PONOSAN NA EYOF, SARAJEVO I BOSNU I HERCEGOVINU

Zvonimir Nikolić
Autor 11.2.2019. u 15:33

Izdvajamo

  • Zato veliko hvala svakome ko je učestvovao u organizaciji Eyof-a 2019. Veliko hvala Gradskoj upravi grada Sarajeva i upravi Istočnog Sarajeva. Hvala gradonačelnicima Skaki i Vukoviću. Bar na kratko smo opet bili složni, bar smo konačno probuduli interesovanje onih koji se pitaju i za nešto pozitivno, a ne samo za nove sukobe i mržnju.

Povezani članci

PONOSAN NA EYOF, SARAJEVO I BOSNU I HERCEGOVINU

Juče je bio jedan lijep dan, dan u kojem smo bar na kratko zaboravili kakva smo fukara od države, zaboravili bar na kratko na našu tmurnu svakodnevnicu, zaboravili da kasne plate i invalidnine onima koji su dali živote ili dijelove tijela za neke koji sada ne mogu da se dogovore, zaboravili da negdje oko nas šeta podmukli ubica.

Eto dočekasmo i taj deseti februar i svečano otvaranje Olimpijskih igara mladih Eyof 2019 u Sarajevu. Moram biti iskren pa krenuti od sebe, o takmičenju Eyof nisam ni znao nešto mnogo. Mislio sam, Olimpijske igre su ipak nešto mnogo veće takmičenje i sigurno i jesu, jer na njima učestvuju najbolji sportisti svijeta i one su san svakog sportiste. A opet, ovo su neki možda budući olimpijci i svjetski prvaci?  Znam da smo bili kandidati za isto takmičenje i prije dvije godine i sjećam se samo našeg legendarnog košarkaša Samira Avdića koliko se samo borio da se to takmičenje i održi kod nas. Ali valjda tada nije bilo razumjevanja od strane onih koji se pitaju…

I opet da budem iskren, u odnosu na 1984. godinu i godine prije toga, kada smo svi bukvalno živjeli za tu sarajevsku olimpijadu, na Eyof me je podsjećao samo onaj semafor sa odbrojavanjem dana do početka i maskota postavljena ispred jednog tržnog centra u Sarajevu. Nije bilo one olimpijske atmosfere, osim povremenih obavještenja na TV stanicama, povremenih izjava odgovornih i facebook statusa onih koji u svemu vide nešto loše. I taman kada pomisliš da eto ipak dolazi i taj dan, desi se ubisvo policajca od strane višestrukog ubice puštenog nakon odsluženja dvije trećine kazne za dva mučka ubistva. Nakon ubistva dva policajca, sada je ubijen i treći i logično pitanje koje je svako od nas vjerovatno postavio samom sebi – Ako se neko usudi ubijati policajce, čemu mi obični građani da se nadamo? Ko će zaštiti nas, ako policija ne može da zaštiti svoje pripadnike? I odjednom je u gradu na svakom uglu stajao policajac i bezbrojne patrole policije su kružile sarajevskim ulicama. Kružile su i 1984. ali tada nisu u potrazi za svirepim ubicom. Sve to je pomalo stvaralo neku nelagodu u stomaku i nadu da će ipak sve proći kako treba.

I onda se sinoć dogodilo otvaranje Eyof-a. I moram priznati da sam osjetio ponos do neba. Pun stadion, veoma lijep program i zastave svih zemalja učesnica. Predstavljanje sportista i njihovih država i gromnoglasan aplauz za svakog bez ijednog zvižduka. Ulazile su na stadion delegacije svih zemalja učesnica, ali mi kako već jesmo opravdano opterećeni i susjedima i komšijama, možda smo pomalo sa zebnjom očekivali ulazak sportista iz Srbije i Hrvatske. I veliki ponos što je Sarajevo pokazalo da dočekuje mlade sportiste koji su dočekani aplauzom. Naravno, sasvim razmuiljivo naša je reprezentacija na kraju doživjela najveće ovacije publike i siguran sam da je to napunilo srca svih iskrenih Bosanaca i Hercegovaca.

A kako to obično ide, ništa kod nas ne može proći bez politike i povremenih zvižduka na govor gradonačelnika Istočnog Sarajeva na pominjanje imena Milorada Dodika. I onda je na binu izašao Predsjedavajući predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji je sam u bezbroj izjava Sarajevo nazivao Teheranom, veoma često negirao postojanje države Bosne i Hercegovine čiji je on upravo najveći funkcioner, osobe koja je više puta javno rekla da je njegova domovina Srbija a ne BiH, i osobe koja je izgovorila da će navijati za Bosnu i Hercegovinu samo u fudbalskoj utakmici sa Iranom.

I dobio zvižduke.

Naravno krenuli su komentari na društvenim mrežama. Od toga da smo najveći seljaci i primitivci, do toga da je dobro prošao kako je zapravo zaslužio. Sjećam se da veoma često narod zviždi i Donaldu Trampu i Angeli Merkel i Emanuelu Macronu. I niko zviždače ne naziva seljacima i primitivcima, niti ih poredi sa koridama u Čevljanovićima, nego su to za njih samo nezadovoljni građani.

A kod nas su seljaci ili seljačine i mrtvi primitici.

A čime bi to trebali da budu zavodoljni naši građani da bi bili pravi građani, da bi bili kulturnjaci i fino dočekali nekoga ko već 20 godina radi protiv njih? Mislim da bi aplauz tek bio pravo licemjerje na sinoćnjem događaju. Nisam pristalica miješanja sporta i politike, ali nažalost, politika je u svakoj pori našega društva pa i u sportu.

I da ne zaboravim. Bilo je tužnih komentara da igre organizuju dva Sarajeva. Grad Sarajevo i Istočno Sarajevo. Pa da se ne lažemo, to je pravo stanje trenutng stanja svidjelo se to nama ili ne.

Puno važnije je za mene bio aplauz svim reprezentacijama bivše Jugoslavije, puno važnija je ona sretna i nasmijana mladost i desetine hiljada gostiju na stadionu. Juče je bio jedan lijep dan, dan u kojem smo bar na kratko zaboravili kakva smo fukara od države, zaboravili bar na kratko na našu tmurnu svakodnevnicu, zaboravili da kasne plate i invalidnine onima koji su dali živote ili dijelove tijela za neke koji sada ne mogu da se dogovore, zaboravili da negdje oko nas šeta podmukli ubica.

Zato veliko hvala svakome ko je učestvovao u organizaciji Eyof-a 2019. Veliko hvala Gradskoj upravi grada Sarajeva i upravi Istočnog Sarajeva. Hvala gradonačelnicima Skaki i Vukoviću. Bar na kratko smo opet bili složni, bar smo konačno probuduli interesovanje onih koji se pitaju i za nešto pozitivno, a ne samo za nove sukobe i mržnju.

A zvižduci?

Iskreno, svakome po zasluzi.

Zvonimir Nikolić
Autor 11.2.2019. u 15:33