Žrtvama zločina u RS prijete oduzimanje imovine i prisilne naplate

Povezani članci

• Ime amebe, 20 godina poslije
• Bivši borci iz BiH zbog spiskova i hapšenja izbjegavaju granicu sa Srbijom
• Fašističke odruge spremaju prosvjed protiv Stipe Mesića
• “Što Te Nema?” živi spomenik sačinjen od hiljade fildžana na dan godišnjice genocida u Srebrenici
• RAZVIHORI ZASTAVE DUŠANE BAJEVIĆU
• Heni Erceg: Evropska Hrvatska

foto: novilist.hr

Osman Džaferović iz Gradačca, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH), tužio je 2007. godine bosanskohercegovački entitet Republika Srpska (RS) zbog proživljenog ratnog zlostavljanja.

Sedam godina kasnije Osnovni sud u Banjaluci odbacio je njegovu tužbu, a Osman je dužan platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400 maraka (oko 1.200 eura).

Uslijedilo je i rješenje o prisilnoj naplati, što u njegovom slučaju znači oduzimanje automobila kao jedine imovine.

„Auto mi nisu oduzeli, jer je moja advokatica uložila prigovor i žalbu. Prošle godine kad sam ga išao registrovati, u saobraćajnoj dozvoli su mi stavili pečat da ga ne mogu prodati. Dakle, sve su učinili da odugovlače s postupcima i tortura se i danas nastavlja“, ističe Osman.

Osman je tužio entitet Republika Srpska zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja tokom zarobljeništva u oktobru ratne 1992. godine.

Premlaćivanje i nehumani uslovi

Osman je imao 20 godina kada su ga kao vozača sanitetskog vozila i pripadnika Armije RBiH, u mjestu Liporašće kod Gradačca, na sjeveoroistoku Bosne i Hercegovine, zarobili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Nakon toga je prebačen u logor u naselju Pelagićevo kod Brčko, na sjeveru BiH, gdje je bio zarobljen 23 dana.

„Tu sam bio podvrgnut raznim torturama. Non-stop premlaćivanje, ispitivanje i nehumani uslovi. Ležali smo na betonu. Hrane smo imali, ali sam bio toliko pretučen da nisam mogao da zinem, da otvorim usta da jedem“, prisjeća se ovaj 50-godišnjak.

U obrazloženju presude Osnovnog suda u Banjaluci iz 2014. godine navedeno je da je u tužbi Osmana Džaferovića protiv Republike Srpske došlo do zastare.

Umjesto očekivane odštete u iznosu od 15.000 maraka (oko 7.500 eura), Osman je dužan platiti troškove postupka.

Osobe koje su preživjele zločine i torturu tokom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine, pokretale su proteklih godina parnične postupke protiv entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) koje smatraju odgovornim za stradanja koja su pretrpjeli.

Postupke su ponekad dodatno pokretali protiv države BiH.

Prijeti oduzimanje imovine

Iz organizacije „TRIAL International“ u BiH, koja od 2010. godine pruža pravnu pomoć osobama koje su preživjele ratne zločine, ističu da su tužbeni zahtjevi odbijani primjenom zastarnih rokova.

Time su preživjele žrtve ratnih zločina dodatno obavezane da plate troškove postupka entitetima koje su tužili.

Iz ove organizacije ističu da se velikom broju žrtava ratnih zločina prijeti oduzimanjem imovine, ukoliko nemaju novac da plate troškove, što predstavlja prijetnju njihovoj egzistenciji, kao i dodatno poniženje.

„Nekim žrtvama koje nisu mogle platiti ove troškove već je oduzeta pokretna imovina, što uključuje vozila i kućanske aparate, dok se nekima svakog mjeseca oduzima dio primanja poput penzija ili invalidnina“, navode iz ove organizacije.

RSE