Analiza kontroverznog interviewa: „Kosovska bitka u Siriji“

tačno.net
Autor 20.12.2016. u 11:24

Izdvajamo

  • Jedna od sugestivnijih scena je bila ona u kojoj osmanski sultan Murat, odnosno Ljuba Tadić koji ga je glumio, poručuje svom sinu Bajazitu da nakon srpskih manastira, odapne „strijelu islama“ dalje prema njemačkim, francuskim i ostalim evropskim manastirima. Nije teško zaključiti kako je poruka filma da to nije bila odbrana same Srbije, nego cijele Evrope, prema poznatom subjektivnom i političkom tumačenju tog dijela historije. Par godina poslije, Franjo Tuđman se uključio u taj proces, kada je nazvao Hrvatsku „predziđem kršćanstva,“ pomjerivši tako granicu proizvoljno, od Kosova do Hrvatske, stružući preko Bosne.

Povezani članci

Analiza kontroverznog interviewa: „Kosovska bitka u Siriji“

Priča o odbrani takozvanog evropskog identiteta od invazije iz Azije ili Afrike, bilo izmišljene ili prave, nije nova. Koliko je ostalo srednjovjekovnog mentaliteta u Evropi, teško je procijeniti, ali ga naravno ima. Kako je poznato, na Balkanu je ta vrsta mentaliteta već dugo prisutna, reflektirajući možda ono što je skriveno u drugim dijelovima Evrope. Stoga interview sa predstavnikom organizovane grupacije iz Engleske, koja sebe naziva Vitezovi, Krstaši, Templari, a koji je posjetio Beograd sa svojim sljedbenicima, i nije neko iznenađenje. Ovaj razgovor, koji je bio prilično sugestivan, objavio je srbijanski časopis Geopolitika, inače desničarsko-mitološko-epskog usmjerenja. Evo kraćeg sažetka priče o „modernim“ Templarima, koji su već neko vrijeme aktivni na sirijskom ratištu.

Piše: Amir Telibećirović

U svijetu postoji više od 1700 grupa koje sebe nazivaju ‘Templari’ ili ‘Vitezovi Templari,’ što je ime koje oni mogu slobodno upotrebljavati. KTI (Knights Templar International) ‘Međunarodni Vitezovi Templari’ nisu povezani ni sa jednom od tih organizacija, i naš logotip kao i grb su legalno zaštićeni i registrirani.“

 Ovim riječima se dočekuju posjetioci web portala spomenute organizacije KTI, ne bi li valjda tako sebe istakli kao jedine zvanične predstavnike modernih „templarskih vitezova,“ po vlastitom poimanju. Nameće se ovdje asocijacija na scenu iz antologijske filmske satire Montipajtonovaca iz 1979 godine „The Life of Brian.“ To je ono kada se u parodičnom predstavljanju rimske okupacije Bliskog Istoka iz biblijskih vremena, frakcije iz jevrejskog pokreta otpora podijele sektaški i politički. „Narodni Front Judeje“ u filmu sebe smatra jedinim autentičnim pokretom otpora, u odnosu na „Judejski Narodni Front“ za koga drže da okuplja bezveznjake, lažnjake i slično.

Ako izuzmemo te tragikomične sličnosti, ostale stvari ovih samozvanih „Vitezova,“ sa sjedištem u Engleskoj, uglavnom djeluju ozbiljno, manje-više. Ratnohuškački magazin Geopolitika, koji izlazi u Beogradu već nekih petnaestak godina, potrudio se da afirmativno i propagandno predstavi ove britanske Templare. Inače, dosta ljudi se žali na nejednak medijski tretman ekstremnih skupina koje se furaju na šovinizam, rasizam, vjerski fanatizam, te ljevičarski ili desničarski nacionalizam i slično, jer dugi niz godina se najviše pažnje posvećuje ekstremistima sa muslimanskim ili islamskim predznakom, nedovoljno pokrivajući sve ostale.

 Redakcija Geopolitike se pobrinula da neke „hrišćanske verzije svetih ratnika,“ sa starinskim nazivima kao vitezovi, ne ostanu medijski zapostavljene u odnosu na muslimanske radikale, ali afirmativno za „hrišćanske vitezove.“ Stoga je septembarsko izdanje ovog časopisa, ponosno i prenaglašeno, imalo naslovnicu sa oznakom ekskluzivnosti koja se odnosila na interview sa izvjesnim Johnom Wilsonom, po funkciji kako je rečeno – „Starijim političkim savjetnikom reda Međunarodnih Vitezova Templara.“

Kosovo je Srbija i tačka

Sa „spektakularnom“ ilustracijom srednjovjekovnog viteza u sjajnom oklopu, naslovnica ovog izdanja sadrži veliki nadnaslov – „Krstaši.“ Odmah ispod je pompezno dopisano: „Branićemo Evropu od islamskih terorista.“

Interview je uradio Slobodan Erić. Na pratećim fotografijama uz tekst, idu slike „Krstaša“ iz ove organizacije, sa zamagljenim licima, zato što su neki od njih aktivni na bliskoistočnim ratištima. No, da pregledamo, subjektivno rečeno, najzanimljivije dijelove razgovora, koji su ovdje značajniji od samih fotki.

Nakon uvodnih detalja sa očekivanim predstavljanjem Templara kao „boraca za opstanak evropske civilizacije i hrišćanskih vrednosti,“ slijedi prizivanje srednjeg vijeka, identifikacije u odnosu na slična udruženja i njihove aktuelne akcije. Wilson je rekao nešto po čemu se jedva razlikuju od srodnih pokreta sa muslimanskim predznakom, pogotovo kada je riječ o „mučeništvu“ i slavnim pogibijama: „Mi jesmo duboko uključeni u diplomatiju, dobrotvorne misije, ali uvek podsećamo naše članove da smo, prvo i osnovno, najpre borci i moramo da budemo spremni na mučeništvo u odbrani vere, nacije i porodice kako bismo uspeli. Deus Vult! („Božja Volja!“)

Sastanak u Engleskoj

Potvrdivši da pripadnici ove organizacije odavno sudjeluju na iračkom i sirijskom ratištu, kroz takozvane usputne diplomatske i humanitarne aktivnosti, Wilson najavljuje „prebacivanje“ fronta u Zapadnu Evropu.

Prozivajući Evropejce sa slabim borbenim duhom, on kaže: „Već sada mesta poput Engleske imaju preko pet stotina vehabijskih džamija! Oni su među nama, i nemojte sumnjati da ćemo se protiv njih boriti dok i poslednja kap krvi teče našim mučeničkim venama. Zabrinuti smo zbog manjka borbenog duha u Engleskoj, Nemačkoj, Holandiji, Švedskoj… Nemamo drugog izbora nego da budemo pripremljeni na neizbežni rat, koji će sasvim sigurno uskoro izbiti širom Zapada.“

Ako već, prema ovoj izjavi, Wilson i njegova ekipa navodno ne mogu računati na sam Zapad radi „odbrane“ tog istog Zapada, onda se rado „obraćaju“ Srbiji za pomoć. Onoj istoj Srbiji koja i sama sebe kao „brani“ od Zapada. Da ne bi ovakva postavka djelovala previše šizofreno, i da bi stvari klasičnom propagandom, falsifikatima i mitomanijom bile postavljene makar u prividan logički slijed, novinar je postavio opširno pitanje sa epskim prizvukom:

Srbija od Kosovske bitke pa naovamo ima veliko iskustvo u borbi protiv militantnog islama… Srbi nisu idealni i imaju svoje mane, ali u očima javnog mnjenja Srbi su početkom devedesetih zahvaljujući medijima predstavljeni kao vrlo loši i kao veliki problem. Kako vi vidite i doživljavate Srbe?“

Wilson je ovdje ponudio nekako uobičajen odgovor koji odiše neoriginalnošću, baveći se uglavnom Nato agresijom, zaobilazeći razne druge značajne detalje. Odgovor koji se ne razlikuje od većine sličnih izjava u srbijanskim medijima i akademskim krugovima zadnjih par decenija otprilike. Ali da bi to sve digao na veći nivo, te se dodvorio redakciji Geopolitike i njihovoj čitalačkoj publici, Templar Wilson se zamalo dotakao poznate kontroverze Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija, pa je izjavio: „Kosovo je Srbija i tačka! Ne može biti rasprave o tome. Geopolitički ispad nanet Srbiji na Kosovu je glavni prestup protiv srpskog naroda i akt agresije protiv čitavog hrišćanstva.“

Jedan od templarskih pečata

Tek toliko da podsjeti kako ovi ‘templarski vitezovi nisu samo hrišćanski moralisti sa kodeksom ratovanja i ponašanja, te usput i ponosni nacionalisti, Erićev sagovornik je predstavio svoju verziju podjele između „divljaka“ i „civilizovanih evropskih Hrišćana“ kao pravilo kroz historiju, ne samo današnjicu. Na taj način je iznova objedinio nacional-šovinizam, vjersku isključivost i rasizam koristeći staru kolonijalnu retoriku. Rekao je: „Amerika je stvorena od strane evropskih hrišćana, a ne od divljaka Trećeg sveta, muslimana i prirođenih bezbožnika.“ Da li je pod ovim „prirođenim bezbožnicima“ mislio na starosjedioce Sjeverne Amerike, poznatije kao Indijanci, nije poznato, ali se uklapa u srodne rasističke vizure. Pritom, dupli standardi su mu ovdje isplivali na površinu. Ovaj dio priče je uklopio u neizbježnu temu zvanu – bliskoistočne izbjeglice i migranti u Evropi.

Da su solidno prostudirali barem onaj službeni historijat srednjovjekovnih krstaških ratova, te ga donekle uklopili u aktuelni haos u Siriji, kroz svoje tamošnje učešće, čita se iz ove Wilsonove izjave: „Vidimo da hrišćani dobijaju pomoć samo od alavita i šiita Hezbolaha, sa kojima održavamo srdačne odnose kao što je red i činio tokom krstaških pohoda, kada su Templari i šiiti sarađivali protiv opakih sunitskih agresora. Mi smo bili u nekoliko zvaničnih poseta vladi predsednika Asada preko APF grupe u Evropskom parlamentu i vodili izvanredne diskusije sa njegovim zvaničnicima.“

Dakle, u ovom slučaju nema smetnje za saradnju sa „divljacima trećeg sveta, ili sa „bezbožnicima.“ 

Zaboravljeni komunističko-demokratski „krstaši“

Ovakvi interviewi, ako su postavljeni na odgovarajući način za politiku medija koji ga objavljuje, mogu osnažiti zaboravnost među srednjim generacijama, u ovom slučaju Srbije i regije, te zbuniti dio mlađih generacija istog područja. Naime, potencira se teza kako su ovi moderni križari nastali kao posljedica pojave Al Kaide, Isilovaca, Al Nusra fronta, i drugih sličnih militantnih pokreta, te njihovim progonom bliskoistočnih Kršćana i drugih manjina. Međutim, jasno je da su oni odavno uključeni u ratišta Iraka, Sirije, Afrike i drugih mjesta sa ovakvim ratištima, što i ne kriju. A kada spomenusmo zaboravnost u ovom kontekstu, barem za područje bivše Jugoslavije, zaboravljeni su neki javni događaji, ličnosti i društvene pojave od prije nepune tri decenije. Znači, period koji je prethodio nastanku svih tih pobrojanih pokreta sa nekim od islamističkih predznaka. Bilo ih je i tada, ali su bili više lokalnog karaktera u nekim zemljama, i nisu dominirali svjetskim medijima.

Jedan od zaboravljenih domaćih događaja jeste način i razlog obilježavanja šest vijekova od Kosovske bitke na Gazimestanu, 1989 godine. Ta velika manifestacija je sadržavala u sebi vrlo slična obilježja o kojima govore ovi sadašnji ‘krstaši’ iz Britanije. Dovoljno je analizirati dekor i dijelove Miloševićevog govora tog dana, kao i prateću histeriju uz izjave prisutnih pravoslavnih popova. Te iste godine, također istim povodom, snimljena je i TV drama posvećena Kosovskom boju, gdje je sudjelovala cijela plejada najpopularnijih srbijanskih glumaca. Jedna od sugestivnijih scena je bila ona u kojoj osmanski sultan Murat, odnosno Ljuba Tadić koji ga je glumio, poručuje svom sinu Bajazitu da nakon srpskih manastira, odapne „strijelu islama“ dalje prema njemačkim, francuskim i ostalim evropskim manastirima. Nije teško zaključiti kako je poruka filma da to nije bila odbrana same Srbije, nego cijele Evrope, prema poznatom subjektivnom i političkom tumačenju tog dijela historije. Par godina poslije, Franjo Tuđman se uključio u taj proces, kada je nazvao Hrvatsku „predziđem kršćanstva,“ pomjerivši tako granicu proizvoljno, od Kosova do Hrvatske, stružući preko Bosne.

Britanski dokumentarac naslova „Serbian Epics,“ kombinacijom dijelova razgovora sa Karadžić Radovanom usred opsade Sarajeva 1992 godine, te prikazom javnog krštenja širokih narodnih masa na Kosovu, uz prateće izjave pravoslavnih popova, također pokazuje koliko su priče o „svetim hrišćanskim ratnicima“ i njihovim akcijama imale višegodišnju podlogu. Današni Templari mogu samo biti nasljednici veterana iz Jugoslavije, ili čak maronitskih kršćanskih milicija iz Libana, koji su se „proslavili“ pokoljem palestinskih civila u Sabri i Šatili 1982 godine.

Dokumentarac Serbian Epics se može vidjeti pod ovim linkom:

 TV serija o životu i radu Vuka S. Karadžića, snimljena i emitovana 1987/88, sa Mikijem Manojlovićem u glavnoj ulozi, imala je više scena sukoba srpskih hajduka sa Turcima. Pojam Osmanlije se koristio rijetko ili nikako, najčešće se govorilo Turci. Nije slučajno da su oni koji su glumili Turke u seriji, govorili bosanskim naglaskom i bosanskim vokabularom, neovisno od toga da li je glumac bio iz Bosne, Srbije ili nekog trećeg područja.

 Ili, ako ćemo o istoj temi globalno. Već je toliko puta ispričano kako je Evangelistička crkva u SAD-u, inspirisala Georga W Busha za napad na Irak, te kako je i on sam govorio da obavlja „Božji posao“ odlukom o pokretanju invazije na Afganistan, Irak, a jedno vrijeme zamalo još i Iran. Kako je poznato, javno je koristio i pojam „krstaški rat.“ Pojedini američki Marinci su na terenu u Iraku obavljali molitvu pri odlasku u akciju, klečali su pred vojnim svećenicima koji ih je blagosiljao, a pastori u nekim američkim crkvama su ohrabrivali muškarce i žene da se prijave za vojni odlazak u Irak. Sve se to izdešavalo godinama prije nego je počeo haos u Siriji, i prije ovog pompeznog predstavljanja „vitezova Templara“ u srbijanskom magazinu. U redakciji Geopolitike, posebno u ovom interviewu, zaboravni su i novinar i sagovornik. Samo je pitanje da li su prirodno takvi ili se pretvaraju da su zaboravni.

Što se tiče uređivačke politike ove redakcije, nije prvi put da imaju ovakve bisere, koji su ponekad zabavni u svojim apsurdima, a ponekad opasni u isticanju rasizma i manipulacija. U skladu s tim, ponekad na klasičan način negiraju postojanje Bosne nazivajući Republiku Srpsku jednom od srpskih država, kroz staromodno falsificiranje historijata Balkana. Međutim, treba im odati priznanje na birokratskom profesionalizmu i administrativnoj preciznosti. Naime, na svojim naslovnicama, u nizu ispisanih cijena ovog magazina po regionalnim zemljama i lokalnim valutama, Geopolitika pošteno navodi kako je cijena u konvertibilnim markama izražena za distribuciju u Bosni i Hercegovini. Ovaj magazin se unatoč svojoj ne baš uvijek srdačnoj politici prema državnim komšijama, ili prema izbjeglicama i emigrantima u Srbiji, uredno prodaje u sarajevskim kioscima.

tačno.net
Autor 20.12.2016. u 11:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija