Na putu za nikuda

Povezani članci

• 3. MEĐUNARODNO BALETSKO TAKMIČENJE U ISTANBULU 25 – 30 jun 2012.
• Boriša Falatar: Pogled u budućnost koju ćemo zajedno graditi
• Braća Teofilović: Anđeoski glasovi na Jazz Festu
• KAKO PREPOZNAT ŠUPAČKU DRŽAVU?
• Inzko i Nelson šokirani smjenom direktora policije: Građani Tuzle će snositi posljedice jer vlasti ne poštuju policiju
• Više od milion zaraženih virusom, 200 hiljada oporavljenih

Foto: N1

Dodik ponavlja stare priče. To ukazuje samo na nedostatak bilo kakve politike, i još je jedan od pokušaja da stanovnicima BiH baci prašinu u oči.

Ako se po jutru dan poznaje, pred nama je četiri mučne godine ponavljanja već prežvakanih retoričkih poruka, ovaj put iz kabineta kolektivnog predsjednika. Jasno, u svom obraćanju Dodik ne razgovara sa onima koji su u prostoriji, već se obraća svom ključnom glasačkom tijelu. Poruka koju odašilje je kratka i efektivna. Na engleskom se tako nešto zove “no brainer” ili, kako bi mi to rekli- bez mozga. Na žalost, iza svega toga stoji dobro isplanirana strategija.

Ako ne znaš šta da kažeš, vrati se na svoju originalnu poruku je čest savjet u svijetu odnosa sa javnošću. Predsjedavajući Predsjedništva BiH posegao je za tim savjetom po ko zna koji put u posljednjih par dana. To, osim već mnogo puta ponovljenih konstatacija vezanih za njega, ukazuje i na potpuno odsustvo bilo kakve političke vizije napretka. Njegova politika se sastoji isključivo u tome da do dosade ponavlja kako on nije Bosanac nego Srbin, valjda ne bi li i samog sebe i sve oko sebe ubijedio u to. Nije to ništa novo, ali funkcioniše.

Agenda predsjedavajućeg je jednostavna i dokučiva. Ne radi se tu o nekoj iskonskoj borbi srpskog naroda za ujedinjenje, već o Dodikovoj borbi za održanje na vlasti. On to na žalost radi najjeftinijm, populističkim sredstvima. Svojim nastupom i izražavanjem, član kolektivnog Predsjedništva nastoji da se predstavi kao običan čovjek iz naroda. Autentičan i neobrađen, što mu daje izvjesnu vjerodostojnost kod onih koji ne žele da se zamaraju ulaskom u detalje. To je naravno samo slika koju on nastoji da prikaže jer je on izuzetno bogat čovjek, te samim tim podaleko od prosječnog stanovnika BiH ili RS.

Drugo što je primjetno u ovom načinu komnikacije sa javnošću BiH je da on svojim nastupima definiše agendu. Nisu mediji ti koji će postaviti pitanje zašto je nakon 20 godina Dodikove vlasti u RS izostao napredak. Dodikov populizam na steroidima ga spašava od odgovornosti da objasni građanima ono što bi morao. Ovako, svi se mi bavimo njegovim igrokazom sa zastavom RS umjesto ozbiljnijim stvarima.

Posljedice ovakvih istupa su višeslojne. S jedne strane imamo produbljivanje nepovjerenja među narodima u BiH, a s druge strane on zapričavajući medije sa glupostima ne dozvoljava da novinari zavire u dubinu otvorenih pitanja. To narušava povjerenje prema medijima i otvara prostor u kome vlasti imaju daleko više prostora za igru. Jasno, sve to je ozbiljan demokratski problem. Uz to vrijedi dodati i to da svaki negativni komentar na socijalnim medijima ide direktno u korist samo njemu i njegovoj strategiji. Time njegova poruka dolazi i do onih koji je na drugi način ne bi čuli.

Pitanja na koja bi Dodik trebao odgovoriti su daleko komplikovanija od medijskih ispada kojima se trenutno bavi. On bi po prirodi uloge koju trenutno ima morao da se bavi ozbiljnijim stvarima koje zahtijevaju političke aktivnosti daleko komplikovanije od psovanja novinara ili ponavljanja kako i čime on sebe doživljava. Nikoga nije briga kakav je emotivni život političara, dok god oni rade ono za šta su dobili glasove. Zato bi bilo poželjno da se predsjedavajući počne više baviti svojim poslom a manje vlastitim emocijama. U suprotnom svi mi smo osuđeni na to da u naredne četiri godine trpimo priče koje ne vode nikuda.