da ti i takvi i odškrinu, a kamo li i uđu u EU. Pogotovo, kad se pravila godišnje mijenjaju, a uslovi pojačavaju. Makedonija, a sve po uputama i obećanjima međunarodnih, promijenila je i ime, ali pokazalo se nedovoljno i da kroče na pristupnu stazu EU. Bez obzira koliko su i kako međunarodni kumovali, a sigurno da jesu, problem je, ipak, u našem dvorištu. Sad kad nismo svjetska, evropska, pa, čak, ni regionalna tema, ma koliko god se neki upinjali da pokažu da smo bitan faktor, o našoj sudbini, kada se zato steknu uslovi, odlučiće veliki. Dotle, naš voz je na čekanju, vjerovatno, duže nego li i izgradnja auto-puta.

Postavlja se zato pitanje, gdje je naša granica i dno u koje srljamo? Iskustvo nas uči da naše dno, nema dno. Nacionalisti, evo već tri decenije, uspješno čuvaju stečeno i nagomilanim „znanjem“ osvajaju buduće. Svako obrazlaganje njih i njihovih nije ništa drugo već puhanje u leđa trodecenijskoj vlasti. Kome to do sada nije jasno, nikad neće ni shvatiti.

A gdje je u cijeloj priči tzv. ljevica i građanske partije?

Samo naivnima nije bilo jasno kad će nastupiti trenutak da se veliki patrioti i demokrate transformišu pod skute nacionalnih. Opet, pod izgovorom očuvanja države i NATO perspektive. Dođe tako vrijeme da vagoni počinju iskakati iz kolotečine i tračnica, a sve to pod slikom druga Tita i očuvanja državnosti. Kaže tako drug Komšić, da mu je jedino važan MAP i premijer Nenadić. Nije ga briga ni za PDV, sirotinju, mlade što završavaju na bauštelama Njemačke ili medicinare koje ćemo lučem tražiti za bolnicu u Goraždu. Ne trepnuvši, s javno pokazanim obrazom, pređe pod odoru onih za koje je do jučer tvrdio, da neće nikad. Usput, za slom budžeta i sve kantonalne propuste, okrivi efendiju Zukurlića. To vam je otprilike kao u našem susjedstvu, kad drug-gospodin Milanović po potrebi i za ličnu promociju izjednačava Tita, Tuđmana i Krležu ili kad u našim medijima, veliki demokrati veličaju Obradovića iz Srbije ili ovu „skupštinsku banjalučanku“ što se Draži prislonila.

Ljevica je definitivno izgubila prave ljevičare, čast izuzetcima. Izgubila je ne samo njih, nego i sve gubitnike iz rata i one poništene poslijeratnom privatizacijom. Zaboravila je radničku klasu o kojoj se stidi i govoriti, a kamo li joj nešto pomoći. Nema se snage, ni hrabrosti, pa sada pričaju kako će trebati čitava dva-tri mjeseca da nova vlast u Sarajevu preuzme kormilo. Ako su radili pošteno, za građane, za dobrobit sviju, javno i transparentno, a jesu, neka se ohrabre pa organizuju mitinge podrške, ne sebi, nego onom šta su i kako radili. Neka se odmjere s onima koji zavališe kanton u dubiozu veću od pola milijarde, a ne da jedan novokomponovani ljevičarski gradski vođa, izjavi da su za probleme koji nas zadesiše krivci učenici Kumrovačke škole. Danas se ti tzv. ljevičari stide i Tita i Kumrovca, socijalizma i radničkog samoupravljanja… Malo zakašnjelo pa će se pojaviti u prvom safu ili prvom od crkvenih redova, isto onako kako se novokomponovani antifašisti čitavih pet dana u godini predstavljaju onim što stvarno nisu.

Neki mnogo mudriji su već odavno kazali „Sve je prolazno, samo su interesi vječiti“, bili ga oni desni ili lijevi.

Pa neka vam je Srećna nova 2020. politička godina!

Milan Račić
Autor 20.12.2019. u 13:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija