Da li u DJB sede neoliberali?

tačno.net
Autor/ica 16.9.2015. u 10:59

Da li u DJB sede neoliberali?

Već neko vreme se na tw vodi rasprava o tome da li su u DJB neoliberali ili ne? Time ćemo se i ovde baviti, možda na nešto precizniji način nego ranije. Naime, pokušaćemo da rekonstruišemo poziciju DJB i da procenimo da li je ona desna (neoliberalna) ili leva.

Piše: Vladimir Milutinović, dvogled.rs

Idealni poredak po DJB nije teško rekonstruisati. To je poredak u kome nema „subvencija“, a postoji maksimalna izloženost tržištu svih aktera.

Na primeru školstva to izgleda ovako: zamislite da su sve škole – i državne i privatne – izložile svoj cenovnik i da će se od sada finansirati na osnovu školarina po tom cenovniku koje plaćaju privatna lica. Skuplje škole upisaće deca sa više para, jeftinije škole deca sa manje para. Budžetska izdvajanja za školstvo ravna su nuli, ali školstvo ipak postoji.

Ovaj sistem smatra se idealnim jer u njemu nema moralnog hazarda, dakle nikome nije omogućeno da bude neodgovoran u sticanju ili u trošenju, a da njegove troškove pokrije država. Svako sam za svoje potrebe mora da plati.

DJB verzija sistema u kome se sve potrebe zadovoljene na tržištu u transakcijama sa direktnim plaćanjem, ipak je dopunjena jednim „socijalnim“ dodatkom – ako baš nemate da platite za svoje obrazovne i zdravstvene potrebe, za vas će ih platiti država. U programu DJB nije jasno koliko ljudi bi moglo da bude ispod ove linije nesposobnosti, gde bi trebalo povuci tu liniju, koji bi problemi nastali u njenom povlačenju itd, ali ova linija postoji. Ovde nam neće biti važni problemi koje ova linija izaziva (na primer, ako je granica siromaštva 30.000 a prosečan trošak školovanja 10.000, onda bi onaj koji zarađuje 31.000 plaćao tih 10.000 za jedno dete, a onom ko zarađuje 29.000 država bi dotirala tih 10.000), uzećemo samo da ona postoji.

Dakle program se sastoji iz dva stava:

1) Sve potrebe se zadovoljavaju na tržištu, bez državnih subvencija.
2) Potrebe siromašnih (nesposobnih) pokrivaće država iz poreza.

Treba primetiti da u sistemu nigde ne postoji formalna prepreka da, u slučaju škola,

1) sve škole budu privatne.
2) niko ne prima pomoć države.

Idealni poredak bi, dakle, isključivao potrebu za državom. Država bi se smanjila na minimum, što odgovara definiciji neoliberalizma. Državna intervencija (subvencija, pomoć) ima status nužnog zla, a onaj koji je prima ima status lica koje nije bilo dovoljno sposobno i odgovorno da samo plati za svoje potrebe.

U ogromnom delu današnjeg sveta, naravno, nije tako. Više puta pominjano finsko državno školstvo školuje svu decu i niko ko prima tu subvenciju nije označen kao neodgovoran ili nesposoban. Čak je u Velikoj Britaniji 85% dece u državnim školama.

No, da vidimo koje su posledice ovog idealnog tržišnog sistema. Pretpostavimo da nema nesposobnih i država ne mora da pokriva ničije troškove, svi su zadovoljili svoje potrebe na tržištu. Kako će tada izgledati školstvo?

Pa, kao i na drugim tržištima, „roba“ neće biti uvek istog kvaliteta. U nekim školama, školarina ce biti visoka, u drugima niska. U školama sa niskom školarinom biće siromašniji, u školama sa visokom školarinom bogatiji. Teoretski bi bilo moguće da se oni najsiromašniji kojima država plaća škoovanje zatraže da budu u najskupljoj školi, ali ostaviću nekom iz DJB da reši ovaj problem. Do tada, verovatno je da će država plaćati (osim možda u slučajevima najtalentovanijih), najjeftinije školarine.

Ukratko, sistem bi karakterisala nejednakost. Ne bi bilo ništa od mešanih odeljenja u kojima sva deca dobijaju jednaku šansu, druže se iako pripadaju vertikalno različitim slojevima itd. Ovde se sa siromašnma druže siromašni u siromašnim školama. Po svoj prilici društvena pokretljivost bi bila manja.

Ali, ako krenemo dalje po libertarijanskom modelu, možemo zamisliti i dalje promene. Ako se potrebe zadovoljavaju novcem, možda bi trebalo ukinuti uslov da se mora završiti srednja škola da bi se upisao fakultet, ukinuti obavezno osnovno obrazovanje (jer je i ono neko „nametanje“) itd. Onda bismo mogli da boravak dece pod nadzorom dok su roditelji na poslu regulišemo u igraonicama, sportskim klubovima itd. Deca sa sela mogla bi da ostanu kod kuce i rade u poljoprivredi. Ako skinemo još neke zabrane, deca bi umesto da idu u školu mogla da rade.

Budući da je ovaj sistem u znaku nejednakosti, on je naravno desni sistem, čak iako u njemu postoji bazična jednakost svih ovih osoba pred zakonom itd. Zanimljivo je da je, u svojoj krajnjoj konsekvenci, ovaj sistem već postojao u vreme Adama Smita u 18.veku. Ni tada nije bilo opšteg obrazovanja, ni obarzovanja za siromašne, porezi su bili manji, nejednakost normalna. Tek su levi pokreti učinili da se ovakav sistem ne smatra idealnim.

Po svemu dakle sudeći, a najviše po tome da program DJB vodi u povećanje nejednakosti, DJB je desna stranka. Proširiti socijalne usluge na sve, u smislu i na one kojima nije uplaćivano osiguranje, nije dovoljno da budete leva stranka.
Problem je upravo u tome što se može reći da u DJB, jezgro desne politike maskiraju levim parolama i glazurom levog imidža.

Kao da su leve ideje samo mamac da se proguta ozbiljna i temeljna desna pilula.

Tako je glavna parola DJB transparentnost, što je za svaku pohvalu, ali je to levaparola – javni dokumenti su javni za svakoga i nisu na tržištu. Radnici sa plakata za prošle izbore su takođe leva ikonografija.

Najnovije koketiranje sa Varufakisom je takođe manipulacija. Makar pre nego što je polu-slomljena, Siriza je bila protiv mera štednje i privatizacija, a o nekoj skrivenoj desnoj agendi nije bilo ni govora. To se vidi i iz poziva Varufakisu da kaže koja su njegova rešenja, pošto njegova dosadašnja rešenja „nisu rešenja“.

DJB bi trebalo da reklamira svoj desni program desnim argumentima, na primer, argumentima da će nejednakost podstaći takmičenje (zbog veće nagrade), da će izostanak moralnog hazarda ostaviti „parazite“ u škripcu pa će morati više da se potrude itd – sve je to za sada stavljeno u drugi plan.

Ukratko, ako treba da imamo levicu, ne bi bilo loše da to ne bude prikrivena desnica u levoj oblandi.

Naravno, uvek postoji mogućnost da sam ovde nešto krivo shvatio.

Prove me wrong.

tačno.net
Autor/ica 16.9.2015. u 10:59