Je li Vlada ZDK odraz mizoginije i retrogradnih partijarhalnih vrijednosti koje dominiraju politikama?
Povezani članci
- Kakve pravde može biti u zemlji u kojoj je korupcija iznad zakona
- Gratz: Borba protiv diskriminacije u obrazovanju prioritet za 2015. godinu
- Deda Mile voli samo arijevce
- Margetić: “Pritisci iza kojih stoje HDZ Hrvatske i BiH na moju obitelj se i dalje nastavljaju”
- Solidarno uz Unu Hajdari i Dragana Janjića
- Reporteri bez granica: Strmoglavi pad slobode medija u Srbiji
Centar za pravnu pomoć ženama, Sarajevski otvoreni centar i Infoteka oštro osuđuju ponovno kršenja Zakona o ravnopravnosti spolova BiH i međunarodnih standarda o političkoj participaciji žena.
I pored poziva Kolegija Skupštine ZDK, koji je upućen strankama parlamantarne većine (SDA, DF, HDZ BiH) da pri izboru vlade uzmu u obzir ravnopravnu zastupljenost oba spola, to se nije desilo. Koalicione stranke (SDA, DF, HDZ BiH) ponovo su predložile jednospolni sastav vlade, što je i usvojeno na sjednici 11. marta. Deset ministarstava će voditi 10 ministara, a Vladu vodi takođe premijer muškog spola. I dok su u prošlom sastavu, u mandatnom periodu 2010-2014 u vladi bile tri ministrice, novi sastav nema niti jednu. Ovo je jasan pokazatelj nazadovanja.
Skoro sve općine ZDK zastupljene su kroz predloženi sastav vlade, a polovina stanovništva, žene, ostala je nezastupljena. Ovdje se jasno radi o ignorisanju postojanja određenog dijela stanovništva. Teško je povjerovati da među ženama nema dovoljno onih koje svojom stručnošću i iskustvom mogu odgovoriti zahtjevima pozicija u kantonalnoj izvršnoj vlasti, uključujući i ministarske pozicije.
Pozivamo Gender Centar FBiH i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH da ispita kršenje člana 20. Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, koji jasno predviđa zastupljenost oba spola u izvršnoj vlasti, odnosno najmanje 40% manje zastupljenog spola.
Dugogodišnje tretiranje Zakona o ravnopravnosti spolova kao uličnog pamfleta je neoprostivo. Ovaj Zakon ima se jednako poštovati kao i Krivični ili bilo koji drugi zakon na državnom nivou. Deklarativno poštivanje, a suštinsko ignorisanje je čin kojim političari dovode u sumnju svoju dobru namjeru da dolaskom na poziciju zastupaju interese svih građana i građanki, poštujući SVE zakone države.
Ako ovako nešto prođe tek tako, onda slično bahato ponašanje možemo očekivati i u drugim oblastima. Pridruživanje EU stavlja pred BiH još čitav set zahtjeva, ali mi kao građanke i građani ne želimo zakonodavstvo koje ispunjava uslove, a političku i društvenu praksu koja bahato ignoriše i bez posljedica krši te iste zakone.