Muhamed kao preduzetnik: Prorok je znao kako se stvara blagostanje

tačno.net
Autor 21.3.2015. u 21:38

Muhamed kao preduzetnik: Prorok je znao kako se stvara blagostanje

Foto: Reuters

Piše: Rainer Hermann, faz.net
Preveo: Ešref Zaimbegović

Za muslimane je Muhamed prorok i mudri državnik. Mnogi kritičari islama na zapadu vide u njemu prije svega osvajača i čovjeka koji je bio oženjen sa jedanaest žena. Britanski istoričar ekonomije Benedikt Koehler otvara pogled na sasvim drugog Muhameda: na preduzetnika iz Meke i stvaraoca ekonomskih institucija koje su – davno prije italijanskih renesansnih gradova – davale podsticaj za nastajanje kapitalističkog gospodarstva.

Muhamed je, prije nego što je postao prorok i državnik, bio uspješan preduzetnik više od tri decenije. U svome rodnom gradu Meki Muhamed je bio jedan od najbogatijih trgovaca, prije nego što ga je bojkot njegovih sugrađana zbog njegove nove religije, nije skoro u cjelini ruinirao. U Medini, u koju je pobjegao 622. godine, postao je opet bogat. Kad je 632. godine umro bio je najbogatiji Arap, piše Koehler.

Zaštita potrošača i konkurencija

Muhamed je revolucionirao religiju Arapa ali on je iz temelja reformisao i gospodarstvo svoga vremena. Koehlera nisu zanimale džamije nego tržište. Tamo je preduzetnik Muhamed znao šta stvara blagostanje i ciljano je uveo poreske podsticaje.

benedikt-koehler-early-islam

Benedikt Koehler: „Early Islam and the Birth of Capitalism“. Lexington Books, Lanham, Maryland 2014. 231 S.

Po svome dolasku u Medinu osnovao je tržište koje je bilo bez poreza i time izbacio iz igre sva tržišta u okolini; ustanovio je pravila za zaštitu potrošača i konkurenciju.Osim toga stvorio je prvi državni penzioni plan u istoriji. Kada su prilikom jednog pomora glađu cijene porasle zamolili su ga građani da ograniči najviše cijene. Konačno to su činile vlade svih velikih carstava još od doba mesopotamske kulture. Muhamed je to odbio: “Cijene leže u božijim rukama.” Više od hiljadu godina kasnije Adam Smith je pretpostavljao da iza formiranja cijena stoji “nevidljiva ruka”.

Trgovinski grad Meka, u kome se Muhamed rodio 570. godine, živio je od trgovine karavana. Jedan karavan se mogao sastojati od skoro 2.500 kamila. Sama logistika je postavljala velike zahtjeve a kompleksne su bile i finansijske transakcije među mnogim partnerima. Za to su Arapi još prije Muhameda razvili instrument “Qirad”.

Koehler to označava kao rano rješenje za rizikovi kapital. Rizika se dijele, reguliše se podjela dobitka, formulišu se bonusi. Jedan od investitora bila je i bogata trgovkinja Hatidža, Muhamedova prva žena. On ju je oženio kad su mu bile 24 godine. Zajedno su investirali u karavane a Muhamed je osim toga vodio trgovinu sa kožom. Izrazi koje koristimo još i danas polaze iz arapskog jezika toga doba, naprimjer “tarifa” i “ček”. Kuran zabranjuje kamatu na pozajmljeni novac. Međutim on dozvoljava trgovinu – i Qirad.

Propast islamskog carstva

Koehler je identifikovao dvije institucije koje je stvorio islam i koje su bile odlučujuće za gospodarski uspjeh muslimana. Zadužbine (vakuf) su nudile dobro stojećim ljudima instrument za osnivanje i vođenje javnih ustanova kao što su bolnice i obrazovne ustanove; država nije bila ta koja bi se o tome u prvom redu starala. Osim toga osiguravale su škole (medresa) razvoj pravnih nauka što je bilo važno za organizaciju društva i gospodarstva. Pola stoljeća poslije Muhamedove smrti uveo je omaidski kalif Abdalmalik zlatni (dinar) i srebreni (dirham) kovani novac koji je bio jedino platežno sredstvo na islamskom unutrašnjem tržištu.

Za gospodarsku propast islamskog carstva od trinaestog stoljeća nadalje smatra Koehler odgovornim, pored otkrića novih trgovačkih puteva – morski putevi prema Indiji i Americi – i unutrašnju stagnaciju. Stoljećima su muslimani imali visoku toleranciju za dvosmislenost. Izvori islama daju se različito tumačiti. Kad je pobjedilo mišljenje da su sve nejasnoće otklonjene, nestalo je ekonomske kreativnosti; vladari su opet intervenirali na tržištu.

Koehler pokazuje na mnogim primjerima da je rani islam dao, do sada podcjenjeni, podsticaj za razvoj kapitalizma u Evropi. Tako je konstrukcija “Qirada” značajno uticala na stvaranje firmi sa rizikovim kapitalom nazvanih “Commenda” u italijanskom gradovima. Leonardo Fibonacci iz Pise (1170. do 1240.) naučio je u Alžiru računanje i kalkulacije arapskih trgovaca pa je njegova knjiga „Liber abaci“ postala bestseler među italijanskim trgovcima.

Prema Koehleru templari su u London sa krstaških pohoda donijeli ideju pravničkih škola (medresa); tamo je prema tome uzoru osnovana „Inns of Court“ , škola za pravnike. Osim toga templari su upoznali biskupa Waltera de Mertona (1205. bis 1277.) sa idejom “vakufa”; i kao mješavina medrese i vakufa nastao je 1264. u Oksfordu “Merton College”, jedna od najstarijih britanskih visokih škola.

Evropa je od Arapa naučila izdavanje zlatnih kovanica kada su Venecijanci protjerali muslimane u Palestinu i preuzeli njihovu kovnicu zlatnog novca. U zapadnoj Evropi se okončala stagnacija novčane ekonomije ali takođe i uticaj islamskog orijenta na razvoj Zapada.

Krug se zatvorio. Meka i Venecija su imale puno toga zajedničkog. Meka je živjela od trgovine karavana, Venecija od pomorske trgovine. Obje nisu imale stvarno zaleđe, nisu bile politička sila. Prosperirale su jer nije postojala politička sila koja bi preduzetnike spriječavala da rizikuju i da za to razvijaju neophodne pravne i gospodarske instrumente.

 

 

 

tačno.net
Autor 21.3.2015. u 21:38

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija