MRAČNA VREMENA

Izdvajamo

• Vlast je mnogima "legalna" prilika da budeš  lopov  i "sve po zakonu" kako vole reći stranački prvaci u SDA. Vlast je njihov trodecenijski afrodizijak koji traži skup način života. Sarajlije treba da prošetaju Poljinama i vide svoje političko Dedinje. Glupo je vjerovati da ćemo u Bosni imati dobru vlast koja se temelji na poštenju političara. Nikada je nismo ni imali. Dobra vlast je jedino ona koja stvori demokratske temelje za smjenjivost političara i na zakonom uređenim pravilima njihove odgovornosti.

Povezani članci

• Priča o tri narandže
• Vrtnja ukrug
• Fra Drago Bojić: Živimo u vremenu religije bez Boga
• Ustaški uzrok i partizanska posljedica
• Srđan Šušnica: Ovdje, sada, u Bosni
• HANDKE & LIMONOV: Literate prevrtači nad masovnim grobnicama

Svako ko ima kućno vaspitanje i obrazovanje ne bi trebao da kaže kako ga ne interesuje gdje živi i kakvi su ljudi oko nas. Podjednako su mi gadljivi svi oni koji ističu ravnodušnost kao cool varijantu životnog stila uz smiješnu doskočicu koja “duhovito” odslikava stvarnost. Primo Levi je tvrdio: “Na svijetu je mnogo pokvarenih svinja, čudovišta su oni koji stoje i gledaju.” Ovo su mračna vremena da bi se moglo samo stajati, gledati i ne činiti ništa.

Piše: Dino Mustafić

Čestitka građanima za praznik nezavisnosti BiH stigla je od SDA u audio formatu, radio drami o mitu i korupciji – sada već pod poznatim naslovom: “afera Asim”.

Svi oni koji su izašli 1 marta i zaokružili DA – za nezavisnu i demokratsku BiH, nisu mogli ni sanjati da će to danas biti država zgaženih vrijednosti. Među tim politički naivnim građanima bio sam i ja, trideset godina mlađi, pun entuzijazma i ideala da je moguć život u pravednoj i jednakopravnoj državi naroda i građana. Potom su me na taj referendumski dan – SDS barikade i mjesec dana poslije ispaljene granate prinudile da branim ideale demokratije za državu u koju sam istinski i duboko vjerovao. Umjesto demokratije došao je stranački despotizam koji je kreirao sistem gdje se sve rješava vezama, političkom intervencijom, korupcijom i potplaćivanjem. To je opšteprihvaćeni kodeks ponašanja u kojem se do socijalnog i društvenog statusa uglavnom dolazi nemoralnim i nepoštenim činjenjem. Dugotrajno propadanje za čiji opis termin “kriza” već postaje neadekvatan, pretvorio je socijalni i politički život u duboku patologiju, stranačko hedonistički autoritarizam.

Nismo uspjeli da stvorimo izvorno pluralističko društvo; od izbora do izbora neizbježno završavamo sa etnički orijentisanim strankama na vlasti, dok se druge, obično one građanske orijentacije, bore za preživljavanje ili su privjesak etničke stranke. Tome doprinosi i nakazni izborni sistem, koji ne stvara političare, već etničke lidere birane javnom aklamacijom na stranačkim kongresima bez protukandidata. Opozicija je blijeda i godinama nema političke figure u vrhu koja ima znanje i viziju da mobiliše i okupi građane, da artikuliše i reprezentuje njihove ideje i stvarne interese. U našoj se izvršnoj i zakonodavnoj vlasti rotiraju više manje ista imena koja su se samoproglasili profesionalnim patriotama, pa je ta politička elita za sebe i svoje pristalice, armiju klimoglavih poltrona, osigurala despotske privilegije, od rukovodećih položaja u javnim upravama i ustanovama do policijsko-obavještajnih struktura. Stvorena je nakaradna politička realnost bezobzirnom manipulacijom institucijama sistema, selektivnom upotrebom zakona izigrava se pravna država, pokušavaju se staviti mediji pod kontrolu, tajkuni bliski političkim centrima moći kupuju novine, portale i tv stanice. Tako se i dalje bez otpora u javnosti učvršćuju društvene pozicije od urbanizma i pravosuđa do akademskih i naučno-kulturnih institucija. Demokratska alternativa je isčezla iz BiH, pojela ju je korupcija i partokratija, pa se autoritarnost proširila kao bolest udruženom diktaturom svih stranaka (pozicije i opozicije), koja je eliminisala i sam pojam javnog interesa, a društvo je ućutkano u beznađu i siromaštvu. Bosna je talac plutokratije (vlasti bogatih) i politokratije (vlasti političkih struktura) koji su negativnom selekcijom formatirali ljude kojim je politika postala odskočna daska za karijeru i izvor prihoda sa manjkom znanja, a viškom ambicija. To je uzrokovalo stvaranje interesnih klanova, klika čiji je glavni cilj biti povezan i lojalan sa vlašću (strankom) zbog preraspodjele javne imovine i sticanja lične koristi. Arogancija, bahatost i primitivizam su odlike političkog novogovora kojeg smo mogli čuti na objavljenom snimku iz auta visokih dužnosnika SDA koji nije bitno drugačiji ni kod ostalih političkih protagonista. Uzeli su vjeru i brigu za narod kao zaštitnu masku zakletve ispod koje mogu bezobzirno pljačkati i širiti carstvo korupcije, prevara i političkih spletkarenja. Lakoća života u politici postala je jedini putokaz mnogim jer se ne traži stručnost i principijelnost već osobe bez karaktera, znanja, morala i obrazovanja kao idealni formati nosioca najodgovornijih pozicija  u društvu. Mi smo jedno nesretno društvo koje nije uspjelo da se konsoliduje poslije rata. Uređeno i sređeno društvo mora da ima svoj kodeks ponašanja, pravila ponašanja, u svakom slučaju to nije društvo u kojem svako svakoga želi da prevari, društvo netolerancije i hipokrizije koje je okrenuto jedino i isključivo prema ličnom interesu, a ne prema opštem dobru i univerzalnim vrijednostima. Sveopšti grabež i socijalni darvinizam je kreirao lanac u kojem opstaju promućurni, a otpadaju pošteni. Oko nas je mnogo toga lažno, od kupljenih diploma do proklamovane politike za evropske integracije i vladavine prava i reda. Deklarativno svi su protiv korupcije, za bolji standard, za pravnu državu, slobodu medija, veće plate i penzije, sve su to puste želje koje su nemoguće bez promjene samog sistema, odlučnog iskoraka, kapitalnog preokreta u rješavanju svih krupnih političkih pitanja bez kojih nema ni konzistetne unutrašnje politike kao niti investicija u ekonomiji. U parlamentarnom višestranačkom sistemu nije neobično da vladajuća stranka bude u nevoljama. U normalnim zemljama zato i postoji višestranački sistem, da bi se pojedine stranke poput SDA u njemu ogoljele u svojoj gluposti i nesposobnosti. Ali mi nismo normalna zemlja. Reakcija naše javnosti bila je moralistička kuknjava jer ne vjerujemo u pravni sistem i moć demokratije. Ako je neko krivično odgovoran, za to postoji pravosuđe. Ako je neko politički odgovoran, za to postoje izbori.

Nemamo ništa od toga što javno evidentiramo po ko zna koji put nepoštenje političara. Prije svega, i oni su ljudi i samim tim nesavršena bića. Vlast deformiše i kvari karakter. Vlast je koncentracija moći odlučivanja o ljudskim sudbinama i novcu. Gledao sam u svojoj blizini mnoge koji su promijenili karakter samo što su omirisali poziciju vlasti. Postali su neprepoznatljivi ljudi. Vlast je mnogima “legalna” prilika da budeš  lopov  i “sve po zakonu” kako vole reći stranački prvaci u SDA. Vlast je njihov trodecenijski afrodizijak koji traži skup način života. Sarajlije treba da prošetaju Poljinama i vide svoje političko Dedinje. Glupo je vjerovati da ćemo u Bosni imati dobru vlast koja se temelji na poštenju političara. Nikada je nismo ni imali. Dobra vlast je jedino ona koja stvori demokratske temelje za smjenjivost političara i na zakonom uređenim pravilima njihove odgovornosti.

Odavno sam prestao da vjerujem u narodnu volju i snagu za preokret. Jedino vjerujem, poslije svega, u snagu i volju pojedinaca koji se nisu predali. U stvari, dugoročno, pojedinci jedino i mogu da mijenjaju svijet.

Svako ko ima kućno vaspitanje i obrazovanje ne bi trebao da kaže kako ga ne interesuje gdje živi i kakvi su ljudi oko nas. Podjednako su mi gadljivi svi oni koji ističu ravnodušnost kao cool varijantu životnog stila uz smiješnu doskočicu koja “duhovito” odslikava stvarnost. Primo Levi je tvrdio: “Na svijetu je mnogo pokvarenih svinja, čudovišta su oni koji stoje i gledaju.” Ovo su mračna vremena da bi se moglo samo stajati, gledati i ne činiti ništa.