Nova godina nije ni kršćanski, ni sekularni praznik, nego antiekološki

tačno.net
Autor/ica 30.12.2013. u 11:17

Nova godina nije ni kršćanski, ni sekularni praznik, nego antiekološki

Kao i toliko puta do sada, domaći mediji se bave sporednim stvarima u potrazi za isforsiranim “skandalima,” jer se valjda ne snalaze sa rasporedom prioriteta među vijestima. Takve stvari najviše dođu do izražaja uoči nekih značajnijih praznika u BiH.

Piše: Amir Telibećirović

Izuzetak nije ni aktuelna novogodišnja atmosfera, uz prateću božićnu. Naime, brojni web portali su prenijeli vijest o plakatima, izljepljenim na par mjesta u Sarajevu, gdje piše kako su “Nova godina i djeda mraz kršćanski praznici,” kao nešto “skandalozno” ili “nesvakidašnje.” Slabo ko je usput primjetio da se rečenicom sa plakata i djed mraz pretvara u praznik.

Uglavnom, nešto slično oko praznika se ponavlja već godinama. Da se ne pravimo ludi, jasno je kakav pojedinac ili grupa ostavlja takve poruke, a još jasnije i zašto. Također je poznata i vrsta paranoje koja vlada među novinarima što forsiraju ovakve vijesti, uz sugestivne komentare kako “nekima smeta djeda mraz.” Sljedeća faza je možda strah od vehabija koji bi mogli ofarbati svoje brade u bijelo da se lakše pomiješaju među djeda mrazove, pa onda uprate ko je “vjernik” a ko “nevjernik” oko nove godine.

Međutim, ono što nije jasno, odnosi se na izostanak novinarske ili bilo kakve javne reakcije, na jednu od najupadljivijih pojava baš oko nove godine i Božića. Radi se nepoznatom broju posječenih jelki i borova, svake godine. Da li ikome padne na pamet da je bezrazložno uništenje jednog zdravog stabla zločin, a kamoli njih bezbroj?

Namjerno kažem ‘bezrazložno’ jer tradicija, nove godine, praznici i običaji ne mogu biti pokriće za nečije furke, obijest, iskompleksiranost ili potrebu za kičastim trendom.

U Sarajevu koje se guši u smogu, svako stablo je, blago rečeno, vrijedno, i to ne samo zbog kisika. U gradu koji još uvijek nije namirio zbir parkova i drveća posječenog tokom opsade, a nekad davno je bio poznat po svom zelenilu, samo jedna zdrava jela ili bor, skupa sa korijenom, vrijedi više od novogodišnje atmosfere, jer valja živjeti između novih godina.

Ali eto, ispred sarajevske katedrale, ispred zgrade predsjedništva, ispred zgrada katoličke administracije, ispred raznih kafića i klubova, stoje posječene jelke, one prave, ne plastične. I tako svake godine. Ako bi nešto od tih stabala poslije bilo nasječeno, pa poklonjeno nekome siromašnom da se grije, sve bi na kraju dobilo smisao, uz dozu humanosti, ali nažalost takve pojave su rijetke.

Druga stvar, za novu godinu imamo vatromet koji doprinosi zagađenju, ali to slabo koga zanima. Razumljivo je što se vatromet sviđa djeci, jer svi smo se igrali sa petardama kao djeca, ali djeca znaju uživati i bez toga, za razliku od odraslih. Da li iko zna koliko starijih, i ne previše starijih osoba, još ima u gradu sa traumom od granatiranja, pucnjave, zvižduka raketa i rafala? Ne zna se koliko ali se zna da ih ima. Nikog recimo nije briga za nanu sa Dolac Malte koja je pretprošle godine završila u hitnoj pomoći jer je imala ratnu traumu od bombardovanja, a vatromet je i sa zvučnim i sa svjetlosnim efektima gotovo identičan onome što se dešavalo u Sarajevu, Goraždu, Mostaru, od 1992 godine pa nadalje. Vatrometi prepadaju mnoge ljude, vjerovali ili ne, i škode im zdravlju više nego cigare. Nikog nije briga za starijeg čovjeka u Titovoj ulici koji za svaki vatromet (računajući i onaj za filmski festival) kratko kaže: “Kome je do pucanja, neka mu puca u kući tokom cijele godine.”

Naravno, znamo da vatromet neće ni ovaj put izostati, da ne bi zbog poslovične iskompleksiranosti sutra po regionalnim novinama pisalo kako samo mi nismo imali vatromet, a svi drugi su imali. Takmičenje u kretenizmu, kao i podilaženje kome treba i kome ne treba, uvijek nam je bila jača strana od takmičenja u nečemu korisnijem. Usput, obavještenje i za sve one koji vole životinje. I psi i mačke, i ptice imaju traumu od vatrometa, dokazano više puta, i među kućnim ljubimcima i među lutalicama. Pritom, ptice nerijetko i smrtno stradaju od raketa i vatrometa.

Iako je ovaj osvrt ekološki a ne teološki, ni teologija nije odvojena od svega spomenutog. Pošto se sječa borova i jelki odnosi usput i na katolički Božić, ne bi kardinalu Vinku Puljiću ništa falilo da za blagdansku propovijed zamoli svoje vjernike da ne uništavaju zdravo drveće za Božić samo radi kićenja, ili ako ga već posijeku, neka ga poslije usitne i daruju onima koji ne mogu sebi priuštiti ogrijev. Nema potrebe da svake godine samo ponavlja kako treba poštivati svoje susjede u blagdanskom ozračju, jer se valjda to podrazumjeva. Uostalom, sa susjedima se treba paziti tokom cijele godine, ne samo za praznike, ali drveće treba spašavati oko Božića i nove godine. No, s druge strane, zašto bi kardinal tako nešto poručio, kada crkvena ustanova koju zastupa i sama vrši eksploataciju zimzelenog drveća.

Dakle, rečeno je na onim “spornim” plakatima kako je nova godina “kršćanski praznik,” i ništa tu nema uvredljivo niti vulgarno. Oni koji su ih napisali, isprintali pa zalijepili, objektivno imaju pravo na to. Mogu se čak pozvati na toliko otrcanu frazu o demokratskim pravima. Fol je u tome da praznik nije čak ni kršćanski, nego paganski, ali to je druga tema. Ima dovoljno web stranica o tome, dovoljno dokumentaraca i knjiga, pa ko hoće, može se informisati. Ako znači, nije ni kršćanski ni muslimanski, onda bi ljevičari rekli kako je “građanski” odnosno sekularni, (zanimljivo kako se većina sekularnih praznika poklapa sa katoličkim kalendarom i tradicijama). Možemo reći da je “civilni,” to jest svjetovni, ali ne znači da je automatski to nešto dobro, pozitivno, korisno. Problem je najviše u tome, što je taj praznik antiekološki, barem u našim krajevima, samim tim i protuprirodni, zbog svega prethodno pojašnjenog. Ako je već do jelkica, ima brate plastičnih, jeftinih. Ili neka neko sebi napravi od nečega, ili neka je drži u saksiji cijele godine, pa onda samo mijenja nakit po njoj kad naiđu nove godine. Tako će stablo ostati živo, sačuvanog korijena, a zadovoljiće i novogodišnje kič potrebe. Moguće je nabaviti dosta malih borova i jelki koji mogu stati u jednostavne saksije.

Na kraju, kome je do slavlja i ko ima para na bacanje, neka proslavlja šta želi, ali sve to može bez uništavanja drveća i bez maltretiranja životinja i traumatiziranih ljudi. U poređenju između besmislene sječe drveća i polupismeno sročenog pa odštampanog bezazlenog plakata, nije teško shvatiti koji problem je veći. Ili je možda ipak problem u novinarima i domaćim intelektualcima koji ne uspijevaju vidjeti tako jednostavnu razliku. Posljedice ćemo tek osjetiti, svi.

 

tačno.net
Autor/ica 30.12.2013. u 11:17