Nerzuk Ćurak: Komandant Leonard i vukovi Ontarija

Nerzuk Ćurak
Autor 17.6.2019. u 09:04

Izdvajamo

  • Mi sjever, o kako se dobro osjećam kada to izgovorim, bolje nego kad kažem - mi smo Titovi, Tito je naš, love me priče sjevernjačkog naroda i kažem: ja sam Sjever. Sjever sam dok pišem ovaj tekst, ovu odu, ovaj ditiramb, ovu strasnu, razuzdanu pjesmu u slavu Raptorsa i njihove tankoćutne zvijezde sjevernjače. Ko bi rekao da iza tog svilenkastog tipa (ali Ruke, Ruke što podsjećaju na krila albatrosa demantuju lice koje /ne/uspješno skriva empatiju i milosrđe) huči energija koja je pokrenula Sjever ka konačnom uspjehu, koja je oblikovala zajedništvo sudbine.

Povezani članci

Nerzuk Ćurak: Komandant Leonard i vukovi Ontarija

A sada nešto sasvim drugačije

Piše: Nerzuk Ćurak

Kada je James Naismith 1891. izmislio košarku, s idejom da se tokom hladne zime atletičari i drugi sportisti igara pod vedrim nebom, bave nečim drugim, nekom loptačkom „atletskom distrakcijom“, teško da je mogao  slutiti do kojih geografskih širina i dužina će se razviti sport koji će u moderno doba sasvim opravdano dobiti epitet kraljice igara. Epsko finale NBA lige ponudilo je fantastičnu seriju od šest utakmica u kojima je ispisana nova autentična historija igre pod obručevima: šampioni iz sunčane Kalifornije prepustili su tron vukovima Ontarija, koji su nakon nekoliko gladnih godina u kojima su tek omirisali predvorje raja, konačno ušli u dženet i podigli pehar namijenjen prvacima svijeta.

Prvi put na krovu planetarnog klupskog basketa je franšiza iz Kanade, moćni stroj Toronto Raptorsa čiji je coach Nick Nurse discipliniranu igru na obje strane terena blago začinio lažnom teorijom haosa i tako postao prvi trener koji je uspio parirati trećoj četvrtini zlatnih ratnika Oaklanda, ne dozvolivši potop svoje momčadi u dionici koja je zaštitni znak Kerrovog tima i zasigurno najbolja demonstracija košarke u posljednjih nekoliko godina.

Slomiti treću četvrtinu revolveraša iz šireg područja San Franciska, podmetnuti klipove u tih magičnih 12 minuta, pa to nije uspjelo ni timu bradatog step back genija iz Hustona, ali jeste predatorima iz druge države Sjeverne Amerike. (Ne mogu reći iz prve države jer je Trump patentirao slogan America first).

Naravno, Kanađanima to ne smeta, jer su se Raptorsi uzdigli do Olimpa, pa bez obzira na America first, bog je očigledno u ovom mandatu Kanađanin te je majstorski rasporedio svoju univerzalnu volju diseminirajući je tokom NBA sezone do kanadskih domova u kojima je cijelu godinu tinjala ljubav za anti-celebrity momke iz Toronta, da bi eksplodirala u noći ljepšoj od hiljadu mjeseci, kada je jedan od najempatičnijih gradova sjeverne hemisfere, nakon što je Leonard uredno isporučio zadnji koš, pokazao šta je radost Grada u kojemu profit nije ubio homo ludensa.

Svjedočili smo iz utakmice u utakmicu, bilo da se tekma igrala u Kaliforniji bilo u Kanadi, neviđenoj ljubavi jednog Mjesta za jedan Tim koji je postao nova metafora zajedništva kanadskog multikulturnog raja. Zajedništvo sudbine i mušketirsko načelo svi za jednoga, jedan za sve; ili, svi za Leonarda, Leonard za sve nas, obilježili su trijumf Raptorsa a taj chemistry, tu hemiju u ekipi, tu transpersonalnu lojalnost, Toronto je osjetio i znao da nagradi. Vrhunac te emocije, nukleus koji je pokrenuo svijet Kanade prema vrhu svijeta bila je čudesna, magična, mitska misao koja unosi novi poredak u geopolitiku sporta: We The North.

Ima nešto bajkoliko u toj čudesnoj identifikaciji građana druge najveće zemlje svijeta sa Sjeverom, snijegom, ledom, hladnoćom. Ali i bajke sjevernog naroda traže princa koji će se svojom pojavom uklopiti u bijelo. DeRozan nije mogao mada je dobar, prokleto dobar. Sjever je tražio princa koji ima ono nešto, ono što imanentno pripada Sjeveru i ko bi rekao da će iz vrelog Teksasa doći lego kockica koja će se uklopiti u sjeverni horizont tako lako i nenametljivo, kao da oduvijek pripada narodu Sjevera. I onda smo svi mogli vidjeti da Kawhi Leonard ima taj sjevernjački znak: kada uzme narandžastu loptu desnicom, pa pusti ruku udesno, pa vidite tu šaku u kojoj lopta promjera 25 cm djeluje kao makovo zrno, šta drugo da pomislite nego da se radi o ruci Jetija. O pripadnosti Sjeveru. Eto, ta ruka je falila da Kanada poludi za narandžastom loptom koja je u ruci Kawija Jetija obećavala krv i znoj franšizi Sjevera. I koš, uvijek onaj pobjednički. Sjetite se samo magije zadnje lopte protiv Sixersa: hoću, neću, hoću, neću, hoću.

Mi Sjever, taj dojmljivi credo, lajtmotiv, grafit, meme kanadskih vukova postao je opće, ujedinjujuće emotivno vrelo napada na šampionski prsten i neodoljivo me podsjeća na Igre prijestolja, na ratnike Sjevera koji ne dozvoljavaju živim mrtvacima da pokore život iza Zida. Da pokore Sjever. Kawhi Leonard kao Jon Snow, nije loše.

Mi sjever najbolji je motivacijski link između igrača jednog kluba i zajednice koja je živjela za sjeverni san: da Kawhi i ekipa postanu gospodari NBA prstenova koji se u svijetu insignija cijene više i od Tolkienovih.

Mi Sjever, uh kako je eho snažniji nego kad kažeš Mi Jug: bezehotično ništa, kao da sunce, kao da siesta utupljuje snagu identifikacije (pa nije Hegel bezrazložno napisao da se svjetski duh ne može objaviti u ekstremno toplim krajevima); kad kažeš Mi Zapad, to već zadire u imperijalne strukture našeg svijeta, u unaprijed sigurnog pobjednika, pa nema dragosti; kad kažeš Mi Istok, ima nešto, neki čudan orijentalni osjećaj u glavi ali referira na poraz u zadnjoj sekundi… We the North – jače od We Are the Champions.

Mi sjever, o kako se dobro osjećam kada to izgovorim, bolje nego kad kažem – mi smo Titovi, Tito je naš, love me priče sjevernjačkog naroda i kažem: ja sam Sjever. Sjever sam dok pišem ovaj tekst, ovu odu, ovaj ditiramb, ovu strasnu, razuzdanu pjesmu u slavu Raptorsa i njihove tankoćutne zvijezde sjevernjače. Ko bi rekao da iza tog svilenkastog tipa (ali Ruke, Ruke što podsjećaju na krila albatrosa demantuju lice koje /ne/uspješno skriva empatiju i milosrđe) huči energija koja je pokrenula Sjever ka konačnom uspjehu, koja je oblikovala zajedništvo sudbine.

Odavno me jedna ekipa nije tako vezala za ekran kao vukovi Ontarija. Kakav je komandant Mark ovaj Leonard, ovaj antropološki stroj što rukama može obgrliti Sjever. I obgrlio ga je toliko snažno da mu Sjevernjaci nude sve, samo da ostane u njihovom Kraju: Lijep kao Bettyn samozatajni traper, nenametljiv, stvarni autoritet ispred formalnog, Sjever je uvijek volio takve. Nije to revolveraš poput trojice iz Oracle Arene ali za razliku od dvojice iz trilinga koji su pali ranjeni, Jeti je ostao na nogama tokom cijelog trajanja epske ljetne bitke i nije se istopio pred baražnom vatrom kalifornijskih zlatnih revolveraša.

Kyle Lowry, Kawhi Leonard, Marc Gasol, Danny Green, Serge Ibaka, Pascal Siakam, Fred VanVleet, Norman Powell, Jeremy Lin, Patrick McCaw, Eric Moreland, Jodie Meeks, Malcolm Miller, Jordan Loyd, OG Anunoby i Chris Boucher, predvođeni trenerom Nurseom koji je trenerski zanat iskalio osvajajući razvojnu, NBA G League, ponudili su nam tokom doigravanja i ratničku i lepršavu igru, srušivši moćnu dinastiju tricaša, sa obiljem kombinacija, kako u napadu, tako i u odbrani, pa nam valja konstatirati da je košarka u liku Nick Nursea dobila novog, velikog stratega.

On je u razvojnoj ligi potvrdio svoju košarkašku ingenioznost, jer je u upravo u ovoj drugoj NBA ligi, isklesao dva velika igrača kao što su Siakam i VanVleet a koji će dati nemjerljiv doprinos ovogodišnjem uspjehu kanadske ekipe. Gipki mladić iz Kameruna toliko je napredovao da se ne mogu sjetiti NBA igrača koji je u godinu dana doživio takav progres da je postao jedan od najvažnijih fightera novih NBA šampiona.

A VanVleet? To je taj tajni sastojak koji je nakon rođenja sina tokom serije protiv Bucksa, očigledno opijen produžetkom loze VanVleet, počeo rešetati protivničke mrežice ludim tricama, luđim i od iracionalnih Teletovićevih šuteva sa Marsa. Ali, nema tu iracionalnosti, već samo rad, rad i samo rad. Zato je dobra razvojna liga, zato se nadam da će i Musa uspjeti.

A katalonski div? Uvijek sam se divio Marcu Gasolu, jer je to sigurno najekonomičniji igrač u modernom basketu, čovjek sa iznimno visokim košarkaškim IQ-om, koji mu omogućuje da uz najmanji trošak da najviše. I čini se da je u Torontu pronašao suigrače sposobne da prihvate i razumiju njegovu savršenu anticipaciju igre. Izgleda da je igrač poput Gasola falio i, čovjek bi pomislio, fizički uvijek zapuštenom Lowryju, ali kakva zabluda, kakva golema zabluda: dežmekasti bek Toronto Raptorsa, pokazao je, naročito u najvažnijoj utakmici, da izgled vara i da nije nikakav hendikep kada imaš španjolskog solitera koji razumije sve finese igre i koji zna otvoriti prostor Lowryju i za vanjski šut i za ulazak pod koš.

I, što bi rekao HTV-ov simpatični kuhar Almo Čatlak, to je to. Sada ćemo slaviti košarku i čekati šta će Sjever poduzeti za narednu sezonu. Zadrže li Raptorsi ključne igrače, uz iznimnog trenera kakvog već imaju, We the North, mogla bi ostati i u narednoj sezoni vodeća ideja Novog svijeta.

 

 

Nerzuk Ćurak
Autor 17.6.2019. u 09:04

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija