Šta je biorazgradiva, a šta kompostabilna plastika?

N1
Autor 24.6.2021. u 13:51

Šta je biorazgradiva, a šta kompostabilna plastika?

Foto: Pixabay

Da li radije birate plastiku koja je označena kao biorazgradiva, nego konvencionalne plastične proizvode? Ukoliko njegujete svoju ekološku svijest, sasvim je moguće da je to slučaj i da kada se nađete u situaciji da ste neplanirano svratili po namirnice bez vašeg omiljenog cekera, bez mnogo griže savjesti ipak kupite plastičnu kesu, jer ona je označena kao biorazgradiva.

Ako je nešto biorazgradivo, to znači da nema negativnog uticaja na životnu sredinu, zar ne?

Nažalost, nije baš tako. Nedovoljno specifično označavanje i obilježavanje plastičnih proizvoda može nas zavarati da povjerujemo u nešto što nije u potpunosti istina, a dodatnu zabunu pravi i pogrešno poistovjećivanje biorazgradive i kompostabilne plastike, piše „Klima 101“.

Kako se navodi, smatra se da je od ranih pedesetih godina prošlog vijeka proizvedeno više od 8,3 milijardi tona plastike. Oko 60 odsto ove plastike završilo je na deponijama ili u prirodi. Takođe, stopa proizvodnje plastike rasla je brže od proizvodnje bilo kog drugog materijala, što je dovelo do toga da sada svake godine stvaramo oko 300 miliona tona plastičnog otpada, što je skoro približno težini cijele ljudske populacije.

Više od 99 odsto plastike na tržištu napravljeno je od hemijskih jedinjenja dobijenih iz nafte, uglja i prirodnog gasa, tj. iz neobnovljivih, prljavih izvora. Procjenjuje se da ukoliko se trenutni trendovi nastave, industrija plastike mogla bi do 2050. da bude odgovorna za 20 odsto globalne potrošnje nafte.

Samo 9 odsto plastičnog otpada ikada proizvedenog je reciklirano, 12 odsto je spaljeno, dok je preostalih 79 odsto u prirodi ili na deponijama. Još jedna zapanjujuća brojka jeste 8 miliona tona plastike koji završe svake godine u okeanima, uglavnom stižući dotle tokovima rijeka. Ukoliko se nešto ne promijeni i nastavi sa sadašnjim navikama, 2050. u okeanima može biti više plastike nego riba, piše „Klima 101“.

Sva svojstva plastike koje je čine izdržljivom i korisnom istovremeno skoro u potpunosti onemogućavaju prirodi da je razgradi. Većina plastike se nikada ne razgradi, već se dijeli na sve sitnije dijelove, stvarajući mikroplastiku. Mikroplastika završava u stomacima riba i domaćih životinja, a potom i na našem tanjiru. Ova plastika mikorskopskih razmera pronađena je i u pitkoj vodi.

Takođe, plastični otpad može da zapuši odvodne sisteme i stvori pogodne uslove za razmnožavanje komaraca i štetočina, povećavajući rizik za transmisiju vektorskih zaraznih bolesti, kao što je malarija.

Kao rješenje ovih problema često se promovišu proizvodi od plastike koji se obilježavaju kao biorazgradivi, kompostabilni i kao bioplastika. Međutim, sudeći po trenutnom stanju, rješenje ipak nije tako jednostavno. Jer se često kese koje su označene kao biorazgradive samo brže raspadaju, stvarajući mikroplastiku koja u tom obliku može lakše naći svoj put do ljudskog tijela.

Razumijevanje terminologije

Poslije ovih zabrinjavajućih brojki i činjenica, jasno je da problem plastike nije samo pitanje zagađenja životne sredine, već i negativnog uticaja na javno zdravlje ljudi. Da bi se dogodile pozitivne promjene, neophodno je podizanje svijesti o ovim problemima i edukacija o pravljenju boljih, zelenijih izbora. Dobar početak je upoznavanje sa vrstama plastike koje se nalaze na tržištu i razumijevanje razlike između bioplastike i fosilne plastike, kao i između biorazgradive i kompostabilne plastike.

Da li će se biorazgradiva i kompostibilna plastika razgraditi i koliko će se brzo to dogoditi, zavisi od uslova kojima je izložena pri odlaganju. Pod ovim uslovima podrazumijeva se temperatura, vrijeme koje treba da protekne, prisustvo mikoorganizama, nutrijenata, kisika i vlage. Različiti tipovi biorazgradive ili kompostabilne plastike dizajnirani su da se biorazgrade pod tačno definisanim uslovima. Kada su uslovi drugačiji, proces biorazgradnje može da se uspori, izostane, ili jednostavno da dođe samo do stvaranja mikroplastike, piše portal „Klima 101“.

Biorazgradiva plastika dizajnirana je da se biorazgradi u određenom medijumu (npr. voda, zemljište), uz određene uslove i u različitim vremenskim intervalima.

Industrijski kompostabilna plastika dizajnirana je za biorazgradnju u uslovima industrijskog postrojenja za kompostiranje ili za anaerobnu (bez kiseonika) digestiju, nakon čega sledi kompostiranje.

Kompostabilna plastika u uslovima kućnog kompostiranja dizajnirana je za biorazgradnju u kućnom kompostištu, gdje su temperature dosta niže nego one pri industrijskom kompostiranju.

Bioplastika je djelimično ili u potpunosti izgrađena od biološkog sirovog materijala, za razliku od konvencionalne plastike koja je napravljena od fosilnih materijala.

Plastika koja nije biorazgradiva traje veoma dugo, a može se raspasti na sitnije delove, formirajući mikroplastiku i akumulirati u životnoj sredini.

Okso-biorazgradiva plastika jeste plastika kojoj su dodati aditivi, koji tokom procesa oksidacije dovode do raspadanja na mikroplastiku ili hemijskog razlaganja.

Problem obilježavanja

Jedan od uobičajenih problema jeste da se termin „bioplastika” koristi za proizvode koji su ili zaista napravljeni od biološkog materijala ili biorazgradivi, ili oba. Budući da to ipak nisu sinonimi, dolazi do zabune i pogrešne interpretacije termina, a posljedično i do donošenja pogrešne odluke o odlaganju plastike.

Također, uslijed još jednog nepravilnog stavljanja znaka jednakosti između nečega što je biorazgradivo i kompostabilno, potrošači mogu nenamjernom greškom ambalažu koja je označena oznakom „bio” odložiti u kantu za biološki otpad, uvjereni da ambalaža može da se kompostira, pri čemu zapravo doprinose zagađenju plastikom.

Važno je i napomenuti i da je mali udio plastike kompostabilan u uslovima kućnog kompostiranja i da se u većem brojem slučajeva oznaka „kompostabilno” zapravo odnosi na industrijski kompostabilnu plastiku, što znači da nema svrhe kompostirati je u kućnim uslovima. Time bi se samo zapravo zagadio kompost.

Problem u obilježavanju ambalaže je nešto što stručnjaci prepoznaju i skreću pažnju da je neophodno detaljnije, preciznije i jasnije oblježavanje o konkretnoj vrsti plastike, kao i navođenje jasnih instrukcija za njeno pravilno odlaganje.

Testiranje različitih plastičnih kesa

U studiji objavljenoj 2019., koju je sprovela Imodžin Naper, sa Univerziteta u Pilmutu, testirane su kese koje su označene kao biorazgradive, kompostabilne i okso-biorazgradive, kao i konvencionalne polietilenske kese. Imodžin je ove kese ostavila da stoje u periodu od tri godine u tri različite sredine, u morskoj vodi, zakopane pod zemljom i na otvorenom vazduhu.

U eksperimentu, kesa koja je obilježena kao kompostabilna u potpunosti se razložila nakon što je tri meseca stajala u morskoj vodi. U zemljištu je ostala netaknuta tokom dve godine, ali se raspala kada je u nju pokušala da stavi namirnice. Ostatak kesa, pa čak i ona koja je obilježena kao biorazgradiva ostale su očuvane i u morskoj vodi i pod zemljištem, toliko da su mogle da izdrže ubačene namirnice u njih.

Nakon devet mjeseci na otvorenom vazduhu, sve kese su se raspale ili su počele da se cijepaju, uglavnom raspadajući se na mikroplastiku. Sunčeva svetlost potpomaže raspadanju plastike kroz proces fotokatalitičke oksidacije, pri kome plastika postaje isušena i krhka, raspadajući se na mikroplastiku.

Kako napraviti pravi izbor?

Jasno je da problem neadekvatnog obilježavanja različitih vrsta plastike dovodi do nenamjernih grešaka u odlaganju, jer prosto ne postoji dovoljno informacija koje bi dale jasne instrukcije za postupanje sa otpadom. Mišljenje stručnjaka je da će se takve greške dešavati sve dok se ne uvedu jasne regulative i zakoni koji bi obezbijedili da svaka vrsta otpada završi na pravom mjestu.

Do tada, najbolji izbor je i dalje izbjegavanje plastike za jednokratnu upotrebu, kao i reciklaža. Ipak, kako se svijest o ovom problemu sve više podiže, naučnici širom svijeta rade na pronalaženju novih materijala za plastiku koja će se praviti iz obnovljivih izvora i koja će zaista biti biorazgradiva, a jedni od njih jesu i naši naučnici iz Čačka koji razvijaju bioplastiku za upotrebu u industriji.

N1

N1
Autor 24.6.2021. u 13:51