Fra biznis

Hrvoje Šimičević
Autor 7.5.2019. u 17:28

Izdvajamo

  • Kad je u prvoj polovici 1990-ih imenovan biskupom, Perić je uz direktivu Vatikana pokušao razriješiti stoljetni prijepor. Nakon dodjele mostarskih župa svećenicima, s čime su se složili i visokopozicionirani franjevci, uslijedili su veliki prosvjedi ispred njegovog ureda. Podršku franjevcima pružio je i lokalni HDZ, pod utjecajem Gojka Šuška i hercegbosanskog rukovodstva. Pobuna je eskalirala 1995. Perićevom otmicom. Vjernici su upali u prostorije župe te ga na silu strpali u automobil, na više od pet sati. Iako su fratri naknadno pozivali na razum, crkveni zapisi sadrže izjave razjarene svjetine da su upravo fratri huškali na biskupa i njegove suradnike.

Povezani članci

Fra biznis

Biskup Ratko Perić (lijevo) i fra Kornelije Kordić (desno)

Fanatičnost vjernika i unosni međugorski turizam osnova su moći lokalnih franjevaca koji se opiru autoritetu biskupije i Vatikana. Sam fra Kornelije Kordić bio je još koncem 1960-ih suspendiran, ali je uz podršku franjevačke provincije razvio ozbiljan obiteljski biznis

Prije više od stotinu godina u Vatikanu je donesena odluka o hercegovačkim župama koja će uzrokovati sukobe čiji se kraj ne nazire do današnjeg dana. Tada je odlučeno da se određeni broj franjevačkih župa preda na korištenje biskupijskim svećenicima. Iako je ubrzo došlo do pobune franjevaca, priča je eskalirala krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća. U središtu sukoba nalazio se i mladi franjevac Kornelije Kordić. Primopredaja ključeva u Kordićevoj župi Grude pretvorila se 1968. u otpor lokalnih vjernika. Oteli su ključeve i počeli zazidavati ulaz u lokalnu crkvu. Zbog opetovane neposlušnosti, tadašnji biskup oduzeo je Kordiću kanonsku misiju i ispovjednu jurisdikciju, lišavajući ga tako obavljanja svećeničke dužnosti. U njegovu zaštitu, međutim, stao je tadašnji hercegovački franjevački provincijal Rufin Šilić, nazivajući biskupovu odluku ‘nenormalnom i nemoralnom’. Sam Kordić nazvao je biskupa u jednom dopisu ‘lažovom’. Unatoč teškim sankcijama i zabrani rada, Kordić je s neposlušnom subraćom nastavio obilaziti pobunjene župe, a svećenici kojima su župe dodijeljene dugo se nisu usuđivali preuzeti dužnosti.

Riječ je o fragmentu kompleksnog sukoba koji dobro prikazuje višedesetljetni otpor franjevaca autoritetu Vatikana i lokalne biskupije. Taj konflikt na relaciji biskupija – hercegovački franjevci pomaže nam razumjeti i zašto dio lokalne javnosti vjeruje fra Kordiću, a ne bivšim štićenicama koje ga optužuju za seksualno zlostavljanje u čitlučkom domu ‘Ivan Pavao II’. Politička i društvena moć koja proizlazi iz fanatične privrženosti vjernika franjevcima među ključnim je razlozima za česte konstatacije naših sugovornika da je uzaludno pisati o događanjima u čitlučkom domu za djecu bez roditeljskog staranja. Radi se prije svega o moći Hercegovačke franjevačke provincije, koja u sukobima s biskupijom gotovo nikad nije imala podršku Vatikana, ali su je gotovo u pravilu podržavali lokalni vjernici. Baš kao i njegovi prethodnici, aktualni mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perićsaznao je to na teži način.

Kad je u prvoj polovici 1990-ih imenovan biskupom, Perić je uz direktivu Vatikana pokušao razriješiti stoljetni prijepor. Nakon dodjele mostarskih župa svećenicima, s čime su se složili i visokopozicionirani franjevci, uslijedili su veliki prosvjedi ispred njegovog ureda. Podršku franjevcima pružio je i lokalni HDZ, pod utjecajem Gojka Šuška i hercegbosanskog rukovodstva. Pobuna je eskalirala 1995. Perićevom otmicom. Vjernici su upali u prostorije župe te ga na silu strpali u automobil, na više od pet sati. Iako su fratri naknadno pozivali na razum, crkveni zapisi sadrže izjave razjarene svjetine da su upravo fratri huškali na biskupa i njegove suradnike.

Jedan od ključnih razloga moći franjevaca i Perićeve nepopularnosti u dijelu lokalnog stanovništva bila je njegova odluka da, sukladno vatikanskom stavu, ne prizna ukazanje Gospe u Međugorju. Od samoga početka priče 1981. vjerodostojnost ukazanja forsirali su lokalni franjevci. Pojedini međugorski župnici poput fra Joze Zovka i fra Slavka Barbarića oglušili su se na crkvene naputke, pravdajući se tvrdnjom da im je Gospa tako rekla. Zovko je, poput nekih drugih franjevaca, izbačen iz hercegovačkih biskupija, pa je na račun Međugorja po svijetu prikupljao enormne sume od ‘dobrotvornih priloga’. Poznavatelji crkvenog sukoba u Hercegovini smatraju da je priča o međugorskim ukazanjima sastavni dio ‘hercegovačkog slučaja’.

‘Baš sve upućuje na obmanu u čijem su temelju pretenzije hercegovačkih franjevaca na župe koje im ne pripadaju, a tobožnji vidioci su instrumentalizirani za postizanje tih prizemnih ciljeva’, stoji u jednoj analizi napisanoj prije dvije godine. Čuveni falsifikator Jakov Sedlar iskoristio je film ‘Gospa’ da uzdigne fra Jozu Zovka na razinu sveca i mučenika, dok je biskupa Pavla Žanića, Perićevog prethodnika, prikazao kao suradnika Udbe. Prije dvije godine objavljen je i dokumentarac ‘Od Fatime do Međugorja’, po mnogima maslo osoba bliskih franjevcima, u kojem se Perić i Žanić optužuju da su surađivali s Udbom i KGB-om.

‘Čudo’ u Međugorju nije pritom učvrstilo samo franjevački monopol nad vjernicima nego i enormne prihode. Dr. Vencel Čuljak izračunao je prije nekoliko godina da su se od 1981. do 2013. u Međugorje slile gotovo tri milijarde eura. Čak dvije trećine novca otišlo je putem sive ekonomije u ruke privatnog sektora, crkvenih institucija, banaka, ali i političkih stranaka. Navedeni saldo jedan je od ključnih razloga za izrazitu bliskost franjevačke provincije s HDZ-om, tvrdi više poznavatelja prilika u tome kraju. Većina naših sugovornika izrazila je stoga skepsu da će teške optužbe na račun Kornelija Kordića biti procesuirane u takvoj sredini.

– Policija i tužiteljstvo pod utjecajem su HDZ-a, a HDZ je slizan s hercegovačkim franjevcima. Tako stvari ovdje funkcioniraju već duže vrijeme – procijenio je jedan sugovornik.

Fra Kornelije je utjelovljenje lokalnih crkvenih razmirica, političkih veza, moći i utjecaja što proizlaze iz međugorskog vjerskog turizma. Unatoč crkvenoj suspenziji s kraja 1960-ih, Kordić je pod upravom Hercegovačke franjevačke provincije nastavljao službe u brojnim župama. U svima, bez iznimke, započeo je ili završio gradnju vjerskih i drugih objekata, gradeći time i imidž vjerskog i svjetovnog mecene među pukom. Desetljećima je istureni član lokalne ispostave Matice hrvatske, a prije nekoliko godina dobio je i nagradu Općine Čitluk za životno djelo.

Jedan od razloga za općinsku počast bio je i dom za djecu ‘Ivan Pavao II’, koji je sa svojim rođenim sestrama Josipom i Kornelijom podignuo sredinom 1990-ih. Iako je sve do 2012. dom radio nezakonito, bez nadzora socijalnih službi, održavao se donacijama međugorskih gostiju. Jedna od posrednica u tom poslu bila je najpoznatija međugorska vidjelica Vicka Ivanković, kućna prijateljica Kordićevih, koja je u dom redovno dovodila velike grupe imućnih Talijana. Međugorski turizam postao je osnovica za bogaćenje Kordićeve treće sestre Ane Planinić, u čijem su hotelu djeca iz čitlučkog doma, kako svjedoče Kordićeve žrtve, radila besplatno. Kordićev brat Ivan, ugledni sveučilišni profesor, sredinom 1990-ih bio je upravitelj Hrvatskih studija, osnovanih po zamisli Franje Tuđmana nasuprot ideološki nepoćudnom Filozofskom fakultetu.

– Sjećam se da bi za vrijeme izbora fra Kornelije poticao starije štićenike doma da glasaju za HDZ. Govorio je da je to naša stranka – ispričala nam je jedna štićenica, koju je, kako tvrdi, taj franjevac također seksualno zlostavljao.

Dosad je u Novostima i drugim medijima objavljeno sedam iskaza njegovih žrtava. Novosti su, k tome, dobile i dodatnih desetak potvrda izravnih svjedoka tih događaja. Minulog tjedna razgovarali smo s osmom žrtvom, koja tvrdi da ju je u više navrata neprimjereno dodirivao, kao i devetogodišnju djevojčicu s kojom je dijelila sobu. Njenu priču, kao i iskaze ostalih djevojaka, potvrdio je i jedan muški štićenik doma, ističući da je fra Kordića nebrojeno puta vidio kako ‘hvata’ curice u dnevnom boravku ili na drugim mjestima u domu. Treća svjedokinja ispričala je da su se identične stvari odvijale u domu u Vionici. Tamo je, rekla nam je, Kordić dolazio svaku večer od 2000. do 2003. kad je boravila u domu.

– Vidjela sam gdje je stavljao ruku mojoj cimerici. Ponavljao je to često, trajalo bi po nekoliko minuta. Bila je mirna i povučena. Samo je šutjela. Sjećam se da sam si prvi put rekla: ‘Vidim te i znam što radiš.’ Pao mi je u očima – kazala nam je i dodala da nisu previše pričali o tome.

– Postojao je strah. Jedna cura je zbog toga izbačena iz doma. Formalni razlog je bio neposlušnost, ali sve smo znale da se povjerila prijateljici i da je priča došla do sestre Kornelije – zaključila je.

Unatoč tome, i iskrenom preziru koji Kordićevi franjevački istomišljenici gaje prema biskupu Periću, biskup je prije desetak godina propustio proslijediti policiji i tužiteljstvu konkretna upozorenja da Kordić zlostavlja djecu. O upozorenjima iz čitlučkog doma koja su došla do njega obavijestio je nadležni Hercegovački franjevački provincijalat, koji je priču zaključio Kordićevim saslušanjem.

– Stvari se uvijek radije rješavaju unutar Crkve nego da priča procuri u javnosti, pa čak i kad se radi o neprijateljski nastrojenim svećenicima – rekao nam je jedan sugovornik iz crkvenih redova.

portalnovosti.com

Hrvoje Šimičević
Autor 7.5.2019. u 17:28

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija