Sretan rođendan, legitimni

Izdvajamo

• Politika Legitimnog iz HDZ BiH jeste ona od samoga početka, tuđmanovska i ne odustaje se od nje već trideset godina – za takvu politiku nema drugih sredstava na raspolaganju osim nasilja, programskoga i mentalnog. Nasilja nad vlastitim narodom, kojem se najgrubljim sredstvima ideološke falsifikacije oduzimaju sadržaji njegove bosanskohercegovačke identitetne uloge i značaja. U političkom trajanju Legitimnog pomažu mu beskonačna nadmudrivanja i iscrpljivanja s bošnjačkim nacionalistima, a sve to ima samo jedan cilj: učvršćivanje HDZ-a i njegovoga čelništva u spodobi Legitimnog kao nezamjenjivog faktora na političkoj sceni.

Povezani članci

• Ivana Kekin: Domoljublje je otet pojam, napunjen kičastim riječima i nacionalističkom mržnjom
• Tomislav Jakić: SRETNA(?) NAM NOVA GODINA
• Svjedočanstvo jedne fotografije: Iza rešetaka Heliodroma
• Mi se Vaših cokula ne bojimo
• Ugledni intelektualci o zabrani Frljićeve predstave: Kapitulacija zdravog razuma pred užasom fašizma
• Pobjeda tri »konstitutivna nacionalizma«

I zaista, u zemlji mafije i kriminala, korupcije i nepotizma kakvog značaja može imati da je jedan predsjednik partije baraba?! Takvi sebi prilagode zakone, kupe doktorska zvanja, postanu počasni građani. Prilagode sve sebi i svojim interesima, štiteći se od bilo kakvog pokušaja kažnjavanja njihovih brljotina i zloupotrebe položaja. I tu je Čović šampion bez presedana. Već godinama Legitimni čini prekršaje različite, ali i različite težine.

Scenska rasvjeta na ljetnikovcu Radobolja u Mostaru nije baš kao u „Medison skver gardenu” i nije se pojavila Merilin Monro u bijeloj hermelin bundi i haljini boje kože, za proslavu 65. rođendana predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, ali jeste dostojno zamijenjena sa Halidom Bešlićem. Kažu prisutni da je bilo nestvarno, magično, međutim i mučno jer se nije mogao otpjevati original “Sretan rođendan, predsjedniče” radi izbora nelegitimnog Hrvata Komšića u Predsjedništvo BiH koji je tako pokvario planirani muzički repertoar rođendanskog derneka. Ipak, da sve to više liči po stilu na latinoamerički glamurozni skup krimosa iz kartela “El Čapa” pobrinuo se Milorad Dodik koji je helikopterom servisa RS-a sletio na stadion “Pod Bijelim brijegom” odakle se automobilom uputio do ljetnikovca. Tamo ga je dočekao partner iz vlasti pokazavši mu sa vrata grb obitelji Čović – “u plavom polju zlatni koračajući lav drži mač u desnici. Glava štita raskoljena. Desno crveno-srebrena šahovnica, lijevo u srebrenom polju crveni latinski križ. Plašt crveno-srebren i plavo-zlatan. Na kacigi s vijencem (crven-srebren-plavi-zlatni-crven-srebren) stoji orao uzdižućih krila, zlatno naoružan, u kandžama drži poskoka.” Ko je lav, orao i poskok bio u ovom castingu na rođendanu do ranih jutarnjih sati više nije ni važno.

Ovaj otužni nacionalni kič materijaliziran kao porodični grb samo je jedan u nizu imitacije plemića i aristokratije balkanskih lopova sa kompleksom inferiornosti. Nije Dragan Čović izuzetak u manifestaciji svog bogatstva i moći, neukusa i bogataške neosjetljivost da živi u jednoj od najsiromašnijih država u Evropi. Višegodišnji politički staž mu je omogućio da kao Legitimni može da podmiri troškove rođendana, sa našim jasnim saznanjima da mu korupcija nije nepoznat porok. Osim onoga što je opštepoznato, vrlo malo znam o životu i čudesima Dragana Čovića, zvani Legitimni. Mnogo više od mene o tome zna svakako hrvatski narod u koji se kune i koji mu služi kao štit za nečasne radnje. I tu Legitimni nije usamljen slučaj u BiH. Ono po čemu je on specifičan u odnosu na druge etničke autokrate iz BiH jeste što je “promicatelj europskih vrijednosti” kako i sam o sebi zna reći vrlo skromno. Pa da vidimo šta je modus operandi euro podobnog autokrate koji mijenja i tok rijeke Radobolje da bi mu prošla bliže haciendi. Na početku uzurpira zakonodavnu i pravosudnu vlast, dok je izvršna vlast u njegovim rukama koju strogo kontroliše preko stranke. Toleriše kriminalizaciju društva od strane samog sebe jer je dio većeg društvenog tala sa članovima njegove porodice i partnerima u vlasti, tj. drugim etničkim poglavicama. Nelegalno se koncentrišu finansijska sredstva sa ciljem apsolutne kontrole svih sfera života društva, doduše ograničenog na moj etnički teritorij gdje je moj narod u većini. Manipuliše se na izborima, kroz kupovinu i krađu, kroz zastrašivanje glasača, pa su izbori postali obična farsa. Zato je potrebno reformom Izbornog zakona sada to podebljati kako bi se moglo doživotno obezbijediti mjesto u Predsjedništvu BiH. Legitimni poput Čovića imaju svoje etničke medije koje drže pod svojom kontrolom. Svoje političke protivnike uništavaju kroz montirane policijske i sudske procese, razapinju ih kroz tabloide ne štedeći ni članove njihovih porodica. Legitimni ne priznaju javni televizijski servis ako nema etnički prefiks, pa stvaraju svoje, samo je bitno tako da se zove. Legitimni svojim podanicima daje niske plate, smanjuje penzije, njegov narod umire birajući između lijekova i kore kruha. Kada mu je potrebno, Legitimni zvecka oružjem i prijeti ratom, ponekad i bojkotom izbora, radi sopstvenog samoodržanja i manipulacije kolektivnim osjećanjima uz blagonaklonost dužnosnika EU koji mu na taj način pružaju priliku da u oblastima koje najbolje poznaje, a to je rat i stradanje, omogući političko samoodržanje.

Elem, kao što se kod nas obično može čuti kao krunski argument, narodi nisu samo konstitutivni već mudri i razboriti, pogotovo otkako je dugogodišnje upražnjavanje demokratije olakšalo građanima da dođu do korisnih saznanja kako funkcioniše politika i o tome kako se osvaja vlast. Vjerovatno je to razlog za emotivnu sklonost i povjerenje prema Draganu Čoviću i njegovoj kliki koja ne zavisi ni od kakvog moralnog suda. I zaista, u zemlji mafije i kriminala, korupcije i nepotizma kakvog značaja može imati da je jedan predsjednik partije baraba?! Takvi sebi prilagode zakone, kupe doktorska zvanja, postanu počasni građani. Prilagode sve sebi i svojim interesima, štiteći se od bilo kakvog pokušaja kažnjavanja njihovih brljotina i zloupotrebe položaja. I tu je Čović šampion bez presedana. Već godinama Legitimni čini prekršaje različite, ali i različite težine. Legitimni sa osmijehom svakodnevno gnječi osnovne vrijednosti ljudskog zajedništva, on, koji među mnogim svojim “vrlinama” ima i onu da bešćutno slavi zločince i zločine, čime sipa otrov u krvotok i srce zemlje kojoj je reafirmacija komšijske kulture saosjećanja i empatije temelj budućnosti. Legitimni je politička spodoba, delikvent “počinitelj krivičnog djela, nepoštivanja zakona ili moralnih načela” koji trasira put kojim se odvlače u propast vrijednosti slobode i dostojanstva naroda u čiju je kulturu utkan jedan Krleža, Meštrović i Nazor, Divković i Jukić, jer kada bi politički poklonici Legitimnog imali hrabrosti da se vrate ovim velikanima misli i djela, prepali bi se nakaznosti i promašenosti vlastitih ideja, postupaka, prakse. Politika Legitimnog iz HDZ BiH jeste ona od samoga početka, tuđmanovska i ne odustaje se od nje već trideset godina – za takvu politiku nema drugih sredstava na raspolaganju osim nasilja, programskoga i mentalnog. Nasilja nad vlastitim narodom, kojem se najgrubljim sredstvima ideološke falsifikacije oduzimaju sadržaji njegove bosanskohercegovačke identitetne uloge i značaja. U političkom trajanju Legitimnog pomažu mu beskonačna nadmudrivanja i iscrpljivanja s bošnjačkim nacionalistima, a sve to ima samo jedan cilj: učvršćivanje HDZ-a i njegovoga čelništva u spodobi Legitimnog kao nezamjenjivog faktora na političkoj sceni.