ZBRČKANE MISLI JEDNOG ISLAMSKOG EKSTREMISTE

Izdvajamo

• Prijetnja „nezapamćenom krizom u BiH“ je klasično uznemiravanje javnosti. Podsjećam da to nije prvi put, te da su još živa sjećanja na slične prijetnje od prije tridesetak godina i traume koje su slijedile takve prijetnje. Aktuelne prijetnje su opasnije  time više što nisu definirane. Olakšanje bi bilo da ih se proba definirati da bi se izbjegla pravna osnova za optužbu zbog  duševnih boli i ugrožavanja mentalnog zdravlja.

Povezani članci

• Kad je odmah?
• Svetislav Besara: „Roman o Titu“ (5)
• Božić u podrumu
• Predsjednički izbori u SAD: POČETAK KRAJA?
• Poslednji kadar, poslednji put
• Kongres mladih inžinjera “Mostar gRMi”, 19. Oktobar – 22. Oktobar

Foto: PSBiH

Za nepuna četiri mjeseca provedena u Logorima Dretelj i Gabela 1993., a ni kasnije, nisam dao da u mene uđe mržnja. Znao sam da to meni nisu uradili Hrvati, već nakaradna, fašistoidna politika i tada vladajući režimi i oni koji su imali sirovu moć nad ljudskim životima. Na kraju, bio je to svojevrsni nesporazum. Zatvorili su me kao Muslimana ili muslimana, iako sam ateista, a tada Jugoslaven (sada Bosanac i Hercegovac). No, njima se malo žurilo, malo su bili neosjetljivi i nisu još bili strukturirani kao država, pa su na osnovu mog imena donijeli krivi zaključak o mom identitetu i izrekli mi kaznu bez krivice, te, bez suđenja, što je još gore, bez  pravnog osnova ili suprotno standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Ovo što slijedi biće polemika kakvu izbjegavam, jer je ispod potrebnog nivoa (ako je polemika u ovom slučaju adekvatan termin). Biće to komunikacija koja vrijeđa intelektualni dignitet, jer ću dokazivati da je voda mokra. Da vas ne držim u neizvjesnosti. Reagiram na izjavu izvjesnog Marija Karamatića (zastupnik HDZ-a u nekom parlamentu koji je, ako se dobro sjećam, sklon, blago rečeno, oštrim istupima s jedva prikrivenom prijetnjom). Reagiram jer sam se prepoznao u proskribovanoj kategoriji građana, jer mi se prijeti i jer sam se uplašio.

Eh ovako, navedena osoba kaže da su kandidata Demokratske fronte Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabrali islamski ekstremisti i dio glasača SDA.

Čitav život mislim da sam ateist. Sad saznajem da sam islamista i to ekstremni. Čitav život mislim da sam liberalni demokrata, ljevičar s afinitetom ka univerzalnim vrijednostima, onaj koji smatra da je ravnopravnost među ljudima krunski stav u socijalnom prostoru i moj životni moto te da je segregacija po bilo kom osnovu anticivilizacijska orijentacija (što važi i za  etnički princip kao ideološku matricu za političko predstavljanje). Živio sam u zabludi da sam AntiSDA, baš kao i AntiHDZ, AntiSDS…Sad saznajem (nikad nije kasno) da sam dio glasača SDA!?
Današnje prosvjećivanje tu ne završava. Saznajem da je samo  bilo “bitno da Hrvati nemaju predstavnika“. Do jutros sam mislio da sam socijalni psiholog humanističke orijentacije sa naglašenim senzibilitetom za drugog i drugačijeg, socijalista kojem su svi ljudi braća. Sad saznajem da nekog majoriziram (mada mi nije jasno čime i kako), tj. da mi je važno da komšiji krepa krava makar ja od toga ne dobio ni litar mlijeka.

No, pustimo kravu i mlijeko. Ovdje se radi o državi, pa u krajnjoj konsekvenci o životu i smrti. Naš (anti)junak nas dramatično upozorava da je ono ranije rečeno „pucanje u temelje BiH“. Da ga dopunim, antiustavni čin!? „To će“, pojačava retoriku, „dovesti BiH u nezapamćenu krizu“. Ovdje ga moram malo korigirati, neće to biti nezapamćena, nego „već viđena kriza“. Ne mora ići daleko u prošlost. Nek prelista anale HDZ BiH i vidi šta su pokušali 2010. ili sa neslavno završenim pokušajem hrvatske samouprave koju godinu ranije. Mada znam da se on ne obazire na činjenice. On ide izravno, ko u grčkoj tragediji, i zaključuje da oni, islamski ekstremisti u BiH  koji su glasali za Komšića „žele uspostavljanje islamske države“!?

Koja lakoća zaključivanja bez elementarnog uporišta u činjenicama i logičkim silogizmima. Ali, šta znaju indoktrinacija i manipulacija o logici i silogizmima. Oni od svih izama priznaju samo nacionalizam. Tu je početak i kraj njihove političke filozofije, njihovog shvatanja uređivanja društva i shvatanja smisla politike.

Ovaj dio M.K. poentira tvrdnjom da su to „čisti glasovi iz mržnje prema Hrvatima“. Ograđuje se, doduše, „ukoliko pogledate komentare na društvenim mrežama“. Nema sumnje da on dijeli mišljenje sa onim što su selekcionirani komentari na tim mrežama. (Bilo je, naravno, i drugačijih komentara, ali oni dolaze od „islamskih terorista“, te nisu vrijedni spominjanja).

Za nepuna četiri mjeseca provedena u Logorima Dretelj i Gabela 1993., a ni kasnije, nisam dao da u mene uđe mržnja. Znao sam da to meni nisu uradili Hrvati, već nakaradna, fašistoidna politika i tada vladajući režimi i oni koji su imali sirovu moć nad ljudskim životima. Na kraju, bio je to svojevrsni nesporazum. Zatvorili su me kao Muslimana ili muslimana, iako sam ateista, a tada Jugoslaven (sada Bosanac i Hercegovac). No, njima se malo žurilo, malo su bili neosjetljivi i nisu još bili strukturirani kao država, pa su na osnovu mog imena donijeli krivi zaključak o mom identitetu i izrekli mi kaznu bez krivice, te, bez suđenja, što je još gore, bez  pravnog osnova ili suprotno standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Da sada dam bar malo prostora mom drugom profesionalnom identitetu, političkom analitičaru. Mislim da su za Komšića glasali uglavnom građani probosanske orijentacije, jer su procijenili da bi država BiH bila ekstremno ugrožena ukoliko bi se u isto vrijeme u Predsjedništvu BiH našli oni koji godinama čine svojevrsnu osovinu zla (Dodik, Čović) i koji prikriveno ili otvoreno zagovaraju secesiju ili segregaciju, dakle, destrukciju države. Osim njih, istu izbornu preferenciju su pokazali Bošnjaci koji znaju da bi raspadom BiH njihovi životi bili doslovno ugroženi ili se plaše da bi takva opasnost bila realna. Dakle, strah od egzistencijalnog uništenja, gospodine Karamatić, a ne mržnja prema Hrvatima. Molim vas ako možete, recite da vi ne mrzite Bošnjake i BiH, biće mi lakše. Ako treba poješću i metlu.

Da sad sve to dignemo na akademsku ravan (pa, ko razumije, razumije, ko ne, nek preskoči ovo što slijedi). U pitanju su dva koncepta, princip etničkog i princip građanskog predstavljanja u političkoj sferi. Oba legitimna. Da ima mudrosti i spremnosti na kompromis bilo bi ovo vrijeme kohabitacije navedenih principa. Nažalost, oni koji preferiraju etnički princip (naravno, ne samo HDZ BiH) ne pokazuju ni jedno ni drugo, već apsolutiziraju jedan, a apsolutno negiraju drugi princip i odriču mu legitimitet. Da skratim, nisam birao Komšića (kao ni prošli put Martina Raguža) Hrvatima, već sebi, građaninu BiH. Legitimno!? Koliko sam sretan sa izborom Komšića nije tema ovog teksta. U svakom slučaju ne bih birao kandidata SDA, pa i da je bio jedini kandidat, a htio sam birati. Na kraju, to je moje ustavno pravo utemeljeno na (izbornom) zakonu. Legalno i legitimno.

Red je da se s nečim i složim, s M.K., barem djelimično. S tvrdnjom da “nelegitimni“ Komšić za osam godina u Presjedništvu nije uradio apsolutno ništa…“. No, ne znam koliki bi napor morao uložiti M.K. da nas uvjeri da je efikasniji bio „legitimni“ Čović, također za osam godina u Predsjedništvu ili za dvadesetak godina kao apsolutni gospodar teritorija kojeg on tretira kao svoj feud (vidi sudbinu mostarskog Aluminija, ili pogledaj statistiku iseljavanja sa etnički čistih prostora u Hercegovini. Efikasnost bi mogao naći samo u tome što je uspio izmijeniti geografiju mijenjajući tok rijeke).

M.K. ističe da su stranke HNS i Dragan Čović dobili plebiscitarnu podršku Hrvata na ovim izborima. Opet će politički analitičar iz mene. Ta podrška se ne temelji na rezultatima vladavine HDZ-a i uspješnosti D.Č., već prije svega na strahu koji je kod dijela Hrvata izazvala kandidatura Komšića i bjesomučna kampanja HDZ-a kako ih Bošnjaci majoriziraju. Opet strah(ovi), indoktrinacija i manipulacija.

M.K. na kraju upada sam od sebe u kontradiktornost. Napominje da Komšić, kao ni bilo koji drugi član Predsjedništva, ne može uraditi ništa bez Parlamenta BiH, što je tačno. Pa, čemu onda toliko žuči, pa i prijetnji, ako već HDZ ima u Parlamentu BiH (Domu naroda) kontrolni paket? Možda da se zauzme busija za maksimalističke zahtjeve HDZ-a BiH kad se bude uspostavljala izvršna vlast na raznim nivoima!? Možda u toj podjeli izbornog plijena bude neke koristi i za M.K.!?

Sad opet psiholog iz mene i moja legitimna potreba da štitim svoje mentalno zdravlje. Prijetnja „nezapamćenom krizom u BiH“ je klasično uznemiravanje javnosti. Podsjećam da to nije prvi put, te da su još živa sjećanja na slične prijetnje od prije tridesetak godina i traume koje su slijedile takve prijetnje. Aktuelne prijetnje su opasnije time više što nisu definirane. Olakšanje bi bilo da ih se proba definirati da bi se izbjegla pravna osnova za optužbu zbog duševnih boli i ugrožavanja mentalnog zdravlja.

Ovaj tekst je pisan ne samo iz glave, već i iz stomaka i iz srca (mimo mog višegodišnjeg manira). Zato unaprijed prihvatam sve hopotetičke kritike i neću se braniti.