Sarajevo, a ne Beograd i Zagreb

Izdvajamo

• Kako može Bosanac da vrši hegemoniju na svoju Bosnu, na svoju Kraljevu Sutjesku, Visoko ili Bobovac, osim ako se nije odrekao Bosne? Zar može Bosanac da pravi unitarističku Bosnu, dok HDZ skupa sa SNSD-om, potpomognuti politikom Beograda i Zagreba, vrši ubrzane pripreme da unište Bosnu?

Povezani članci

• Gojko Berić: Podijeljeni Mostar postao je grad bez Mostaraca
• Bajtal: Nemamo zemlju u kojoj će živjeti ljudi – a ne etno podanci
• Misli li doista Zoran Milanović da smo svi mi magarci?
• Nova platforma za borbu protiv diskriminacije
• Kiše slobode ponovo u Mostaru
• Sjedi, Milorade, jedan!

Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Zbog toga Bosanac mora da bude onaj Krležin gorštak, koji nikada, nigdje neće da kleči i moli kao sužanj. Zbog toga što je Bosanac stao uspravno i digao glavu da brani Bosnu, mrze ga kao crnog đavla i optužuju da on, Bosanac, vrši “unitarističke” napade i razara suverenitet  Bosne.

Posljednjih mjeseci, a naročito posljednjih sedmica, otkako traje nacional-šovinistička ofanziva na “opkoljenu” BiH, dogodio se jedan trenutak koji je izazvao ushićenje i osmijeh. Taj pozitivan čin izazvao je predsjednik predsjedništva BiH Željko Komšić. Činom uzdignute glave, prekidanjem intervjua sa novinarom beogradskog Tanjuga, koji negira genocid, pokazao je da kompleks pripadnosti višoj rasi, kojeg je demonstrirao novinar Tanjuga, može i mora biti pobijeđen. Koliko god to netko umanjivao, opravdavajući da je to samo jedan običan intervju, predsjednik Željko Komšić je ovdje postavio standard.

Nema više prihvatanja kompleksa niže vrijednosti, koji je Bosni i Bosancima nametan više decenija na način bahatosti i omalovažavanja, da se Bosanca može vrijeđat i ponižavat u vlastitoj državi. Zašto onda ovaj čin konačno ne bi mogao postati državni i diplomatski standard, te na isti način političare iz susjedstva, koji sebe vide kao pripadnike više rase, ne bi moglo poraziti na isti način.

To je, ustvari, put koji treba da se dobro utabana i da se više nikad ne dozvoli da se u Beogradu i Zagrebu razgovara, a kamo li pregovara o izmjenama Ustava BiH ili o izmjenama Izbornog zakona BiH. Državnim suverenitetom BiH ne mogu i ne smiju raspolagati Srbija i Hrvatska, kako to nasilno žele da nametnu. Bosanac mora biti ponosan i ne smije da kleči i moli nekog ko želi uvredama ili nasiljem da nametne svoje mišljenje o onima koji uništavaju Bosnu. Nekog ko je prema Dejtonskom mirovnom ugovoru obavezan da se ne miješa u unutrašnje stvari BiH i ne ometa njen razvoj. Međunarodna zajednica koja je nametnula Deytonski mirovni ugovor i koja se ko’ biva brine za Bosnu, može u roku od 24 sata da Srbiji i Hrvatskoj nametne stogodišnju zabranu miješanja u unutrašnje stvari Bosne. I da za sva vremena bude mirna Bosna, mirna Evropa.

Bosanac mora biti ono i onako kako je to davno rekao velikan književnosti, Miroslav Krleža: “Neka oprosti gospođa Evropa, započinje Krleža, ona nema spomenika kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kome je prikazan kao sužanj”. Taj gorštak u ovome trenutku bio je gospodin Željko Komšić. Takvi moraju biti svi.

Nema pravo niti jedan Bosanac da kleči nekome izvan Bosne, nekome ko je tokom devedesetih godina, desetine hiljada vojnika slao u Bosnu da ubijaju, progone i uništavaju Bosance. Ali, kako Bosancima vratiti povjerenje u njihovu matera zemlju – Bosnu? Kad već duže od jednog stoljeća vjerska i politička ideologija iz Beograda i Zagreba nagovara Bosance da oni ne pripadaju svoj zemlji Bosni, nego da oni koji su rođeni u svojoj Bosni, pripadaju svojoj maćehi – Srbiji i Hrvatskoj.

U velikoj mjeri uspjeli su u procesu debosnizacije i dobrovoljnom napuštanju svoje bosanske kulture i tradicije. Zar je moguće da Bosanac posluša onog koji kaže: “Za jednog ubijenog Srbina, ubit ćemo 100 muslimana”, ili, da krenu protiv svoje Bosne za onim koji  kaže: “(…) prvo sapun pa onda parfem”, smatrajući ih da su prljavi. Možda je najčudnije ako vjeruju Mirjani Hrgi, koja veli: “Kad sam prvi put čula ezan u Sarajevu mislila sam da će rat”. A toliko ima onih dobrih ljudi u Srbiji i Hrvatskoj kojima se treba vjerovati i koje treba slušati, nisu naci-šovinisti, a njihove dobre riječi ne stižu do ušiju onih koji se odriču svoje Bosne.

A sve doskora, svaki Bosanac bio je ponosan, kada u isto vrijeme čuje ezan sa minareta i zvono sa crkve. Nažalost, izgleda da su mnoge Bosance  naci-šovinisti uspjeli nagovoriti da se odreknu svog bosanskog ponosa. I što je najgore, uvjerili su dio Bosanaca da se bore protiv onih drugih Bosanaca, koji još uvijek imaju taj ponos i nemaju drugu matera zemlju ili maćeha zemlju.

A, zar je moguće da čovjek ima dvije matere!?

Nažalost o borbi protiv Bosne i Bosanaca govori se svaki dan, ne samo u Beogradu i Zagrebu, nego u samoj Bosni. Primjera je mnogo, a jedan nevjerovatan dolazi iz Viteza, gdje je 11.11.2021.godine održana sjednica županijskog odbora HDZ BiH. Oni,  kako navode, “najoštrije osuđuju ratnohuškačku retoriku, neprihvatljive i apsurdne izjave dijela političkog Sarajeva kao svojevrstan nasrtaj na suverenitet BiH kroz populističko zastrašivanje javnosti “.

I ne samo ova bruka i sramota, koju Bosancima – Hrvatima mogu prirediti, oni koji su ih odvojili od njihove matere, nego ima još gore i veće bruke. Internet portali pod kontrolom HDZ BiH napadaju i vrijeđaju Visokog predstavnika Christian Schmidta zbog toga što se sastao sa Hrvatskim nacionalnim vijećem i Srpskim građanskim vijećem, koji su u svojoj Bosni, bosanske pameti i orijentacije. U maniru Dodikove propagande rekli su da se “Christian Schmidt predstavlja kao Visoki predstavnik iako to nije jer ga nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a”.

A kao šlag na glupost izrečena je nebuloza, da su udruge NHV i SG “finansirane od bošnjačkih vlasti koje podržavaju građanski koncept uređenja BiH i velikobošnjačku unitarističku i hegemonističku politiku”. Nekako u isto vrijeme iz Beograda, kao pripadnik više rase, javlja se famozni Ivica Dačić, koji  traži da se Bosna izvine novinaru Tanjuga!? Istovremeno Grlić Radman, inače ministar vanjskih poslova RH, govori kako Bosnu razara “unitarizam i separatizam”.

Možeš misliti, razara je unitarizam, a  već trideset godina Bosnu razara separatizam i vanjski neprijatelj. Zbog tog vanjskog razaranja, Bosna ne uspijeva uspostaviti kvalitetne centralne institucije koje bi se mogle boriti protiv vanjskog neprijatelja. Kako može Bosanac da vrši hegemoniju na svoju Bosnu, na svoju Kraljevu Sutjesku, Visoko ili Bobovac, osim ako se nije odrekao Bosne? Zar može Bosanac da pravi unitarističku Bosnu, dok HDZ skupa sa SNSD-om, potpomognuti politikom Beograda i Zagreba, vrši ubrzane pripreme da unište Bosnu ?

Zbog toga Bosanac mora da bude onaj Krležin gorštak, koji nikada, nigdje neće da kleči i moli kao sužanj. Zbog toga što je Bosanac stao uspravno i digao glavu da brani Bosnu, mrze ga kao crnog đavla i optužuju da on, Bosanac, vrši “unitarističke” napade i razara suverenitet Bosne.