Globalno zatopljenje, ljudska krivnja ili prirodan proces

 Srećko Vidić
Autor/ica 8.9.2014. u 09:34

Globalno zatopljenje, ljudska krivnja ili prirodan proces

Zamislite. Budite se u lijeno subotnje jutro, kava se krčka u loncu. Ljeto je, ali još nije vruće. Otvarate prozore i izlazite na balkon udahnuti svjež zrak. Sunce je još nisko probija se kroz pokoji oblačić, a cvrkut prica nadglasava bilo koju drugu buku ispod ovog plavog neba. Hoće li ova slika uskoro postati stvar prošlosti i ako ovi divni trenutci nestanu tijekom sljedećeg stoljeća je li to krivnja čovjeka i njegova neodgovornog ponašanja spram planeta?

Istina je da nitko ne zna. Iako se godinama dizala panika i upozoravalo se na štetna djelovanja ispušnih plinova. koji smanjuju prozirnost ozonskog omotača i time značajno zagrijavaju zemljinu površinu zadržavajući toplinu između kore i omotača, istina je da je globalno zatopljenje možda dio prirodnih zemljinih ciklusa zagrijavanja i hlađenja.

Već nekoliko puta tijekom povijesti zemlja se naglo ohladila i zagrijala i to bez ljudske intervencije. Npr. nestanak sunčevih pjega u 17.  stoljeću bacio je svijet u malo ledeno doba i uzrokovao smrt mnogih neprilagođenih na iznenadni nalet ledene klime. Do 20.stoljeća temperature su se ponovo popele i sada svjedočimo do sada nezabilježenom porastu temperature.

Znamo objašnjenje kojim se čovjek drži krivcem za efekt staklenika, ali koje je objašnjenje prirodnog procesa? Neki ugledni znanstvenici smatraju da je zagrijavanje i hlađenje zemljine površine povezano sa promjenama zemljine orbite  i ujedno modifikacijama koje se prirodno događaju u nagibu zemljine osi. Ove dvije strane neprestano vode neumorni rat i svaka od njih ima svoje razloge, no do istine je još dalek put.

Moguće je da se prava istina nalazi negdje između ove dvije polne suprotnosti, da je prirodni proces Zemlje potpomognut ljudskom intervencijom. Moguće je da je zagrijavanje Zemljine površine koje se počelo odvijati kada se zahuktala insdustrijska revolucija samo slučajnost i sve ovo bi se odvilo i bez nas. Vrlo je vjerojatno da se radi o međudjelovanju oba faktora. Hoćemo li ikada znati? Moguće, no jedan ljudski život je samo treptaj u usporedbi sa starosti našega planeta i možda će tek nekoliko naraštaja nakon nas znati pravi odgovor na ovu mozgalicu.

Kako bilo, ipak pokušajte u svome životu uvesti male promjene koje će olakšati funkcioniranje našeg ekosustava. Ako svatko od nas donese samo jednu svijesnu odluku da će u ekološkom pogledu biti bolji, ako ugasite vodu dok perete zube ili stavite perilicu posuđa na štedni program…sve ovo će u kumulativnom učinku doista činiti razliku. Resursi ovoga planeta nisu neiscrpni, stoga podignite koji puta pogled prema nebu zahvalite ovom omotaču što vas štiti od sunca na kojem bijesne nuklearne eksplozije i bacite ovaj papairić u rukama u za to predviđen koš, a ne na pločnik.

 

 

 Srećko Vidić
Autor/ica 8.9.2014. u 09:34