Nada ali i upozorenje

Izdvajamo

• Nije sva mudrost u Planu 10. I druge stranke imaju svoje programe. Ima znanja i izvan političkih stranaka. Mudrost nalaže da se koriste ukupni intelektualni i naučni potencijali društva (a ne samo partijski). Nije ni sva politička snaga dosadašnje opozicije u SDPu BiH. Pa, i da jeste. NS je, recimo, u dvije sarajevske opštine (Centar i Novo Sarajevo) dobilo više glasova od SDPa. Ovo upozorenje je svojevrsni imperativ da najjača ili najbrojnija stranka pokaže da proces demokratskog profiliranja nije završen s formalnom promjenom poznatom po sintagmi jedan član jedan glas.

Povezani članci

• Muzički centar Pavarotti obilježava 24 godine uspješnog rada
• Semir Mujkić: Nagrađen je naš naporan rad
• Mostarski turistički radnici traže otvaranje bh. granica
• Od solitera do solitera: Srećni samo oni koji su pobegli odavde
• Ili je Evropa slijepa ili je disolucija BiH dio i njezina projekta
• HAJKA ČOVIĆEVIH MEDIJA: Za sve je krivo „političko“ Sarajevo!

Foto: sdpbh

BiH ipak ima šansu za uspostavljanje novog modela vlasti, barem na kantonalnom nivou. Razgovori o principima eventualne koalicije građanskih stranaka počinju u petak

Ibrahim Prohić

Iako parcijalna, samo u nekoliko kantona, promjena bi imala veliku simboličku važnost. Otvorila bi se nada (da je krizu moguće riješiti) koja je u posljednja dva mandata bila gotovo ugašena. Ono što su predstavnici potencijalnih partnera do sada iznijeli u javnosti uglavnom je ohrabruje. Neće tzv. matematičke koalicije, tj. interesne saveze, već novi koncept vlasti na drugačijim principima. Neće, kažu, ni stranačko zapošljavanje što bi značilo da bi se rehabilitirao princip kompetentnosti što je nužan uslov društvene produktivnosti. Tu je i set zakona kojima bi se moglo stati za vrat korupciji. No, ima jedna najava, hipotetička opasnost, koja bi mogla zakočiti, pa i onemogućiti uspjeh koaliciji nove nade.

To je taj Plan 10 SDPa BiH. Čuli smo dva puta do sada (D. Mašić, politički direktor i I. Čengić, generalni sekretar) apostrofiraju pomenuti Plan kao ključni dokument najavljene koalicije. Ovaj drugi, čak kao uslov za formiranje koalicije.

U čemu je opasnost? U implicitnoj prijetnji da jedna stranka (u koaliciji) želi uspostaviti dominaciju, ili možda čak i monopol na ključne odluke. SDP BiH je dugi niz godina (za vladavine autokratskog predsjednika) neskriveno pokazivao manir apsolutnog lidera koji ne želi partnerstvo, već monopol. To je osnovni razlog što je vlast koju je SDP BiH predvodio dva puta u F BiH (2000. i 2010.) bila neuspješna, te je oba puta bila kažnjena na sljedećim izborima. Pokazalo se da ideologija, sama po sebi, ne rješava društvenu krizu. To je ona metodološka distinkcija između potrebnog, nužnog i dovoljnog.

Greška se ne smije ponoviti. Ogled sa novim modelom vlasti na kantonalnom nivou je presudan za izbore kroz četiri godine, odnosno za konačni izlazak iz krize. Ako ovaj ogled propadne, ako se pokaže istinitom tvrdnja da su svi (u biti) isti (misli se na političke stranke) za koju mislim da je spin, odnosno mit, onda bi društvo potonulo u blato iz kojeg bi bilo nemoguće izaći u dogledno vrijeme.

Nade su velike, ulog je veliki, a i odgovornost je na istom nivou.

Nije sva mudrost u Planu 10. I druge stranke imaju svoje programe. Ima znanja i izvan političkih stranaka. Mudrost nalaže da se koriste ukupni intelektualni i naučni potencijali društva (a ne samo partijski). Nije ni sva politička snaga dosadašnje opozicije u SDPu BiH. Pa, i da jeste. NS je, recimo, u dvije sarajevske opštine (Centar i Novo Sarajevo) dobila više glasova od SDPa.

Ovo upozorenje je svojevrsni imperativ da najjača ili najbrojnija stranka pokaže da proces demokratskog profiliranja nije završen s formalnom promjenom poznatom po sintagmi jedan član jedan glas.

Presudiće iskrenost i principijelnost stranaka koje čine koaliciju. Partnerstvo, a ne monopol. To je, a ne Plan 10 ili bilo koji drugi plan, koji bi se postavio kao imperativ ili uslov, ključ novog modela vlasti.

Nadam se da će u SDPu BiH razumjeti na pravi način ovo upozorenje. Ništa (pa ni politički pregovori) ne mora završiti kako počne. No, ono što počne na krivoj premisi ili krivim motivima ima manje šanse za uspjeh.