Ante Lešaja: Što su htjeli postići Hrt-ovi falsifikatori neosnovanim stigmatiziranjem Iva Jeričevića?

Izdvajamo

• Ali o jednoj sekvenci emisije moram iskazati negodovanje i ogorčenje: optužbe za događanja u to vrijeme (1944.) popraćena su slikama Iva Jeričevića - čovjeka koji s tim događanjima nije imao nikakve veze: najprije, bio je mlad, imao je tada 12 godina, da bi na bilo koji način mogao učestvovati u tim događanjima. A drugo, on je u to doba još uvijek bio u El Shatu, na Sinaju. Snimke koje su prikazane datiraju u najmanju ruku tridesetak godina nakon događaja o kojima se u emisiji govori. I što su htjeli tim falsifikatom postići autori emisije? I kakvu odgovornost će za taj falsifikat i za neosnovano stigmatiziranje Iva Jeričevića snositi?

Povezani članci

• MIT O PROLJEĆU
• Kako oprati mrak
• Tuđmanovo pravosuđe
• Uloga Miroslava Tuđmana u skrivanju ratnih zločina u BiH
• Prosperitet zločina
• Nemoć Zapada?

foto: SANDRA ŠIMUNOVIĆ / CROPIX

Nije to navođenje i optužba Iva Jeričevića “puka omaška ili pogreška”. Falsificiranje činjenica, poluistine i neistine česti su repertoar javnih nastupa u ovoj, “povijesno revizionistički” i ustašofilski zagađenoj, suvremenoj hrvatskoj zbilji. Zašto HRT kao javni servis učestvuje u takvim nepodopštinama?

Prof. Ante Lešaja uputio je protestno pismo uredništvu HRT-a zbog emisije o Daksi koja je izazvala ogorčenje i negodovanje hrvatske javnosti falsifikatom – prikazivanje Iva Jeričevića kao dijela tih događanja. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

“27. 10. 2019. emitiran je prilog o Daksi. Nemam namjeru komentirati sadržaj te emisije, njenu jednostranost i pristranost. Emisija je dio antikomunističke histerije i posvemašnje “povijesne revizije” kojom je prožeta suvremena hrvatska zbilja.

Ali o jednoj sekvenci emisije moram iskazati negodovanje i ogorčenje: optužbe za događanja u to vrijeme (1944.) popraćena su slikama Iva Jeričevića – čovjeka koji s tim događanjima nije imao nikakve veze: najprije, bio je mlad, imao je tada 12 godina, da bi na bilo koji način mogao učestvovati u tim događanjima. A drugo, on je u to doba još uvijek bio u El Shatu, na Sinaju. Snimke koje su prikazane datiraju u najmanju ruku tridesetak godina nakon događaja o kojima se u emisiji govori. I što su htjeli tim falsifikatom postići autori emisije? I kakvu odgovornost će za taj falsifikat i za neosnovano stigmatiziranje Iva Jeričevića snositi?

Moje je ogorčenje utoliko veće jer sam vršnjak Iva Jeričevića, znam se s njime od djetinjstva, a usko smo surađivali desetljećima, ne samo kad je radio u Brodogradilištu, nego i kasnije kad je bio direktor Industrijske škole, direktor Školskog centra, predsjednik Općine i Općinskog komiteta SK – sve to u Korčuli. I svi ga u Korčuli (gradu, otoku i na Pelješcu) znaju kao izrazito komunikativnog, omiljenog i nadasve čestitog čovjeka. Do svoje smrti 2003. ostao je dosljedan antifašističkim uvjerenjima.

Nije to navođenje i optužba Iva Jeričevića “puka omaška ili pogreška”. Falsificiranje činjenica, poluistine i neistine česti su repertoar javnih nastupa u ovoj, “povijesno revizionistički” i ustašofilski zagađenoj, suvremenoj hrvatskoj zbilji. Zašto HRT kao javni servis učestvuje u takvim nepodopštinama?

Postoji li ma i trunka “poštenja i časti” (da, kao korčulanski moreškant, upotrebim jedan izraz iz “viteške igre Moreška”) – HRT će se hitno javno ispričati, posebno i porodici pok. Iva Jeričevića, obrisati će sporne djelove emisije i sankcionirati autore falsifikata”, stoji u pismu prof. Lešaje.