Zločin i kazna Aleksandra Vučića!

Povezani članci

• Poezija Aleksandra Ilića u Sremskoj Mitrovici
• ZAKUCAVANJE
• Stručna rasprava: “Problemi u postupku smještaja pacijenata sa duševnim smetnjama u ustanove socijalne zaštite”
• SYMPATHY FOR THE DEVIL: Balkanske paralele Trumpove Amerike
• FARUK ŠEHIĆ: Pandemija tiranije i drugih stvari
• ALMASINA PRIČA – Teret kontinuiteta žrtava genocida u Prijedoru

Foto: Milos Tesic/ATAImages

Vrijeme je da se sa ovakvom Srbijom prekinu bilateralni odnosi i odgovori reciprocitetnim mjerama!

Pitam se iz koje to vukoj…e dolazi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Pitam se koji i kakvi roditelji su ga vaspitavali i kakvo okruženje je formiralo njegovu svijest i svijet? Jesu li ga naslađivali idejom i snom da će poput Miloševića jednog dana biti ujedinitelj svesrpskih zemalja koji će pred krajnjom bijedom i turobnom budućnošću ovaj čin učiniti etički opravdanim. Sa takvim idealom životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram ”plemenitih” ideala kojima teži smatrajući sebe iznimnim (bolesnim) pojedincem sličnim Napoleonu, iznad moralnih pravila koja obavezuju ostale ljude.

Da li je u tom socijalnom sazrijevanju kompleks dolaska iz ruralne zajednice u jedan velegrad poput Beograda ostavio traga u vidu njegove zadrtosti i na mozgu – razbolio se od povrijeđenog ponosa? Da li časni Srbi, sposobni da navuku normalne cipele na svoje noge i u njima hode, ne prepoznaju kako ih Vučić manipuliše vraćajući ih u istu onu mračnu vukoj… iz koje je sam došao? I nije to ništa slučajno kada se zna da Beogradom i Srbijom danas vladaju bosanski Srbi, isto kao što su nekad vladali Crnogorci. Kompleksi niže vrijednosti se negdje moraju liječiti dodvoravanjem i svesrpskim patriotizmom posebno ako se naiđe na pogodno tlo kakvo je Srbija.

Ogledalo čovjeku služi da se ponekad pogleda i odmjeri. Vučićev poziv Srbima koji žive u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i na Kosovu da danas u čast novog praznika Dana srpskog jedinstva izvjese nacionalne zastave je šovinistički čin koji vrijeđa pamet normalnog čovjeka. Važno je da se nešto slavi jer samo tako aktuelna vlast vlada ljudima i njihovim umovima, dijeli ih na patriote i neprijatelje i drži ih u ”savršenom” krugu političkih igara ne nudeći im ništa osim lažnog osjećaja patriotizma, ponosa i metafizičke zablude iz koje nema izlaza. Kada svi dani u godini budu ”praznici”, onda ćemo imati sveto – i pravoslavlje, slavit će se i piti samo što niko neće raditi i puniti državne i penzione fondove. Šta ćemo od tih silnih prava na slavlje?

Srpske zastave viore se na svakom koraku u bh. entitetu RS. Na entitetskoj granici, raskrsnicama, ulicama čak i na mjestima gdje su počinjeni ratni zločini i genocid. Pa čak i na autoputevima koji pored zastava na svakom izlazu nose ime i 9. januara. Da se nekom ne omakne. Valjda kao simboli iskazivanja težnje za takozvanim ”svesrpskim” svijetom i toga ko je gospodar života i smrti na ovim prostorima. Valjda da se strancima i onima koji su prognani kaže da nemaju šta tražiti u njoj?

I naravno, pritisci na Bosnu i Hercegovinu se nastavljaju orkestrirano iz Beograda u skladu sa ciljevima Memoranduma 2 i po cijenu novog rata kako bi se Srbiji kompenzirali gubici pretrpljeni raspadom Jugoslavije. U tom kontekstu treba posmatrati i posljednje događaje u vezi sa harangiranjem i hapšenjem bh. građana u Srbiji koji su se suprotstavili njenoj agresiji, poput Esada Vranja i drugih, kao i pružanja utočišta zločincima osuđenim za ratne zločine i genocid. U stvari, još jednom se potvrdilo učešće i agresija Republike Srbije na suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine.

Danas su samo nijanse drugačije: umjesto topova i tenkova u nekonvencionalnom i psihološkom ratu se ratuje zastavama, ljudskim osjećajima i sl., kao sredstvima imperijalističke agresivne politike i ratne doktrine.

Vrijeme je da se sa ovakvom Srbijom prekinu bilateralni odnosi i odgovori reciprocitetnim mjerama! Nismo svi iz iste vukoj…!