Živjeti u suživotu po obrascu “Renato Marjanović”

Behzad Čirkin
Autor/ica 14.3.2019. u 09:43

Živjeti u suživotu po obrascu “Renato Marjanović”

Danas je palo mnogo važnih riječi o značaju suživota u Prijedoru, zajedničkoj gradnji mira i zajedničke suživotne budućnosti uz osude skorašnjih događaja ispisivanja fašistoidnih grafita na Čaršijskoj džamiji i napada na povratnika Azrina Hodžića od ishitrenog nebeskog borca, poznatog lokalnog nasilnika i „prijestupnika u povratku“ Renata Marjanovića.

Održan je sastanak Odbora za bezbjednost grada Prijedora sa odbornicima bošnjačke nacionalnosti i uz prisustvo delegata u Vijeću naroda RS Murisa Čirkića, a i samog gradonačelnika Milenka Đakovića.

Svi prisutni su jedinstveno osudili pomenute „incidente motivisane vjerskom i nacionalnom netrpeljivošću“.

Od građana Prijedora su zatražili suzdržanost i povjerenje u sistem koji ih kao građane štiti.

Pozivali su se na suživotne vrijednosti bez kojih nema gradnje budućnosti, nastavka ekonomskog prijedorskog prosperiteta i harmoničnih međunacionalnih odnosa u gradu Prijedoru koji je pozitivan multietnički primjer čitavoj RS.

Op, trt, gewesen sein…

Što bi rek’o jedan meni uzorit lik iz dragog mi otpisanog serijala iz mlađahnih dana.

Pade puno velikih i lijepih riječi o važnosti suživota, a na terenu je osjetno sve manje života za sve osuđene da sužive.

„Oprosti mi pape sve te grube riči i moj život sada na tvoj život sliči oprosti mi pape, sad razumin tebe gledan tvoju sliku gledajući sebe“(Izvod iz ovovremenog Aristofanovog horskog pjevanja ptica graktalica sa današnje sjednice)

Aristofanova komedija “Ptice” prvi put je izvedena godine 414. pne. Predstavlja najduži od svih do danas sačuvanih Aristofanovih tekstova. Glavni junak je Pisteter, Atinjanin koji nagovara ptice da sagrade novi grad na nebu te tako steknu kontrolu nad komunikacijama između ljudi i bogova. Često se navodi kao jedan od prvih primjera utopije u svjetskoj književnosti.

Nasilnik Renato Marjanović je osoba upitnih sposobnosti racionalnog prosuđivanja stvarnosti kroz aktuelno vrijeme i prostor. Renato je samo istaknuta jedinka koja oslikava način funkcionisanja nasilničkog sistema, kontinuiteta Republike Srpske, koji je svojim zemaljskim podanicima stvorio nebeski uzor dvoglave tičurine kao neprikosnovenog i neupitnog jedinog boga među svim poznatim mu bogovima. Do te njegove dvoglave tičurine za njega nema drugoga boga. Iznad je samo Olimp koji počiva podno Avale. Njemu je jedino važna uspostavljena kontrola „nebeskog“ između ljudi i bogova što je osnovni zadatak dvoglave tičurine.

Prijestupnik u povratku je nevina ljudska posljedica svih nebeskih dvoglavo-tičurinskih postavki, sa korijenom u zlu devedesetih, neiživljenosti nakon zla četrdesetih i sa ideološkom načertanijevskom potkom velikosrpskog programa koji datira iz sredine 19-og vijeka.

Prijedor je nekada bio ponositi grad i sredina kojeg je krasila multietničnost, sa zajedničkim herojima Esadom Midžićem i Mladenom Stojanovićem, sa svojim otvorenim bogomoljama svih vjera, sa književnicima i slikarima, zemljoradnicima i radnicima, ponositi urbani centar na obalama rijeke Sane i u hladu zajedničkog ponosa, planine Kozare.

Skender Kulenović je opisao stradanja Srđana, Mrđana i Mlađana u onom ratu koje je majka oplakivala nakon krvave kozarske epopeje. Skenderovo ime nije bilo srpsko, poticao je iz naroda iz kojeg potiče i Hava Tatarević iz Zecova, majka kojoj četnički zločinci ubiše njenih šest sinova i supruga tokom fašističkog pogroma 1992-ge godine.

Prijedor nikako nije grad života, život je stao ’92-ge, ne samo zbog preko 3.000 nevino ubijenih civila, desetine hiljada nevino prognanih, očišćenog prostora od svega nesrpskog, spaljenih i porušenih bogomolji, sela i naselja. Među njima i 102 nevino ubijene djece Prijedora.

Formula suživota prijedorskih vlastodržaca jeste „okrenimo se budućnosti“, što nikom zdravom nije sporno, ali…

I na ovome počiva “suživotni” Prijedor…

Ne i preko kostiju nevinih, pogotovo kostiju nevine djece, onih istih čiji su najmiliji protjerani i rasuti po cijelom svijetu, uz programiranu tendenciju brisanja sopstvene zločinačke prošlosti, uz nebesku slavu zločinačkog herojstva, mizerijom devetojanuarskog spomeničarstva koji falsificira i pegla zločine prijedorskog genocida čiji temelji sežu u velikosrpsko Načertanije Ilije Garšanina iz 19-og vijeka.

Vlast u Prijedoru, kao i u čitavom manjem bosanskohercegovačkom entitetu, ratom simbola završava ono što su započeli osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Proeuropski išlifovani vlastodržci krvavog „kontinuiteta“ diplomatskim osmjehom pozivaju na suživot čiji je glavni ključ u primamljivoj zamci čokoladice, onoj koja podsjeća na dječaka iz Srebrenice kojeg po glavi miluje osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić.

Onaj isti Ratko Mladić čiji 77. rođendan u svojoj centralnoj informativnoj emisiji u utorak javno obilježava RTRS novinarka iz Prijedora Biljana Knežević.

Nema tu niti života niti suživota.

Ne na takav način.

I kroz Prijedor su marširale ravnogorske parade i u Prijedoru nesmetano, javno i organizovano djeluju poklonici četničkog zlikovca Draže Mihajlovića.

To je način kojim se mentalno programira generacija mladih kao što je to Renato Marjanović čiji je osnovni prijestup netaktičnost u djelovanju u kojem se nije računalo na masovni prijeteći odziv posredstvom društvenih mreža od strane mnogih koji su osudili nasilništvo, uveliko prijeteći i osvetom, što je mogući okidač za neželjeni domino efekat ka novom opštem razaračkom ludilu.

Pravo na domino efekat imaju samo olimpski bogovi, sa Olimpa podno Avale ili sa olimpsko-laktaškog Dedinja, a uz tajnoviti start-mig iz majčice Rusije.

Za kraj za ilustraciju postratnog suživotnog zapišavanja terena, uz sve “svetosavske škole”, januarska plivačka „za krst časni“ bogojavljenja, sveti institucionalni nadprd svih RS institucionalnih prdeža, jednotračnih programa obrazovanja, a za kraj jedan značajan ilustrativan “suživotni citat”.

„Tokom procedure za prijem i ljekarskih pregleda bilo im je malo čudno zašto se prijavljujem u Vojsku Srbije, a ne u Oružane snage BiH gdje su bolji uslovi. I ja jesam prethodno razmišljao o objema opcijama, ali prevagnula je Srbija. Za mene rijeka Drina nije granica, nego je kičma dvoglavog orla.“(Iz nedavnog intervjua novinske agencije SRNA sa 27-godišnjim Prijedorčaninom koji se kao dobrovoljac prijavio u vojnu službu Vojske Srbije.)

Zabrinuti prijedorski dušebrižnici iz vlasti, džaba krečite suživotom prostor koji je zaboravio na život.

U pamet nam, svima, u ime života!

Treba da krenemo od života 102 zaboravljene prijedorske djece.

U ime života.

Jebeš suživot!!!

To je lakomislena podvala za naivne poput mentalno izribanog Renata Marjanovića.

Gospodo, Renato Marjanović je vaš aktivni proizvod!

FB

Behzad Čirkin
Autor/ica 14.3.2019. u 09:43