Ko je ko na farmaceutskom tržištu Republike Srpske: Veze anonimnih milionera i poznatih političara

Redakcija Impulsportala
Autor 23.8.2019. u 09:35

Ko je ko na farmaceutskom tržištu Republike Srpske: Veze anonimnih milionera i poznatih političara

„Dabogda bio zdrav, bogat i nepoznat.“ Ova čuvena jevrejska poslovica kao da je skrojena za vodeće igrače na tržištu lijekovima u Republici Srpskoj. Jer, zaista, šta u javnosti znače imena Ljubomir Perić, Bosa Marinković, Dragan Pilipović, Tomislav Živanović, Zoran Lalić, Željko Stanivuković… Ipak, oni vode kompanije za promet lijekovima i ostvaruju milionske prihode, a neki od njih dovode se u vezu sa nimalo anonimnim političarima, poput bivših ministara zdravlja Ranka Škrbića i Slobodana Stanića ili kontroverznog potpredsjednika SNSD-a, bivšeg predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, Nikole Špirića.

– To je pravo vrzino kolo, u kome nema nevinih, jer se prepliću interesi uvoznika, apotekara, rukovodećih ljudi u Agenciji za lijekove BiH, Fondu zdravstvenog osiguranja RS i Ministarstvu zdravlja RS i, naravno, stranaka koje su te ljude dovele na funkcije. A kad su interesi u pitanju i suprotstavljene stranke se lako dogovore – kaže sagovornik „Impulsportala“, jedan od bivših visokih funkcionera u zdravstvenom sistemu RS.

Možda upravo zbog toga što oni koji znaju kako to „vrzino kolo“  funkcioniše imaju neke svoje „račune“ većina sagovornika koje smo kontaktirali, odbila je da govori o ovoj temi. Čak i oni koji su pristali da, makar i anonimno, svjedoče o poslovima sa lijekovima, izbjegavali su jasne formulacije i konkretna imena.

– Šta mislite zašto nikad nijedna istraga u ovoj oblasti nije dovedena do kraja. Zato što bi takva istraga dovela do vrha države – kaže naš sagovornik, ne navodeći imena.

Prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, tokom prošle godine trgovina lijekovima u cijeloj zemlji bila je vrijedna više od 643 miliona KM.

U Republici Srpskoj pojedini lijekovi su znatno skuplji nego u Srbiji, Hrvatskoj ili Sloveniji, a nisu rijetke ni nestašice, čak i tako značajnih i skupih lijekova kao što su citostatici za koje je 2018. izdvojeno 13,4 miliona KM. Istovremeno, zdravstveni sistem RS tone u dugove koji su prema zvaničnim podacima veći od milijardu maraka.

Pokušaj da se centralizovanim tenderima za nabavku lijekova uvede red, a gubici smanje, nije dao bogzna kakve rezultate. Prema najnovijem izvještaju Glavne službe za reviziju RS, centralizovani tenderi u zdravstvu su bili puni rupa, kao švajcarski sir. Tako su zbog kašnjenja tendera u posljednje tri godine po vanrednom postupku nabavljeni lijekovi vrijedni skoro 12 miliona KM, a pribjegavalo se i drugim „alternativnim rješenjima“. U 70 do čak 80 odsto slučajeva na redovnim tenderima su se nadmetala samo dva ili čak jedan ponuđač.

Istovremeno, vodeći igrači na farmaceutskom tržištu u RS bilježe prihode mjerene desetinama, pa i stotinama miliona maraka godišnje. Istina, neki od njih su u finansijskim izvještajima za 2018. godinu „prikazali“ minimalne profite, pa čak i poslovanje s gubitkom, ali ipak nisu odustali. Naprotiv, navodni „gubitaši“ i dalje pobjeđuju na tenderima i sklapaju milionske ugovore s Fondom zdravstvenog osiguranja RS.

Kako sve to funkcioniše i koliko su utemeljene špekulacije da ovakve poslove u pravilu prati „pakovanje“ tendera i korupcija? Ko su vlasnici i direktori vodećih veledrogerija u RS i na koji način su povezani s ključnim ljudima u zdravstvenom sistemu?

Velika petorka vječitih pobjednika na tenderima

Na listi 50 vodećih firmi koje su od 2011. do 2015. godine ostvarile najveće prihode na osnovu javnih nabavki u BiH, nalazi se i pet preduzeća iz RS koja se bave uvozom i trgovinom lijekovima. Prema bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo CIN, te su firme visoko pozicionirane na ovoj listi i za pet godina svaka od njih je na tenderima potpisala ugovore vrijedne od 36,4 do skoro 72 miliona KM.

U tom periodu Fond zdravstvenog osiguranja RS je je imao javne nabavke vrijedne više od 250 miliona KM na osnovu sklopljenih 643 ugovora, ali je posao dobilo samo 46 firmi. Svega pet firmi je uzelo 85 odsto posla, vrijednog skoro 220 miliona KM. Bila su to, pogađate, upravo preduzeća sa liste top-50 najčešćih tenderskih pobjednika u BiH. Kako nam je potvrđeno u Fondu zdravstvenog osiguranja RS, taj trend je nastavljen, pa su ista preduzeća i u 2017. i 2018. godini uzela najveći dio „kolača“ na tenderima, ostvarivši ugovore vrijedne skoro 63 miliona KM, od ukupno 271 miliona KM, koliko je Fond u ove dvije godine utrošio na osnovu javnih nabavki.

Osovina Beč – Regensburg – London i milionski gubici

Najuspešnija je na tenderima od 2011. do 2015. godine bila bijeljinska firma „Phoenix pharma d.o.o.“, sa sklopljenih 547 ugovora ukupne vrijednosti 71,8 miliona KM. Samo s Fondom zdravstvenog osiguranja RS sklopili su u tom periodu ugovore vrijedne oko 51 miliona KM. Prema registru APIF-a, osnivač „Phoenix pharma d.o.o.“ je „Phoenix  PIB Austrija“ iz Beča. Direktor je u tom periodu bio javnosti nepoznati Tomislav Živanović iz Beograda, sa adresom u Londonu i pasošem Ujedinjenog Kraljevstva. Kao odgovorno lice naveden je Zoran Lalić iz Bijeljine, koji je danas direktor ove firme i predsjednik uprave dva povezana preduzeća. Zanimljivo je da je prema finansijskom izvještaju „Phoenix pharma d.o.o.“ Bijeljina prošle godine imala prihod od 248,5 miliona KM i poslovala sa gubitkom od 2,5 miliona KM.

„Phoenix pharma d.o.o.“ povezana je sa firmom „Transport transmed d.o.o.“ , koja je registrovana na istoj adresi u Bijeljini, a predsjednik uprave je Zoran Lalić. Osnivač bijeljinskog „Transport transmeda“ je istoimena firma sa sjedištem u Regensburgu u Njemačkoj. Prema njemačkim registrima ova firma je u više evropskih zemalja, kao članica „Phoenix grupe“, zadužena za prevoz lijekova. U tim registrima je navedeno da „Transport transmed d.o.o.“ Regensburg ima poslove u BiH, ali ne i da imaju firmu-kćerku u ovoj zemlji. Bijeljinski „Transport transmed d.o.o.“ je u prošloj godini imao prihod od skoro tri miliona KM.

Zoran Lalić je i predsjednik uprave sarajevske „Evropa lijek Pharme“, čiji je vlasnik „Phoenix Pharma d.o.o.“ Bijeljina. Ova sarajevska firma je u prošloj godini imala prihod od 34, 3 miliona KM i prikazanu dobit od 1,7 miliona. Dakle, tri povezane firme pod rukovodstvom Zorana Lalića imale su u prošloj godini ukupan prihod od oko 280 miliona KM. Tri firme zajedno imaju 290 zaposlenih.

Interesantno je da je i sarajevska „Evropa lijek Pharma“ u proteklim godinama imala milionske tenderske poslove s Fondom zdravstvenog osiguranja RS. Takođe, izvori „Impulsportala“ u Fondu navode da na aktuelnim tenderima firmu „Phoenix Pharma d.o.o.“ Bijeljina zastupa Emina Bećirspahić, donedavna direktorka sarajevskog povezanog preduzeća.

Kako je propao „Krajinalijek“ i koga štiti Špirić

Banjalučki „Krajinalijek“ je od 2011. do 2015. na tenderima sklopio 587 ugovora, ukupne vrijednosti 62,7 miliona KM. Samo s Fondom zdravstvnog osiguranja RS je u tom periodu ovo preduzeće sklopilo ugovore vrijedne 53 miliona KM. Ipak, akcionarsko društvo „Krajinalijek“ je od prošle godine u stečaju, zbog milionskih beskamatnih zajmova koje je, bez kamata i roka vraćanja, davalo preduzeću „Marinković Commerce d.o.o.“. Većinska vlasnica „Krajinalijeka“ je Bosa Marinković. Vlasnica „Marinković Commerca“ je takođe Bosa Marinković, što znači da je ona novac „posuđivala“, tačnije davala – samoj sebi.

Firma „Marinković Commerce“ i njen raniji vlasnik, suprug Bose Marinković, Goran Marinković, još od 1998. se dovode u vezu sa milionskim utajama poreza. Goran Marinković je 2006. bio u pritvoru zbog optužbe da je na uvozu cigareta oštetio budžet za 3,68 miliona evra.

Kako je pred sudom svjedočio bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Kemal Čaušević, protekciju je za ovu firmu tražio lično Nikola Špirić. Čaušević je, između ostalog, priznao da je na intervenciju Špirića koji je u to vrijeme bio predsjedavajući Savjeta Ministara BiH, 2015. godine „Marinković Commercu“ vratio pola miliona maraka PDV-a, iako je zahtjev za povrat bio krajnje sumnjiv,  jer „nije htio da kvari odnose sa premijerom“.

Inače, ovo nije jedina veza Nikole Špirića sa farmaceutskim sektorom. Njegova nećaka Nikolina Špirić donedavno je bila članica vrlo uticajnog Stručnog savjeta u Agenciji za lijekove BiH.

Uprkos stečaju i ovakvom poslovnom backgroundu, „Krajinalijek“ se nije povukao sa farmaceutskog tržišta RS, na kome se pojavljuje preko krovne firme „Krajinagroup” d.o.o.

Svi kumovi Ranka Škrbića

„Medicom“ d.o.o. iz Bijeljine je na tenderima od 2011. do 2015. godine dobio poslove vrijedne 60,6 miliona KM. Za pet godina na tenderima je ova firma dobila poslove s Fondom zdravstvenog osiguranja RS vrijedne 40,4 miliona KM. Stopostotni vlasnik firme je Nebojša Jovanić iz Bijeljine, ali poznavaoci prilika tvrde da je glavni igrač direktor Ljubomir Perić, koji je, navodno, kum bivšeg ministra zdravlja Ranka Škrbića. „Medicom“ je prošle godine uknjižio prihod od skoro 30,8 miliona KM i dobit od 3,7 miliona KM.

Ranko Škrbić je odbio da za „Impulsportal“ govori o svojim poslovno-kumovskim vezama u farmaceutskim krugovima. Pojedini izvori dovode ga u kumovsku vezu i s drugim veletrgovcima lijekovima, a cijela Republika Srpska zna da je Škrbićev kum, a navodno i pokrovitelj, lider SNSD-a i aktuelni član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

– Trgovina lijekovima? Nemam vam ja šta o tome reći, već se dugo ne bavim time, nisam u toku. A što se tiče mojih navodnih kumova, ja imam samo dva kuma i to je, uostalom, moja privatna stvar – rekao je Škrbić u kratkom telefonskom razgovoru.

Inače, od 2013. godine Škrbić je vlasnik, odnosno, osnivač firme za konsalting „Quantum“ d.o.o. Banjaluka, sa adresom u Banjaluci u Jovana Dučića 74 a. U ovoj ulici ne postoji kuća ili zgrada sa takvim brojem.  Firma je, prema zvaničnim finansijskim izvještajima, najuspješnije poslovala 2015. godine, u vrijeme kada je Šrbić bio ambasador BiH u Beogradu, a njegov „Quantum“ imao prihod od 186.782 KM. Prema podacima APIF-a ovo preduzeće nema zaposlenih radnika. Koga je Škrbić savjetovao, nismo uspjeli saznati. Prema pisanju pojedinih medija, „Quantum“  je u stvari firma njegove kćerke Nine Škrbić, koja je zajedno s Dodikovom kćerkom Goricom Dodik 2016. otvorila apoteku „Green Line“, koju su dvije osnivačice samo nekoliko mjeseci kasnije prodale lancu „Moja apoteka“ za „nekoliko stotina hiljada maraka“. Špekuliše se čak da su apoteku „prodale same sebi“, jer je osnivač „Moje apoteke“ švajcarska firma „Apo-Farm ltd“, koja se dovodi u vezu s Dodikom i Škrbićem.

 Nekad se buni, nekad ćuti, uvijek zarađuje milione

Na listi najuspješnijih je i banjalučka firma „Co.Medprom“ u vlasništvu Željka Stanivukovića, koja je od 2011. do 2015. na tenderima dobila poslove vrijedne 36,4 miliona KM. I ovoj firmi glavni partner je Fond zdravstvenog osiguranja RS.

Željko Stanivuković je izbjegao da za „Impulsportal“ govori o poslovanju svog preduzeća. Njegova saradnica nam je poručila da će se direktor „javiti ako bude imao vremena“, a ako se ne javi, to znači da za novinare „nema vremena i neće ga imati“.

– Nema potrebe da ponovo zovete – poručili su iz „Co-Medproma“.

Kako svjedoči izvor „Impulsportala“ blizak Fondu zdravstvenog osiguranja RS, Stanivuković već godinama dobro prolazi na tenderima, bez obzira na to ko je na čelu Fonda, mada je, kako navodi, poznat po tome što se često „buni i žali“.

Predratni biznismen, koji je „dobar sa svima“

Ipak, najzanimljiviji među vodećim trgovcima lijekovima u RS je Dragan Pilipović iz Novog Grada, vlasnik veledrogerije „Interpromet“ i jednog od vodećih lanaca apoteka u RS „B Pharm“. Od 2010. do 2015. s Fondom zdravstvenog osiguranja RS „Interpromet“ je sklopio ugovore vrijedne 44,5 miliona KM. Samo su za citostatike dva ugovora bila vrijedna 13 miliona KM.

Pilipović je vlasnik ili suvlasnik još nekoliko firmi iz različitih oblasti,  te jedan od deset najvećih akcionara „Nove banke“ . Lijekovima trguje od 1991. godine i, navodno, ima prijaFbetelje u nekoliko vodećih političkih partija pozicije i opozicije. I njega su javno prozivali da je „kum Ranka Škrbića“.

– Nije mu kum, ali nije isključeno da se druže, jer su i generacijski bliski. Pilipović je uspješan biznismen i dobar je sa svima. Uvijek daje priloge u humanitarnim akcijama i podržava sve manifestacije u Novom Gradu. Po struci je tehničar drvoprerade i nikad nije pokušavao da, za razliku od mnogih u RS, kupi diplomu ili doktorat. Ranije se bavio trgovinom građevinskim materijalom, a pred rat je počeo uvoziti lijekove, zajedno sa Snježanom Stanić, suprugom kasnijeg ministra zdravlja Slobodana Stanića, koja je danas zaposlena u Fondu zdravstvenog osiguranja RS – kaže sagovrnik „Impulsportala“, upućen u lokalne prilike.

Slobodan Stanić je potvrdio da poznaje Pilipovića, ali tvrdi da mu nije pogodovao u vrijeme dok je bio na ministarskoj poziciji.

– Vi znate da sam 20 godina živio u Novom Gradu. Poznajem vlasnika „Interprometa“ i dobar sam s njim, a u vrijeme kada sam, kratko, bio ministar, Pilipović mi se nijednom nije obratio s bilo kakvim zahtjevom – tvrdi Stanić.

Čiji je čovjek Aleksandar Sekulić

Firme kojima je rukovodio Aleksandar Sekulić ne spadaju među najuspješnije, ali ime ovog bivšeg trgovca lijekovima izaziva kontroverze. Naime, Sekulić je do kraja 2014. bio direktor kompanije „Actavis BiH“, to jest, bio je zastupnik jednog od najvećih globalnih proizvođača lijekova u BiH. Potom je bio i osnivač firme za konsalting „Pharmavision BH“ sa sjedištem u Banjaluci, sve do 2017. godine, kada je ova firma preregistrovana i promijenila je osnivača. Tokom 2016. „Pharmavision BH“ je, sa jednim zaposlenim radnikom, zaradio više od 407.000 KM, uz profit od oko 341.000 KM.

Iste godine u decembru Sekulić je „prešao na drugu stranu fronta“ i postao je zamjenik direktora Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Kako svjedoče naši izvori, on je osoba iz sjene, koja u Fondu donosi ključne odluke. Navodno je rođak tadašnjeg ministra zdravlja Dragana Boganića, koji ga je i doveo na visoku poziciju u Fondu.

U kratkom telefonskom razgovoru sa „Impulsportalom“ Bogdanić je rekao da mu Sekulić nije rođak i da nije uticao na njegovo imenovanje. Sekulić je, međutim, potvrdio da su rođaci.

– To je neko daleko srodstvo i to, uostalom, nema nikakve veze sa poslom koji obavljam – rekao je kratko Sekulić.

Direktor Fonda Dejan Kusturić tvrdi da nema ničeg spornog u tome što je Sekulić, direktno iz farmaceutskog sektora, uskočio u fotelju njegovog zamjenika.

– Ne vidim da je to neki sukob interesa. To što gospodin Sekulić dolazi iz farmaceutskog sektora smatramo kao prednost, jer on najbolje zna kako da pregovaramo sa distributerima i koliko daleko možemo ići u tim pregovorima – rekao je nedavno Kusturić na konferenciji za štampu. Interesantno je da tu press-konferenciju, jedinu u posljednjih nekoliko mjeseci, Kusturić nije održao u prostorijama Fonda, nego u sjedištu SNSD-a.

Iz press-službe Fonda „Impulsportalu“ je potvrđeno da „Actavis BiH“ u vrijeme kad je Sekulić bio direktor te kompanije, nije učestvovo na tenderima koje je raspisivao Fond. Naveli su, takođe, da nije došao direktno iz farmaceutskog sektora, jer je na poziciju zamjenika direktora imenovan dvije godine nakon što je raskinuo radni odnos u „Actavisu“. Direktor Kusturić je rekao da ne zna ništa o angažmanu svog zamjenika u „Pharmavision BH“.

Kome ide 30 odsto?

Nekoliko sagovornika „Impulsportala“, bivših visokopozicioniranih funkcionera u zdravstvenom sistemu RS, navelo je da u poslovima s lijekovima „naknade za razne vrste pogodovanja“, u zavisnosti od toga o kakvim se poslovima radi, iznose od 10 do čak 30 odsto profita, koji dobavljači mogu da ostvare.

Treba imati na umu da se osim preko tendera, veliki novac u ovom sektoru obrće i preko lijekova sa A i B liste, koji se izdaju na recept. Apoteke te lijekove izdaju, a potom onaj iznos koji ne naplate od pacijenta, naplaćuju od Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Lijekove sa A liste Fond plaća u potpunosti, osim iznosa participacije, koji plaćaju pacijenti, ukoliko ne spadaju u kategorije koje su oslobođene participacije. Kad su u pitanju lijekovi sa B liste, troškovi se dijele: pola plaća pacijent, pola Fond.

Za lijekove sa obje liste, godišnje, Fond izdvaja oko 70 miliona KM.

– Jedan od kanala za korupciju je stavljanje lijekova na listu. Tu se vode velike borbe i nastoji izvršiti uticaj na stručnu komisiju koja utvrđuje listu lijekova koje finansira Fond. Drugi kanal korupcije se odnosi na rok plaćanja. Naime, rok plaćanja je 180 dana, što nije malo, s obzirom na to da se radi o velikim iznosima. E sad, ako imaš „svoje ljude“ u Fondu, taj rok može biti i sedam dana, to jest’, možeš se naplatiti preko reda, dok drugi čekaju – kaže jedan od naših sagovornika.

Drugi kaže da se glavne transakcije obavljaju preko tajnih računa, možda i preko „izmišljenih“ firmi, dok je eventualna gotovina rezervisana samo za „sitne igrače“ u koruptivnom lancu.

– Moguće je da tu značajnu ulogu igraju i firme za konsalting, jer je tu teško ući u trag novcu: kako možeš da „izmjeriš“ koliko vrijedi neki stručni savjet – kaže naš izvor.

„Spakovani“ i „zaključani“ tenderi

Kad su tenderi u pitanju, poslovi se štimaju uglavnom na dva načina koja su kolokvijalno nazvana „pakovanje“ tendera i „zaključavanje“ lotova.

Pakovanje se obavlja tako što se u tenderu namjerno navode uslovi koje mogu ispuniti samo neki, ili čak samo jedan potencijalni ponuđač. Na sličan način, ali malo specifičniji, „zaključavaju“ se pojedini lotovi na tenderima, tako što se zajedno grupišu lijekovi koje u toj kombinaciji i po očekivanoj cijeni mogu ponuditi samo odabrani dobavljači. U takvom slučaju se manipuliše, na primjer, s pakovanjima lijekova, ili se kombinuju originalni i jeftiniji generički lijekovi. Pritom je, naravno, važno „biti dobar“ s ljudima koji pripremaju tendersku dokumentaciju. Podsjećamo, prema nalazu revizije, na velikoj većini tendera za centralizovane nabavke u zdravstvu javljaju se samo jedan ili dva dobavljača.

Kako to funkcioniše pokazuje primjer iz 2013. godine, u doba kada je direktor Fonda zdravtvenog osiguranja RS bio Darko Tomaš, a ministar zdravlja, tada kao kadar SNSD-a, a današnji SDS-ovac, Slobodan Stanić.

Naime, u tenderu za nabavku citostatika lotovi su bili „zaključani“, odnosno, za interese Fonda loše „upakovani“. Preslagivanjem lotova na način da dobavljači budu primorani da se istinski nadmeću za posao, ušteđeno je 15 miliona KM, odnosno, skoro 30 odsto novca.

– Istu količinu citostatika, koju smo sada nabavili i koju ćemo u naredne dvije godine platiti 28 miliona KM, po ranijim cijenama bismo platili 43 miliona KM – rekao je tada novinarima Darko Tomaš, ne otkrivajući o kakvom se „manevru“ radi.

impulsportal.net

*(Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

Redakcija Impulsportala
Autor 23.8.2019. u 09:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija