Anes Podić: Široka kolektivna akcija je jedini način da spasimo naš okoliš od daljeg uništenja

Izdvajamo

• Potreban je organizovan pritisak. Ne može se do rješenja doći putem individualne svijesti nego putem kolektivne akcije. Naša široka kolektivna akcija je jedini način da spasimo naš okoliš od daljeg uništenja

Povezani članci

• Višnja Marilović: Fudbaleri i hortikultura
• Zenički zrak – Brojna neispunjena obećanja nadležnih i probijeni rokovi
• Marion Kraske: “Umirivanje je opasan poduhvat – za region i za samu EU!”
• Ogromne rupe u Sibiru: Nije kraj svijeta, već udar metana
• Porast nivoa mora pogodiće trostruko više ljudi
• Sad još i El Ninjo – sljedećih pet godina biće vruće

Anis Podić: foto: fokus.ba

Dan zaštite okoliša obilježava se 5. juna, svake godine od 1974. i predstavlja priliku za podizanje svijesti o problemima u okolišu: zagađenje zraka, plastični otpad, izgradnja hidrocentrala, povećanje nivoa mora i mnogim drugim.

Tema ovogodišnjeg dana okoliša je “Obnavljanje ekosistema” kroz pokretanje inicijative Ujedinjenih naroda pod nazivom “Decenija obnove ekosistema“. Obnova ekosistema može imati više oblika kao što su sadnja drveća, uspostava zelenih gradova i politika, izgradnja novih i održavanje postojećih parkova, promjena načina ishrane te čišćenje rijeka i obala.

Povodom Dana zaštite okoliša razgovarali smo s Anesom Podićem, dugogodišnjim ekološkim aktivistom iz Udruženja „Eko akcija.“ Sa Anesom smo razgovarali o značaju zaštite okoliša, kako možemo obnoviti ekosisteme, da li smo dovoljno osviješteni kao društvo o važnosti okoliša, te o konkretnim problemima sa kojima se građani susreću u našoj državi.

Kada je u pitanju svijest građana BiH po pitanju zaštite okoliša, Podić smatra da nije toliko bitno koliko je osviješteno stanovništvo BiH u odnosu na to koliko su nam osviještene političke elite, odnosno koliko je njima okoliš bitan. Tamo gdje je političkim partijama stalo do okoliša, ističe Podić, onda je puno manje problema sa okolišom, a tamo gdje je okoliš meta eksploatacije tu su problemi svakodnevni.

„Nažalost, našim političkim elitama do okoliša nije stalo i posljedica toga je ovakvo stanje. Nije za ovakvo stanje kriva niska svijest stanovništva nego stav političkih elita da je okoliš nešto što treba iskoristiti za lično bogaćenje. Svi ti naši građani čim granicu pređu postaju potpuno uklopljeni stanovnici sredina u kojima trenutno borave, privremeno ili stalno. Nećete nikada čuti da su naši stanovnici bili problem u Sloveniji, Austriji ili Njemačkog gdje ih ima u ogromnom broju ali naravno, čim pređu granicu i upadnu u nepostojeći zakonski okvir očuvanja okoliša oni se ponašaju kao i drugi. Imamo brojne primjere gdje se stanovnici uređenih zemalja kad dođu u BIH ponašaju kao lokalno stanovništvo. Nije do stanja svijesti nego da li sistem zaštite okoliša postoji ili ne postoji. On nažalost u BiH ne postoji.“

Nedavno je odluka Vlade Republike Srpske o gradnji hidrocentrale sa Republikom Srbijom izazvala burnu reakciju kako ekoloških aktivista tako i šire javnosti. Smatraju kako bi gradnja hidrocentrala nepovratno uništila rijeku, te kaže da će protesta protiv gradnje hidrocentrale biti.

„Rijeka Drina je jako puno od sebe dala za dobrobit država kroz koje prolazi, za dobrobit stanovnika tih država. Na Drini imamo velike hidrocentrale koje su napravile niz problema lokalnom stanovništvu. Goražde i Višegrad imaju puno više dana sa maglom nego ranije dok nije bilo tih hidrocentrala, puno veći broj stanovnika oboljelih od astme i niz drugih problema. Izgradnja još jedne hidrocentrale će i Foču izložiti sličnim problemima, osim toga što će biti nepovratno uništeno nekoliko desetina kilometara prelijepe rijeke, u opasnost dolazi i zaposlenje lokalnog stanovništva jer ogroman broj turističkih kompanija u Foči turiste vodi na rafting Tarom i Drinom do Foče. Protesta će sasvim sigurno biti.“

Mi još uvijek imamo 140 hiljada automobila proizvedenih prije 1991. godine

Dugi niz godina aktuelno je pitanje rješavanje zagađenja zraka u Sarajevu. Na pitanje kolike je posljedice po kvalitetu zraka imao donedavni uvoz automobila u BiH bez euro 5 norme te i same nelegalne gradnje u gradu Sarajevu, Podić smatra da sa jedne strane jeste problem što nam dolaze stariji automobili, međutim, u zemlji u kojoj je životni standard jako mali to je potpuno normalno za očekivati.

„Puno veći problem su loše provjere ili nepostojeće provjere emisija automobila na tehničkim pregledima. Federacija BiH je dobila tzv. eko-test koji ni na koji način nije poboljšao kvalitet tog testiranja koji nije za registrovanje automobila sa visokim emisijima nego je napravljen sa svrhom da se dodatno bogate vlasnici privatnih kompanija za tehničke preglede gdje najveći dio novca od tog testiranja ide njima. Zabrana uvoza starih automobila jeste važna mjera ali ljudi će uvoziti sve dok mogu. Mi još uvijek imamo 140 hiljada automobila proizvedenih prije 1991. godine. To jeste problem, ali puno veći problem, kada je zagađenje u pitanju, je loše stanje javnog gradskog prevoza, nedovoljna ulaganja u željeznice. Mi smo nekada davno imali nekoliko prigradskih vozova. Umjesto da se željeznice jačaju i da jača gradski prevoz mi dobivamo super skupe ceste koje samo donose još više saobraćaja. Željeznice su u jednako lošem stanju, a troše po stotine milione za nekakve transverzale koje će praviti još više zagađenja, automobila i još više problema sa parkingom u gradu. U Sarajevu, prema nekim procjenama, barem 20 hiljada automobila prođe svakog dana, koji dovoze ljude na posao. To bi se sve moglo riješiti poboljšanjem gradskog prevoza ili kao što je uradila Ljubljana, koja je napravila pored grada parkinge za automobile pa se onda gradskim prevozom vozite do grada i to vas sve košta 1,3 eura u šta ulazi i povratak iz grada. A šta radi Sarajevo? Pravi ceste za čiju će izgradnju trebati 10-20 godina, to je ta famozna Prva transverzala, što će za posljedicu dovesti još više automobila“, kazao je Podić.

Kako dodaje, imamo dvije vrste nelegalne gradnje: onu nelegalnu gradnju koju prave bogati, za koju je napravljen zakonski okvir, a koji je u suštini nezakonit i drugu gdje je nelegalno gradila sirotinja kojima nije data druga mogućnost.

„Šta je u pitanju? Urbanistički plan grada Sarajeva donesen 1989. koji je još uvijek na snazi i prema tom planu u gradu uopće ne bi trebalo biti visoke gradnje. Uprkos tome mi smo dobili niz visokih zgrada i to je sve urađeno nelegalno jer prema Zakonu o uređenju Kantona Sarajevo prostorni planovi nižeg reda moraju biti u skladu s planovima višeg reda. Svi ovi regulatorni planovi gdje su ugurane visoke zgrade, od Bosmala pa nadalje, su kršenje zakona i to su radile političke stranke Kantona Sarajevo, bez razlike, i lijevi i desni su pravili te greške. Namjerno su kršili zakon jer nije bilo nikakvih sankcija. Imamo i ovu drugu vrstu nelegalne gradnje gdje je nelegalno gradila sirotinja kojima nije data druga mogućnost. Mi nismo imali društvenu stanogradnju da se obezbijede stanovi za izbjeglice i siromašne, država je njih pustila da se snalaze kako znaju i umiju, da grade nelegalno i da dobiju priključke i naravno, to sad pravi ogromne probleme i po infrastrukturu, pokreću se klizišta, gdje su najmanje krivi ljudi koji su to gradili – tu opet odgovornost snose političke elite koje su kreirale takav okvir“, istakao je.

Bosna i Hercegovina je zaštitila samo 2,6% svoje teritorije

Evropska unija je zaštitila 26% svoje teritorije. Prosjek u svijetu, kada se uzmu sve države je 13,6%. Bosna i Hercegovina je zaštitila samo 2,6% svoje teritorije.

„I po tome smo među najgorim zemljama svijeta. To je opet odraz političkih elita prema našem okolišu. Oni ne žele da im zaštićena područja budu brana budućim projektima izgradnje malih hidrocentrala, šljunkara, sječi šume… Ono što su uradili poslije rata jeste da pljačkaju naša preduzeća. Sad kada preduzeća nema na redu su naše šume, rijeke, gradske površine…Potreban je organizovan pritisak. Ne može se do rješenja doći putem individualne svijesti nego putem kolektivne akcije. Naša široka kolektivna akcija je jedini način da spasimo naš okoliš od daljeg uništenja“, zaključio je Podić.