Dodik među “svojima”: Kao pokvarena ploča

tačno.net
Autor/ica 15.2.2013. u 10:11

Dodik među “svojima”: Kao pokvarena ploča

Pitanje identita ključno je za prvog čoveka Republike Srpske dok problem funkcionisanja BiH skoro i ne postavlja, a o mogućnosti da Bošnjaci i Srbi, te drugi BiH narodi, eventualno prepoznaju zajedničke životne interese, nije ni govorio.

Piše: Miloš Teodorović (RSE)

Čitav niz spornih stavova predsednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik ponovio je pod krovom Skupštine Srbije, u prisustvu savetnika predsednika države i članova Odbora za dijasporu i Srbe u regionu. Počeo je zalaganjem za donošenje plana za rešavanje “srpskog nacionalnog pitanja”, a završio potezanjem prava na samoopredeljenje Srba u Bosni i Hercegovini.
Tu gde su se skupili predstavnici Srba izvan Srbije (a gde ih, kako je navedeno, ima više od dva miliona) nije bilo sumnje ko je domaćinima najdraži gost.

Predsednik Skupštinskog Odbora Aleksandar Čotrić na samom otvaranju skupa posebno je pozdravio Milorada Dodika. Za njim isto je učinio i potpredsednik Skupštine, iz partije Vojislava Koštunice, Nenad Popović, pa ministar prosvete u Vladi Žarko Obradović i na kraju savetnik predsednika države Marko Đurić.

A kada je svako od njih izneo sažet pogled odnosa Srbije prema sunarodnicima koji žive izvan matice usledilo je polučasovno obraćanje samog Milorada Dodika. Pretvorilo se praktično u predavanje, čija je kulminacija bilo ponovno potezanje prava na samoopredeljenje Srba u Bosni i Hercegovini:
“Da li je možda došlo vreme o reafirmaciji prava na samoopredeljenje? Kako neko drugi ima pravo na samoopredeljenje a mi nemamo. Pravo na samoopredeljenje imaju narodi. Jesu li Srbi konstituisan narod? Jesu. Zašto nemaju pravo na samoopredeljenje? To je zbog nekog vremena koje dolazi”, rekao je Dodik.

Zaključak koji je nagrađen aplauzom članova Odbora, dakle predstavnika vlasti i gostiju iz regiona, bez i jednog izraza negodovanja. Ipak, u Skupštini se mogu čuti neslaganja poput lidera liberala Čedomira Jovanovića za koga je ideja o samoopredeljnju “provokacija”:
“Ona je deo političkog folklora Milorada Dodika koji s vremena na vreme skreće pažnju na sebe izjavama u kojima nema previše pameti”, ocenio je Jovanović.

Za Dodika rešavanje svih opeterećujućih pitanja može se sprovesti ostvarivanjem dva cilja. To su mir u regionu i jaka Srbija. Te odustajanje od mita koji on ovako vidi:
“Ima ovde ljudi u Srbiji, koji misle, šta je tu loše u toj priči o nekoj Bosni koja je bila pre rata. Koja je bila neko oličenje priče o toleranciji i suživotu. Ima samo jedna stvar koje tu nema. Nema Jugoslavije. Ako nema Jugoslavije, onda ne može biti ni nečega što smo zvali Jugoslavija u malom.”

U odnosu na Dodika barem deo stavova koje izneo Marko Đurić, savetnik nekadašnjeg Šešeljevca a danas predsednika Srbije Tomislava Nikolića, zvuče daleko baziranije na uzimanju u obzir okvira ostvarenog u protekle dve turbulentne decenije. Podvlačeći da je odnos prema Srbima u regionu isto što i odnos prema samima sebi, te da su sunarodnici iz susedstva i spona sa državama koje okružuju Srbiju, Đurić produžava:

“Moramo sebi da pogledamo u oči i da prepoznamo činjenicu da u prethodne dve decenije, sticajem tragičnih istorijskih okolnosti, struktura Srba u regionu danas ni izbliza ne izgleda onako kako je izgledala u čitavom nizu decenija koje su tome prethodile. Nova generacija Srba u regionu jeste generacija koja živi i svoja prava ostvaruje ili ne ostavaruje u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije i problemi koji su vezani za ostvarivanje ovih prava, jesu problemi koji moraju da se rešavaju na međudržavnom nivou.”

Takav stav, međutim, ne isključuje i Đurićevo zalaganje za rešavanje srpskog pitanja kao jedinstvenog.

“Ukoliko želimo da opstanem, opstaćemo u celini, boreći se za naš narod u celini”, zaključuje on.

Znači li to i davanja srpskog državljanstva za Srbe u BiH, što je jedan od akcenata koji bi trebalo da nađe mesto u takozvanoj “Beloj knjizi”, strategije za rešavanje srpskog pitanja, na kom je insistirao Dodik:
“Državljanstvo! Promenite zakon. Dajte automatizam. Hrvati biraju predsednika Hrvatske u po Banja Luke. Ja mislim da to nije problem. Moje pitanje je, zašto mi ne biramo predsednika Srbije. Da li se neko možda u Srbiji boji da ćemo se homogenizovati pa ćemo napraviti neku drugu priču?”

Pitanje identita ključno je za prvog čoveka Republike Srpske dok problem funkcionisanja BiH skoro i ne postavlja, a o mogućnosti da Bošnjaci i Srbi, te drugi BiH narodi, eventualno prepoznaju zajedničke životne interese, nije ni govorio. Sve gradi sliku o, kako se izrazio Čedomir Jovanović, Bosni i Hercegovini kao tragičnoj i nedovršenoj državi:
“Odnosi u Bosni i Hercegovini su komplikovaniji i teži nego što je to bio slučaj u vremenu koje je prethodilo ratu devedesetih godina. Odgovornost za tako nešto svakako snose ljudi koji su tada vodili narode u Bosni, posebno mi ovde u Srbiji. O drugima ne želim da razgovaram. Moram sa žaljenjem da konstatujem da je Srbija u velikoj meri uzrok nestabilnosti koja potresa i Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku”.

Može li se tako gledati i na stavove koje je lider Republike Srpske izneo baš pod krovom srpskog Parlamenta?

Iz Centra za regionalizam Aleksandar Popov podvlači da izostanak reakcija iz Srbije govori u prilog tezi da upravo Srbija jeste generator BiH krize. Za njega su Dodikove izjave:
“Samo nastavak šizofrene politike koju Srbija vodi prema Bosni i Hercegovini. Mi sa jedne strane imamo premijera Ivicu Dačića koji je bio u poseti Sarajevu. Nedavno je premijer Bosne i Hercegovine bio u poseti Srbiji napor u procesu normalizacije odnosa. Ovo sada dolazi kao hladan tuš. Zato što jedna je stvar ako predsednik Dodik to iznosi u Banja Luci. Ali opet bi se od Srbije na neki način očekivalo da odreaguje, te da se pojavi kao faktor koji će ograđivanjem od takvih izjava doprinositi stabilizaciji stanja u toj državi, što od nje očekuje i Evropska unija.”

tačno.net
Autor/ica 15.2.2013. u 10:11