KORONA – VRIJEME JE SAZRELO!

Fuad Đidić
Autor 20.3.2020. u 17:04

Izdvajamo

  • Kolosalni promašaj decenija nacionalne vlasti u BiH mogli smo prepoznati u onim strašnim kadrovima koji su u špicu krize COVID-19 zaprepastili svjetsku javnost. Ponašanje direktora Kliničkog centra u Mostaru kulminacija je bahatosti sa kojom je u, najosjetljivim trenucima bitke za opstanak, bukvalno popljuvana cijela evropska civilizacija i razlozi smisla njene tekuće borbe.

Povezani članci

KORONA – VRIJEME JE SAZRELO!

Foto: Man Yi   

S rastom opasnosti COVID-19 negdje, u jednom kutku mog života, održava se i skromna nada kako ćemo dobiti rat sa ovim teškim neprijateljem i, da će nam ovo vrijeme na kraju, pomoći da promijenimo naš kurs prema više solidarnosti, jedinstva, saglasnosti.

Piše: Fuad Đid

Kakva smo samo neozbiljna zemlja postali. Niko nije imao takav luksuz. Nikome nisu bile date takve šanse. Nikome nije bila ostavljena takva prigoda. I niko ih nije tako olako potrošio i upropastio kao mi.

Mi nismo morali puno da razbijamo glavu. Za nas su mislile i kreirale polupismene etničke elite.

Oni su planirali, tumačili i rješavali sve. Postavljali i, daleko od javnosti rješavali naše živote i sudbine.

Nigdje pamet nije bila tako strovaljena u blato kao ovdje. Nigdje istina nije bila tako obezdanjena kao kod nas. Nigdje talenat i umijeće nisu bili tako obeshrabrivani. Mi smo izokrenuli svijet tako što smo uzvisili glupane, tupane i poslušnike; što smo lidere opisivali kao bogove, što smo pred njima drhtali, tresli se za svoje živote i svoje egzistencije. Mi smo sa toliko žara crnili, bacali u kaljužu….Tako smo jednostavno poricali eksperte, umove, znalce svoga posla, talente, stručnjake, najiskusnije državne službenike…I u tome smo bili bez premca, bez presedana…

A, šta sada…! A, šta poslije COVID-19 virusa!?

Hoće li naši ljudi, sada po prvi puta biti prisiljeni da vjeruju tim ekspertima, znalcima, stručnjacima, medicinskim radnicima, državnim namještenicima, profesionalcima…Svima onima koji su do jučer bili negirani, potcijenjeni ili, u najgorem slučaju, vezani u luđačke košulje. Hoće li se Pamet konačno uzdignuti iz blata i, hoće li konačno, struka, profesija, znalaštvo postati meritum, crvena linija ispod koje nema dalje. Hoćemo li moći obznaniti kraj ere amatera i vladavine seljačina.

Lako je bilo u vremenima luksuza otpuhivati istinu o presuđenom genocidu od strane međunarodnih sudova. Bilo je lako relativizirati sve istine i sve dokaze o dugoj historiji jedne zemlje. Lako je bilo brisati stranice povijesti i upisivati nove redove zlokobnog smisla, značenja i sadržaja.

Kažem, sve je to bilo relativno lako i bezbolno. Štaviše, slavodobitno. Negirati i poricati sve što nije “naša nacionalna stvar”.

Ali, sada je sve drugačije. Sada smo suočeni sa novim izazovom. Sada su preko noći došla druga i drugačija vremena. Sa scene je nestala vojska samozvanih eksperta za nacionalne stvari, za terorizam, za radikalizam, plaćeni agitpropovi i NGO analitičari.

Nije više lako, nije više pohvalno i slavodobitno, ignorisati, relativizirati, defamirati upozorenja koja stižu recimo, iz tih međunarodnih organizacija, WHO ili, drugih relevantnih međunarodnih  institucija, istraživačkih i naučnih centara. Nije više politički profitabilno raditi sve te bedastoće, ismijavati međunarodne organizacije, sudije, eksperte i, populistički zabavljati mase u šatorima ili, birati svakojaka imena za profesionalce koji su ovdje u BiH na svom poslu. Da li je ikome u vlasti više do toga da pravi TV show i tako gradi svoju slavu i moć nad našim životima.

U ovim trenucima sveopšte izolacije, ljudi žele da čuju istine medicinskih profesionalca, žele da čuju što kažu eksperti, što govore svjedoci, a ne što više kažu političari ili nacionalni lideri. Ljudi žele govor zasnovan na ozbiljnim procjenama i empirijskim istraživanjima, validnim nalazima i kredibilnim činjenicama.

Preko noći smo se zasitili perfidnih trikova vlasti. Njihovih lažnih saopštenja, obećanja o svijetloj budućnosti, prava tobože, za sve nas podjednako. Preko noći su nestale te grandiozne vizije o preuređenju zemlje, o preuređenju regiona po principima isključive koristi samo za jedne a, na štetu drugih.

Ono najmanje što danas želimo, bez obzira ko smo i kojih smo korijena i uvjerenja, jeste da se vratimo prema ideji da – vlada, da vladine funkcije pripadaju ozbiljnim ljudima, pripadaju ljudima koji znaju i mogu nešto učiniti za sve nas, koji će danas doći na posao ne samo zbog sebe, već i zbog nas.

Naše oči su uprte tamo gdje se traži lijek da zaustavi pošast COVID-19.

Kolosalni promašaj decenija nacionalne vlasti u BiH mogli smo prepoznati u onim strašnim kadrovima koji su u špicu krize COVID-19 zaprepastili svjetsku javnost. Ponašanje direktora Kliničkog centra u Mostaru kulminacija je bahatosti sa kojom je u, najosjetljivijim trenucima bitke za opstanak, bukvalno popljuvana cijela evropska civilizacija i razlozi smisla njene tekuće borbe.

Ovaj moment krize, povijesna je presuda takvoj rodijačkoj, ahbabskoj i kumovskoj vlasti. Toj i takvoj vlasti koja je pokazala da nije sposobna očuvati zdravlje i uspostaviti javni zdravstveni sistem u kojem će broj respiratora u bolnicama biti veći od broja luksuznih automobila odgovornih za rad tog sistema.

Korona je naša posljednja šansa da ovaj narod konačno shvati kako je vlast ozbiljnih i predanih ljudi zalog njihova opstanka, njihove budućnosti. To nije više ona vlada u koju su projektovane nacionalne emocije, u kojoj vidimo nacionalne heroje, zaslužne ili poslušne, gdje možete vidjeti kako na važnim mjestima sjede ljudi koji u vrhuncu bitke protiv COVID-19 kažu: “Ja do danas nisam bila svjesna ozbiljnosti situacije…” Takva vlada je od danas – naša prošlost, đubrište povijesti.

Ovo je do sada nezabilježeni momenat u povijesti. Ovo je osvještenje o tome koliko smo kao civilizacija lako ranjivi. Ovo je doba koje mijenja našu sliku svijeta. Doba u kojem stvari dolaze na pravo mjesto, kada se kao ljudi i kao društvo pregrupišemo i vraćamo na naše prvobitne postavke.

Moj strah pred COVID-19 primiruje se kada, sve učestalije gledam i slušam da – BiH dolazi sebi, da se vraća njena ozbiljnost države, da se dobro mjeri svaka javno izgovorena riječ, kako sve postaje strogo, jasno i precizno; vojska, policija, državne granice…

Sa rastom opasnosti COVID-19 negdje, u jednom kutku mog života, održava se i skromna nada kako ćemo dobiti rat sa ovim teškim neprijateljem i, da će nam ovo vrijeme na kraju pomoći da konačno, promijenimo kurs prema – solidarnosti, jedinstvu, saglasnosti. I da shvatimo da je vrijeme sazrelo.

Fuad Đidić
Autor 20.3.2020. u 17:04

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija