Lažeš Melita, bonskih mi ovlasti!

Dino Prohić
Autor/ica 16.10.2018. u 09:12

Izdvajamo

  • Kada je očito da postoje propusti, da se dešavaju izborne krađe i da je sve to razlog zašto se veliki broj glasača odlučuje na apstinenciju, jasno je da se mora nešto učiniti. Političke partije u BiH su već jednom blokirale promjene koje bi dovele do boljeg izbornog procesa. Njima mogućnost krađe znači ostanak na vlasti. OHR i ini koji za svoj nerad u BiH dokidaju dobar komad državnog budžeta ima svoj udio odgovornosti. Nakon tolikih neuspijelih izbora, možda su ovi poslednji nešto što će im otvoriti oči. Do sljedećih izbora je 4 godine, i više nego dovoljno vremena da se zaista demokratski izbori i pripreme.

Povezani članci

Lažeš Melita, bonskih mi ovlasti!

cik

Iz Centralne izborne komisije tvrde da je broj nevažećih listića unutar normale. To jednostavno nije istina. Na izborima u BiH zadnjih godina imamo između 6 i 8 posto nevažećih listića. To nije normalno.

Dino Prohić

Brojka od nekih pola miliona nevažećih listića pomenuta je odmah nakon izborne noći. Na sjednici Centralne izborne komisije (CIK) koja je uslijedila nakon što su izborna mjesta zatvorena, kao i na svim press konferencijama nakon toga, potenciralo se da su ovi izbori bili izuzetno fer i korektni.

Dokle je moguće gutati očite laži koje nam se poturaju kao istine a ne reagovati? Izgleda da se još nismo primakli granici bola, pa će se i na reakciju javnosti morati pričekati.

Dakle, ako pogledamo malo te cifre u BiH i uporedimo sa bilo kojim izborima, biće i više nego jasno da nešto nije uredu. Recimo kada su u Francuskoj na posljednjim izborima glasači imali izbor između dva nepopularna kandidata (Le Pen i Hollande), mediji su prenijeli vijest o rekordnom broju poništenih listića. Broj poništenih listića bio je 1,78 procenata, uz dodatnih 0,78 posto nevažećih listića.

U skandinavskim zemljama koje se po broju stanovnika mogu porediti sa BiH, broj nevažećih listića je izuzetno nizak. Norveška je registrovala 18.509 poništenih te 5.179 nevažećih listića (ili 0,6 i 0,016 procenata listića). Danskih 4,1 miliona glasača napravilo je 41.000 nevažećih listića (protestni listići uključeni u ovu cifru). Svi navedeni podaci su sa zadnjih parlamentarnih izbora.

Prije nego što završimo na zaključku kako se opet poredimo sa zemljama koje imaju dugu demokratsku tradiciju, pa je to poređenje bez osnova, da pogledamo malo i kako to izgleda u drugim zemljama.

Svi smo čuli za famozni «bugarski voz», e ovako je to izgledalo u Bugarskoj: izlaznost mala, svega 3,6 miliona od 7 miliona sa pravom glasa. Broj nevažećih listića- 169.000. Ako pogledamo malo izvan Evrope, recimo u Afganistan (zemlja u kontinuiranom ratnom stanju zadnjih 40 godina, ogroman broj nepismenih ili slabo školovanih, tradicija demokratije- nikakva), na zadnjim izborima na koje je izišlo 4 miliona glasača bilo je svega 186.000 nevažećih listića.

Dakle, glasači u BiH su ili aljkaviji od bilo kojih drugih u svijetu, ili postoje ozbiljni propusti u izbornom zakonu. Jasno, radi se o posljednjem. Proces glasanja je nepotrebno zakomplikovan, nepregledan, i jasno je da je lako pogriješiti. Osim toga, stalno se ponavljaju teze o izbornoj krađi. To je nešto što bi organi pravosuđa morali ispitati i kazniti počinioce. Nije to baš tako nemoguća misija kako zvuči. Ako je u jednoj izbornoj jedinici ogroman broj poništenih listića jedne stranke, a u korist direktnog konkurenta- kazniti onoga kome izborna krađa ide u korist.

Proces glasanja mora se uskladiti sa onim procesima koji funkcionišu. U Skandinaviji je recimo na dan izbora glasalo oko 30 posto glasača. Svi ostali su iskoristili druge mogućnosti glasanja- glasanje unaprijed, glasanje poštom i slično. Sa dobrom registracijom i elektronskom kontrolom glasanja gotovo je nemoguće napraviti manipulacije kakve se kod nas očito dešavaju.

Kada je očito da postoje propusti, da se dešavaju izborne krađe i da je sve to razlog zašto se veliki broj glasača odlučuje na apstinenciju, jasno je da se mora nešto učiniti. Političke partije u BiH su već jednom blokirale promjene koje bi dovele do boljeg izbornog procesa. Njima mogućnost krađe znači ostanak na vlasti. OHR i ini koji za svoj nerad u BiH dokidaju dobar komad državnog budžeta ima svoj udio odgovornosti. Nakon tolikih neuspjelih izbora, možda su ovi posljednji nešto što će im otvoriti oči. Do sljedećih izbora je 4 godine, i više nego dovoljno vremena da se zaista demokratski izbori i pripreme.

Ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, moraćemo još malo da sačekamo. Valjda dok neka od malih partija koje su se na zadnjih par izbora etablirale kao poštene ne dođu u poziciju da donose odluke.

Tagovi:
Dino Prohić
Autor/ica 16.10.2018. u 09:12