Prijestolnica harmonike oslabila, ali je još uvijek uspješna

Autor/ica 18.7.2011. u 00:15

Prijestolnica harmonike oslabila, ali je još uvijek uspješna

Ljubitelji harmonike dolaze iz Argentine, Čilea, Francuske i ostalih udaljenih kutaka svijeta u ovaj gradić južno od luke Ancone kako bi si priuštili komadić talijanske izvrsnosti. “Najbolje su”, kaže Čileanac Salomon Salcedo za harmonike proizvedene u Castelfidardu. “Nećete ih pronaći u trgovinama, morate ih naručiti. A ovamo dolazite po njih.”

Nedugo nakon Drugog svjetskog rata, kad su orkestri harmonika bili nezaobilazna slika na proslavama talijanskih doseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama, Castelfidardo je izbacivao na desetke tisuća harmonika. Ovdašnji stanovnici još uvijek upiru prstom u Elvisa Presleyja i Beatlese kao uzroke svih njihovih gospodarskih nevolja. Danas, godinama nakon što je električna gitara postala primarno glazbalo popularne glazbe, a proizvodnja osnovnih dijelova uglavnom se preselila u Aziju, Castelfidardo se preusmjerio s količine na kakvoću. Upravo je to omogućilo ovom gradiću da održi svoju temeljnu industrijsku granu živom, premda u mnogo skromnijem obliku.”Naše su harmonike poput odjevnih predmeta izrađenih po mjeri”, kaže Francesca Pigini, izvršna direktorica tvrtke koju je njen djed osnovao 1946. godine. “Suradnja s umjetnicima i ljudima kojima je glazba veliki dio života predstavlja nam zadovoljstvo i obogaćuje nas.” Pigini je najveći proizvođač harmonika u Castelfidardu, a proizvodi glazbala podešena za tradicionalnu glazbu, polke, valcere i popularnu glazbu te ona na kojima se izvodi klasični repertoar, koji se znatno povećao nakon što je Čajkovski prvi 1883. godine skladao suitu u koju je uključio i harmoniku, što je prema riječima harmonikaša, označilo prekretnicu. Tvrtka izrađuje oko 60 modela, čija se cijena kreće između 2000 i 30.000 eura, odnosno 3000 i 43.000 dolara. Pigini je jedna od rijetkih tvrtki u Castelfidardu koja gotovo sve komponentne izrađuje sama. Ima četrdesetak zaposlenika i godišnje proizvede oko 1500 harmonika.

Priča o tome kako se drevni kineski instrument “sheng” star preko 5000 godina pretvorio u suvremenu harmoniku dolazi nam putem Beča, gdje je 1829. godine predstavljen prvi patent. No, što se tiče Castelfidarda, harmonika predstavlja priču o uspjehu koja se veže uz genijalnost Paola Sopranija, koji je otvorio radionicu 1863. godine, te spojio zanatsku djelatnost s modernim industrijskim strategijama i tako stvorio snažnu tvrtku. Proizvodnja je u Castelfidardu doživjela vrhunac 1953. godine, kad je proizvedeno preko 200.000 harmonika u desecima tvornica, u kojima je radilo oko 10.000 zaposlenika. Danas je ostalo tek 27 tvrtki, a većinom su to mala poduzeća koja ukupno zapošljavaju oko 300 radnika. Međutim, preciznost i vještina koje su potrebne za sastavljanje harmonika (naime, za izradu harmonike potrebno je složiti preko 6000 dijelova), bile su vrlo tražene osobine u drugim industrijskim granama. Stoga je tijekom posljednjih 30 godina Castelfidardo postao iznimno uspješan u nekim drugim sektorima, kao što su mehanika i obrada drveta.Harmonike sada čine oko 15 posto gospodarskog proizvoda Castelfidarda. “Uz Castelfidardo se veže kvaliteta, pa u ovoj tržišnoj niši mi predstavljamo sami vrhunac”, izjavio je Francesco Mangascini, čija tvrtka proizvede oko 800 harmonika godišnje za brend Beltuna. Za razliku od većine ostalih glazbala, harmonike se ne proizvode prema određenom standardu, pa su harmonike iz različitih zemalja obično obilježene specifičnim zvukom, objašnjava Mangascini.

Ulični svirač Ulični svirač Primjerice, postoje klavirske harmonike (s klavijaturom) te one s dugmadi, a postoje i različiti sustavi za lijevu i desnu ruku. Osim ruske, belgijske, tirolske, njemačke i talijanske, ima još na desetke varijacija kako se postavljaju sustavi dugmadi, tipki i basa, pa proizvođači prigovaraju kako bi jedinstveni sustav predstavljao pravo olakšanje.Iako je Kina postala vodeći svjetski proizvođač harmonika za svakodnevnu uporabu, mnogi u Castelfidardu gledaju na kinesku proizvodnju kao prednost. “Nismo pesimistični glede budućnosti jer će neki mladi kineski glazbenici postati profesionalci. A kamo će oni doći kad im zatreba pravo glazbalo? U Castelfidardo”, kaže Paolo Picchio, predsjednik konzorcija proizvođača i distributera Consorzio Music Marche Accordions. Snažljivost je pomogla održati ključnu industrijsku granu Castelfidarda na životu. Marco Tiranti, podešivač i restaurator harmonika, odlučio je otvoriti vlastitu tvrtku Euphonia, koja proizvede tek 20 harmonika godišnje. Tvrtku je osnovao dvije godine nakon što je patentirao inovaciju za koju kaže kako je zaslužna za “topliji, slađi zvuk”. Tiranti priznaje da je tržište harmonika zasićeno te da se “ne isplati ni pokušavati ako nemate nešto novo”. Ipak, globalna kriza i ovdje je uzela danak. Tiranti smatra kako bi proizvođači imali koristi od zajedničkog nastupa na tržištu. “Maleno možda jest lijepo, ali na globalnom tržištu sinergija je jedini način opstanka.”

The New York Times

Autor/ica 18.7.2011. u 00:15