Radomir Lazić: Izbori 20..?

Izdvajamo

• Od tada pa do danas u ovoj zemlji dogodile su se ”radikalne” promjene počevši od toga da su Ugroženi bez ikakvih problema i opstrukcija izabrali svog člana Predsjedništva, svog ”Capo di tutt'i capi”, da Srbi spremaju novu deklaraciju, takoreći memorandum, da bi povratili dostojanstvo, zaboravljajući kad i kako su ga izgubili i da Bošnjaci imaju u Predsjedništvu kućni savjet, nekoga ko im do podne odgovara a po podne ne u zavisnosti jesu li mentalno ili fizički bolesni.

Povezani članci

• Frontal istražuje: Bog je na nebu, na zemlji imovina (1. dio)
• Izložba Jelene Jaćimović “ArchiWar” biće prikazana u Memorijalnom centru Srebrenica
• Buden: Svijet se raspada kao SFRJ
• Otkrivam: Tri palme na otoku nesreće
• A onda te jednoga dana pošalju…
• Plenumi građana u stalnom zasjedanju, Hoyt i Füle u Sarajevu

A trebalo ih je samo i uporno zvati pravim imenom. Banda lopovska!

Tek, unaprijed osuđen na neuspjeh, pokušaj  da se održi necjeljiva i nedjeljiva Bosna i Hercegovina. I samo jedan, simbolički nazvan po Zeničkom ili nekom drugom zatvoru, proces “denacifikacije” stvorio bi minimum preduslova  da se izbori održe i da se izabere bolje a ne bira od dva zla ponuđena, manje. Da se sve ono što je godinama kralo, krade i krašće, a sve pod plaštom borbe za očuvanje vitalnog nacionalnog interesa, borbe protiv nacionalne ugroženosti i očuvanja vjekovnih nacionalnih ognjišta ne proglasi krivim i zatvori, dok se članovi najužih rukovodstava njihovih nacionallopovskih stranaka ne “denacificiraju” i ne nazovu pravim, lopovskim imenom, sve dok i posljednjem građaninu ove zemlje ne bude poznato i jasno šta i koliko im je ukradeno, dok se bar dio toga ne vrati onome kome pripada, tu smo gdje jesmo i nema nam dalje iz ovog zatvora.

“Za nas ovaj zatvor nema rešetke ni zidove, ali je strašniji od bilo kojeg drugog zatvora na svijetu. Ovaj zatvor je naša svijest i naša savjest!”

Za one koji ne znaju, posljednju rečenice izgovorio je i napisao Ismet Bajramović Ćelo. Ondašnji kriminalci imali su bar neke moralne kodekse. Današnji političari ih nemaju jer ne bi imali sve ono što imaju.

Za one koji se ne sjećaju (a i što bi se sjećali) napisao sam ovo uoči izbora 2014 godine.

Šta se u međuvremenu dogodilo? Od tada pa do danas u ovoj zemlji dogodile su se ”radikalne” promjene počevši od toga da su Ugroženi bez ikakvih problema i opstrukcija izabrali svog člana Predsjedništva, svog  ”Capo di tutt’i capi”, da Srbi spremaju novu deklaraciju, takoreći memorandum, da bi povratili dostojanstvo, zaboravljajući kad i kako su ga izgubili i da Bošnjaci imaju u Predsjedništvu kućni savjet, nekoga ko im do podne odgovara a po podne ne u zavisnosti jesu li mentalno ili fizički bolesni.

U zemlji ili iz zemlje (zavisi prska li ga Kolinda, Aleksandar ili Mursel) pojavio se i fašizam a još daleke 2010 godine, stidljivo najavljen od najvećeg spin mahera na ovim prostorima i ni malo slučajnog prolaznika, pojavom koalicije čudnog naziva ”Druže Tito, sve za dom”.

I otkud sad čuđenje, otkud zgražavanje, otkud se sad pojavila sva pamet sa prognozama da nas čeka propast ukoliko rezultati izbora budu, a hoće, slični ili isti kao i prethodni kad je to propast već sad vidljiva i izvjesna.

Okupljaju se u koalicije i savezništva oni koji su to radili i prije sedamdeset i nešto godina i suvišno je i nekako naivno pozivanje da im se, odlazeći dobrovoljno u šumu, suprotstavi i staro i mlado. Za ono staro trebalo bi u šumi otvorit bar neku apoteku (koji je ono lobi zadužen za apoteke) a za mlado dobar Wi-Fi signal. Ako i dođe do odlaska u šumu biće to sve samo ne dobrovoljno.

A trebalo ih je samo i uporno zvati pravim imenom. Banda lopovska!