Sanjaju o uspjehu u Silicijskoj dolini

Povezani članci

• Linić: Živjet će se vrlo skromno, trošit će se ograničeno
• Bogataši će platiti i veći porez od postojećeg. Zašto? Jer mogu
• Zabranjena prodaja Volkswagena i u Švicarskoj
• Povratnici – istinski borci za očuvanje multietničke BiH
• Nakon što uđemo u EU, opstat će samo najveći i male pekarnice’
• Najveći srpski tajkuni zaduženi do grla

Atha Fong (22) već neko vrijeme s poteškoćama pokušava objasniti majci što točno radi u svojstvu menadžerice za proizvode u tvrtki iScoot. “U biti, ona misli da ja radim s inženjerima s kojima izrađujem aplikacije za mobilne telefone, ali to je to i ništa više”, objašnjava. Ipak, njezina plaća od preko 70.000 dolara, plus dionice i osobni investicijski portfelj u potpunosti su otklonili bilo kakve roditeljske brige.

Ivan Lee (25) odbio je unosnu ponudu Microsofta i osnovao vlastitu tvrtku koja se bavi razvojem igrica na temelju lokacije za koje se nada da će uskoro početi dominirati tom industrijom. Banshi Shah (23) odmah nakon diplome zaposlila se u malenoj novoj tehnološkoj tvrtki Lattice Engines u San Meteu, u kojoj kao menadžerica za proizvode na ulaznoj razini zarađuje plaću koja pripada gornjem dijelu prosječne plaće između 80 i 130 tisuća dolara godišnje, plus dionički udio.Ovo su najnoviji doseljenici u Silicijsku dolinu, dvadesetogodišnjaci ravno s fakulteta koje je ovamo privukao uzlet mladih tehnoloških tvrtki i investicijskog novca zbog kojih je u posljednjih godinu i pol otvoreno više novih radnih mjesta nego što su tvrtke sposobne popuniti. Donedavno studenti, ovi mladi stručnjaci su, bar zasada, potpuno zaštićeni i od najmanje naznake svjetske recesije. “Oduvijek smo imali tu svojevrsnu gravitacijsku privlačnost”, kaže Julie Hanna, poduzetnica i trenutno članica upravnih odbora u nekolicini uspješnih tvrtki, “a povrh toga, dičimo se i gospodarskim kontrastom, dok ostatak države izgleda poput pustinje, ovdje novac slobodno teče”.Mnogi mladi novopridošlice zrače optimizmom i samopouzdanjem koje niti jedan ekonomist ne može poljuljati. Onima koji već godinama promatraju uzastopne generacije koje dolaze ovamo, najnoviji soj doima se drsko i povlašteno, sposoban isključivo za kratkotrajnu koncentraciju. Drugi, pak, u njima vide društvenu svijest i zrelost koja ih odvaja od visokotehnoloških sponzoruša 1990-ih.

S obzirom da su tek iskoračili iz studentskog doba, većina njih još nije preobrazila zaradu u materijalne pokazatelje uspjeha. Na skupom tržištu nekretninama u San Franciscu, oni se puno češće odlučuju za najam nego za vlasništvo, a nerijetko dijele stan. Voze Honde ili Fordove, dok se tek tu i tamo ukaže i poneki Mini Cooper. Prema tradiciji novih tehnoloških tvrtki, nose traperice ili sličnu ležernu odjeću. Njihovim međusobnim razgovorima dominiraju svetišta doline: Facebook, Google, Twitter, Zynga. Neki su već osnovali vlastite tvrtke, a gotovo svi su se neko vrijeme poigravali s tom zamisli. “Ta ideja uvijek mi je tu negdje u mislima”, priznaje Danny Schauffer, koji je dobio posao u Facebooku samo godinu dana nakon diplome. Mnogi su se još i prije završetka studija počeli braniti od ponuda za posao, neprestano pod opsadom službi za zapošljavanje u uglednim ili novim tvrtkama, kojih prema posljednjim podacima Russella Hancocka, izvršnog direktora tvrtke za analizu trendova u Silicijskoj dolini Joint Venture, ima oko 23.000. Računalni inženjeri, za kojima vlada velika potražnja, a na tržištu postoji njihov manjak, odmah nakon završetka studija s pravom mogu zahtijevati godišnju plaću od šest znamenki, kojoj se dodaju bonusi ili dioničarski udjeli. No tehničke vještine nisu nužne. Uspon društvenih medija ovamo privlači i osobe koje su studirale povijest, psihologiju ili glazbu te sve veći broj žena i pripadnika manjina.”Možda doista gubim dvogodišnju plaću, ali tko ne riskira, ne profitira”, kaže Lee, koji i dalje redovito dobiva ponude iz Facebooka i Googlea, ali sam sebi isplaćuje tek 2000 dolara mjesečno i živi u kući sa suradnicima tvrtke koju je osnovao, Loki Studios. “Lijep je to san. Nikome ne moram odgovarati, mogu voditi vlastitu tvrtku”, objašnjava. “Svi mi imamo nekog prijatelja koji je osnovao vlastitu tvrtku i obogatio se, pa smo znatiželjni hoće li i nama to uspjeti.”Randy Komisar, ulagač i poduzetnik, priznaje da ga zabrinjava oholi stav nekih mladih poduzetnika. “Mislim da je u pitanju prevelika samouvjerenost”, kaže Komisar. “Svi izrađuju vlastite aplikacije, svi osnivaju vlastite tvrtke, svi zarađuju milijune dolara.” No on smatra da ih većina “nema pojma kako sve to spojiti” i izraditi otporan, dugotrajan proizvod. 

The New York Times