Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u BiH (2): Od političkog uticaja do odlazaka stanovništva i koristi samo za povlaštene investitore

Predrag Blagovčanin
Autor 26.12.2019. u 11:47

Posljedice izgradnje malih hidroelektrana u BiH (2): Od političkog uticaja do odlazaka stanovništva i koristi samo za povlaštene investitore

Salko Hodžić, foto: P.B.

U prošlom prošlom dijelu serijala pisali smo o uništavanju prirodnog bogatstva, nestanku biljnog i životinjskog svijeta kao i o milionskim štetama nastalim kao posljedica izgradnje malih hidroelektrana u BIH. U ovom nastavku donosimo vam primjere na koji način nadležne institucije djeluju u korist parcijalnih interesa favoriziranih investitora kršeći pritom zakone ove države.   

Piše: Predrag Blagovčanin

Prema dostupnim podacima u BIH trenutačno je u pogonu 81 hidroelektrana od čega je 16 postrojenja velike snage preko 10 megawata, ostatak čine male hidroelektrane. Međutim, u procesu izgradnje te procesu dobijanja dozvola je čak 189 malih hidroelektrana.

Ulaganje u izgradnju ovih postrojenja je isplativ biznis. Pogotovo kada koncesije za izgradnju za korištenje prirodnih bogatstava dodjeljuju korumpirane strukture vlasti. Rezultati istraživanja pokazali su da političke elite u balkanskim državama rodbini, prijateljima, stranačkim kolegama omogućavaju enormno bogaćenje na račun građana koji uredno svaki mjesec finansiraju investitore preko mjesečnih računa za električnu energiju.

Kako? Uzmite račun za električnu energiju i pod stavkom „Naknada za obnovljive izvore energije“ pročitajte koliko ste novca izdvojili ovaj mjesec za investitora koji je privatizirao rijeku, uništio pitku vodu i raselio lokalno stanovništvo.

A na koji način lokalni političari i investitori surađuju prikazuje primjer Salke Hodžića iz naselja Kaćuni kod Busovače. Od 2015. godine Hodžić se bori protiv izgradnje postrojenja hidroelektrane koja je od njegove kuće udaljena 13 metara.

Foto: P. B.

Investitor treće male hidroelektrane na rijeci Kozici je SHPP d.o.o. Sarajevo u vlasništvu nekadašnjeg direktora Elektroprivrede BiH te predsjednika Stranke za BiH Amera Jerlagića.

Djeca su mi otišla a voda će mi odnijeti i kuću

Zbog činjenice da mu se prekoputa porodične kuće pravi postrojenje male hidroelektrane, Hodžić se obraćao svim nadležnim institucijama koje su izdale dokumentaciju da bi na kraju pokrenuo i pravni spor.

„Ja sam se obraćao načelniku Asimu Mekiću sa kojim sam išao u školu i njegovim pomoćnicima i vidim da je moj problem za njih „šprdnja“ i da neće ništa da urade. Kad sam vidio da je vrag odnio šalu uputio sam dopise Kantonalnom ministarstvu šumarstva obzirom da oni izdaju koncesije,  na taj dopis nisam dobio odgovor.  Da se to ne bi zataškalo u ministarstvu ja sam se pismeno obratio tadašnjem Ministarstvu prostornog uređenja.“

Foto: P.B.

Nedugo nakon obraćanja iz nadležnog ministarstva Hodžić je dobio poziv komisije na kojem je saopštio svoje zahtjeve. Da strojarnica bude napravljena 100 metara nizvodno ili uzvodno.

„Tražio sam da se 100m uzvodno ili 100m nizvodno napravi strojarnica. Nakon određenog vremena dobijam njihovu urbanističku saglasnost u kojoj je naveden moj zahtjev i da mogu žalbu uložiti. Tada mi dolazi načelnik općine Asim Mekić  moli me da ništa ne poduzimam, da ne trošim na advokata. Tad je rekao “Mi smo napravili problem mi ćemo ga i popraviti. Dok ovdje sa tobom ne reguliše Jerlagić neće dobiti građevinsku dozvolu.“ I ja sam ispao naivan, uzdao sam se u Mekića kojeg znam čitav život. U par navrata ga pitam Asime moram li ja hodati po ministarstvima, kaže on ne moraš ja sam im svima šef jer je tad već bio imenovan za Predsjednika Kantonalnog odbora SDA stranke.“

Bez obzira na usmeni dogovor, firma Orman počela je izgradnju postrojenja direktno ispred porodične kuće Salke Hodžića. Nakon toga Salko Hodžić angažuje advokata i predaje tužbu Kantonalnom sudu koja prema njegovim riječima nije ni razmatrana.

„Moj advokat je predao tužbe za okolišnu dozvolu i građevinsku dozvolu ali su obje odbijene to jest nisu razmatrane. Dobili smo odgovor da nisu uzete u razmatranje. Sada je to na Vrhovnom sudu. Međutim advokat je pregledao dokumentaciju i utvrdio da je njegova građevinska i okolišna dozvola falsifikat jer je istekla koncesiona dozvola. Kad smo to utvrdili poslali smo tužbu Općinskom sudu u Travniku koji donosi privremenu mjeru osiguranja, privremenu zabranu i oni su stajali 30 dana. To je pometnja ovdje bila, a ja sam očekivao da mi svaku noć neko zakuca na vrata i da me nema. Na ročištima su pokazali dokumente da su uložili 2,5 miliona maraka i rekli da će završiti sve za 12 dana a oni već 40 dana rade a prestali su prije 4 dana kad ih je sudija valjda nazvao.“

Zbog pritisaka na porodicu Salke Hodžića i ugrožene sigurnosti njegova djeca su otišla u Njemačku, a njegov strah da će mu sa početkom rada MHE Kaćuni biti ugrožena imovina sasvim je opravdan obzirom da su turbine koje izbacuju vodu izgrađene direktno ispred njegove kuće.

„Kad se počelo graditi prošle godine počeo je pritisak na mene i na moju djecu. Zbog toga sam ih poslao u Njemačku kako ih ovi ovdje ne bi maltretirali. Treće dijete mi je u Zagrebu a i sin koji je sad sa mnom, gledam da ga negdje pošaljem. Pitanje je vremena kad će se ovo srušiti. Ribnjak sam „halalio“. Trebali su napraviti ispod potporni zid ali nisu, jer je sve popucalo ali oni čekaju da sve to voda odnese. Bit će jedna poplava, druga i treća kad će mi voda odnijeti i kuću i zemlju.“

Amer Jerlagić/Foto: ZaBIH

Investitora Amera Jerlagića smo kontaktirali. Nakon inicijalnog razgovora prestao je odgovarati na naše pozive. Također telefonski preko nadležne službe u opštini Busovača nismo uspjeli uspostaviti kontakt sa načelnikom Asimom Mekićem.

S one strane Plive, hidrocentrala

Da su interesi privatnog kapitala u Republici Srpskoj ispred interesa stanovništva i lokalnih vlasti pokazuje primjer izgradnje MHE „Glavica“ na Plivi, jednoj od najljepših rijeka u Bosni i Hercegovini.

Foto: P.B.

Identično kao i koncesija za izgradnju MHE Medna na Sani koncesiju za izgradnju MHE Glavica na rijeci Plivi izdaje vlada 2006. godine. Lokalna zajednica kao i lokalne strukture vlasti u ovoj opštini snažno su se protivile izgradnji ovog postrojenja u zvaničnom vlasništvu firme B.B.B. d.o.o..

Predsjednik Skupštine opštine Šipovo Milan Plavšić ističe da je opština prilikom izgradnje kontaktirala sva nadležna tijela u RS-u kako bi stopirala, prema njegovom mišljenju, devastaciju ovog prirodnog bogatstva.

Na tematskoj sjednici održanoj 24.10.2018. godine skupština opštine donijela je zaključke da izgradnja MHE Glavica nije u skladu sa koncesionim ugovorom, da je građevinska dozvola sporna obzirom da je instalirana snaga 1,473 MW a ne 0,9 MW, da nedostaje dokument o prostornom uređenju, da je investitor uklonio nanos suprotno suglasnosti JU Vode Srpske te da su aneksi na ugovor o koncesiji donijeti na štetu opštine.

Međutim prema riječima Milana Plavšića, lokalni nivo vlasti u RS nema nikakve ingerencije niti može na bilo koji način upravljati vlastitim vodama.

„Mi smo u situaciji da ne možemo upravljati svojim vodama niti ih možemo braniti od naleta nekih privatnika koji po svaku cijenu žele da grade hidrocentrale. Mi smo podržali izgradnju malih mlinova za proizvodnju struje ali ovo što se dogodilo ni pod koju cijenu ne treba dozvoliti. Naš prethodnik je 2005. godine nesvjesno dao prešutnu suglasnost opštine Šipovo za koju nismo znali do prije godinu i pol i na žalost to je rezultiralo elektranom koju danas imamo.“

U tri navrata koncesioni ugovor je mijenjan. Plavšić naglašava da su benefiti od izgradnje hidroelektrana za opštinu veoma mali i da je zbog toga donijeta odluka da se povisi komunalna naknada.

„Imajući u vidu da su veoma mali benefiti od izgradnje mi smo u prošloj godini povećali komunalnu taksu sa 5000 KM na 100.000 KM.  Kolika je stvarna snaga to ne mogu reći jer za to postoje nadležne službe. Zvali smo Inspektorat ali nikad nismo dobili odgovore. Na većinu naših dopisa, urgencija, vapaja da se barem elektrana gradi po projektu nikad nismo dobili povratne informacije. Godišnje od koncesije dobijemo 15 do 20 hiljada KM, ako su moje informacije tačne. Taj iznos je zanemariv obzirom na prihod i dobit koju ta elektrana pravi. Bojim se da od izgradnje samo pojedinci imaju korist a narod i država ostavljeni su po strani.“

Foto: P.B.

Nenad Bužanin iz Eko zone Šipovo ističe da je prilikom miniranja korita rijeke Plive kako bi se dobio veći pad vode došlo do pucanja temelja na obližnjim stambenim objektima te potkopavanja mosta koji spaja naselje Šeriće sa cestom.

„Na par kuća su popucali temelji, također most je potkopan jer da bi dobili veći pad vode produbili su korito u visini od tri metra, a to nije bilo planirano. I ako je planirano ko bi to mogao dati suglasnost za produbljivanje korita? Neko ministarstvo je radilo reviziju dokumentacije i neki stručnjaci sa fakulteta su rekli da je to sve uredu. U principu na taj način se kod nas završavaju stvari. To je zlatno pravilo ko daje pare on piše pravila. Ja se ne sekiram za ljude ovdje. Više-manje svi bježe iz ove države u kontinuitetu tako da nema veze što su kuće popucale. U njima svakako niko za 10 godina neće živjeti.“

Foto: P.B.

Direktor firme B.B.B. d.o.o. Darko Lujić smatra da je otpor lokalne zajednice kao i vlasti prema izgradnji MHE „Glavica“ neopravdan. Naglašava da opština Šipovo od ovog postrojenja ima koristi u vidu koncesione naknade. Navode o povećanju instalirane snage odlučno odbacuje.

„Što se tiče lokalnog stanovništva uvijek se prikazuju oni koji su nezadovoljni i koji ne znaju šta je to, a nikad ne vidimo one koji cijene to što je napravljeno. Od ukupnog prihoda 20% prihoda ide lokalnoj upravi. Od koncesije od poreza na dobit, prihoda radnika. Mi imamo četiri prijavljena radnika. Snaga koja ide u mrežu je 1,473 MW. Te informacije sa kojima se špekuliše nisu istinite. Kroz dvije turbine može proći 28 kubika vode. Imamo pad od 6,5 metara i to svako ko išta zna o centralama može izračunati.“

Foto: P.B.

O većinskim vlasnicima firme B.B.B. d.o.o. Lujić nije želio razgovarati. Smatra da izgradnjom MHE Glavica nije uništen prirodni izgled rijeke niti devastirana priroda.

„Nismo sami učestvovali u investiciji ali vam ne mogu ovako reći koji su to investitori ali uglavnom su svi iz Bosne i Hercegovine. Niko nije iz inostranstva. Nešto je kreditima finansirano nešto od vlastitih sredstava. Naša centrala je najskuplja varijanta jer nema brane niti ima cijevi. Ni ja lično nisam za neke derivacije, cijevne elektrane koje presuše korito na tri četiri kilometra, gdje se ne poštuje biološki minimum ali sve što izgleda lijepo i što doprinosi društvu treba podržati. Ne treba ništa narušiti. Ja smatram da mi nismo uništili izgled rijeke. Mi smo iz te rijeke izvadili ogromne količine smeća i svaki dan na našim rešetkama vadimo, to što ljudi bacaju mi vadimo i našim prevozom nosimo na deponiju.“

Sve po zakonu

Sporne dodjele koncesija, niz nepravilnosti, neregularna dokumentacija, skriveni investitori  sastavni su dio procesa izgradnje malih hidroelektrana u BIH. Primjeri malverzacija su mnogobrojni, od izgradnje hidroelektrana na rijeci Ugar, Sani, Doljanki do pokušaja izgradnje na rijeci Buni.

Razloge treba tražiti u koruptivnim strukturama vlasti u oba bosanskohercegovačka entiteta. U trenucima kada propali privredni giganti svjedoče o kriminalnoj privatizaciji, naša vlast okreće se resursima koji su im ostali. U ovom slučaju prirodi.

U nastavku ovog serijala donosimo vam priču o  izgradnji male hidroelektrane na rijeci Gostović u Zavidovićima u vlasništvu austrijske kompanije Wien Energie GmbH koja prema revizorskim izvještajima posluje sa višemilionskim gubitcima na izgrađenim subvencioniranim hidroelektranama u BIH. Da li će građani BIH svojim novcem isplatiti nastale gubitke?

Napomena: Ovaj članak dio je serije članaka nastalih u saradnji Centra za životnu sredinu i novinara Predraga Blagovčanina.

Predrag Blagovčanin
Autor 26.12.2019. u 11:47

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija