Zagađivači (ne) plaćaju, zdravlje trpi

Povezani članci

• Tetovo i Tuzla među deset najzagađenijih gradova u Evropi
• Hrvatska: Ukida se povratna naknada na boce za mlijeko i jogurt
• BiH do kraja godine dobiva prvu vjetrolektranu
• Zagađenje u Tuzli i Lukavcu danima kritično, Sarajevo i Zenica se približavaju kritičnom pragu
• Nacionalni park Sutjeska – mrtvi kapital ili laboratorija u prirodi?
• Svjedočimo najgorem masovnom izbjeljivanju Velikog koraljnog grebena

Foto: Jedna od javnih akcija Centra za životnu sredinu vezanih za problem klimatske krize i zagađenja vazduha

Trenutna krizna situacija sa pandemijom COVID-19 pokazuje da su najugroženija kategorija izložena korona virusu hronični bolesnici sa respiratornim i kardiovaskularnim oboljenjima. Prema SZO, ova oboljenja su neposredna posljedica negativnog kvaliteta vazduha, a BiH se, po pitanju aerozagađenja, nalazi u samom vrhu svjetskog prosjeka. Uprkos tome, vjerodostojne informacije o štetnim emisijama zagađivača na državnom nivou, gotovo da ne postoje.

Piše: Predrag Blagovčanin 

Međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša „Arhusku konvenciju“ Bosna i Hercegovina je ratifikovala 2008. godine. Ovom konvencijom garantuje se pravo građanima da učestvuju u donošenju odluka te da imaju slobodan pristup informacijama, kao i da ostvare svoja prava pred pravosudnim organima. U sklopu konvencije, usvojen je i Protokol o registrima ispuštanja i prenosa onečišćavajućih tvari, tzv. «PRTR protokol»  koji obavezuje vlast da kontroliše ispuštanje zagađujućih emisija i te podatke učini javno dostupnim.

Danas, nakon potrošenih nekoliko miliona konvertibilnih maraka iz donacija Evropske unije namijenjenih za funkcioniranje ovog protokola na nivou BiH, on je donekle uspostavljen na nivou entiteta, ali na nivou države i dalje ne postoji jedinstvena baza zbog problema sa prenosom nadležnosti na jednu instituciju koja će vršiti prikupljanje i analizu podataka.

Tako da su nadležnosti za vođenje PRTR registra prenesene u RS-u na Republički hidrometeorološki zavod, a u FBIH na Federalno ministarstvo okoliša i turizma te Odjeljenju za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove u Brčko Distriktu.

Uprkos uspostavi entitetskih baza podataka, samo je putem jedinstvenog državnog registra moguće izvještavati za evropski E-PRTR koji održava Evropska agencija za okoliš gdje bi javno bili objavljeni svi podaci o zagađivačima za BIH.

Samir Lemeš, prodekan Politehničkog fakulteta u Zenici i član Udruženja građana «Eko forum», nedostatak vjerodostojnih informacija o emisijama zagađivača objašnjava komplikovanim političkim uređenjem u BiH.

„BiH je potpisala PRTR protokol, međutim nije ga ratifikovala na državnom nivou. Nadležnosti za zaštitu okoliša su podijeljene. U RS je nadležnost RS-a, a u FBiH u nadležnosti kantona i federalnog nivoa. Na državnom nivou su samo pitanja koja se tiču međunarodnih sporazuma“, pojasnio je Lemeš.

Bitno je naglasiti da elektronski – IT sistem popunjavanja podataka i izvještavanja o emisijama nije funkcionalan niti na državnom, niti na entitetskim nivoima. U Federaciji BiH su dobijena određena finansijska sredstva u 2012. godini za njegovo uspostavljanje i unapređenje, dok u RS ne postoji elektronska baza već zagađivači pisanim putem dostavljaju popunjene obrasce sa podacima.

Podaci nepotpuni i neprovjereni

Anes Podić iz Udruženja Eko akcija iz Sarajeva ističe da postojeći  softver u FBiH zadnjih par godina više ne radi nego što radi, a i kada radi javnost opet nema informacije o zagađivačima.

Takođe, objašnjava, sam pristup podacima iz registra zagađivača otežan je zbog komplikovanih procedura, pa se na dodjelu šifre za pristup ovom protokolu u FBIH čeka po šest mjeseci.

„U FBiH je moguće pristupiti na način da se na stranici Ministarstva okoliša i turizma FBiH popuni zahtjev za dodjelu šifre sa ličnim podacima te se taj zahtjev pošalje administratoru koji odobrava šifru. Generalno, pristup podacima koji se tiču okoliša poput okolišnih dozvola ili emisija zagađivača, po mojim utiscima, otežava se sa namjerom da se dodatno iscrpe skromni resursi nekoliko organizacija koji se bave ovom problematikom“.

Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma u FBiH kažu da se podaci o zagađivačima objavljuju krajem tekuće za prethodnu kalendarsku godinu, ali ističu da je problem što se ne obavlja njihova validacija.

«Validacija podataka je veliki problem čak i razvijenim zemljama. Validaciju bi trebali raditi ovlašteni referentni centri. Do sada je samo ovlašten Federalni hidrometeorološki zavod za emisije u zrak. Donošenjem novog Zakona o zaštiti okoliša biće donesen i set podzakonskih akata kojima će biti uređena i problematika PRTR na federalnom nivo.  Naglašavam da sve do uspostave jedne zajedničke baze za BIH koja će sadržavati podatke iz tri baze podataka: dvije entitetske i Brčko Distrikta, Bosna i Hercegovina ne ispunjava obaveze EU. Također je važno istaći da je okoliš (odnosno zakoni) na nivou entiteta i BD, što je dodatni problem, ne samo za ovu bazu podataka, nego u pogledu kompletnog informacionog sistema okoliša, pogotovo kad imamo u vidu da Federacija ima i 10 Kantona, koji također izdaju okolišne dozvole», kazala je Suada Numić iz ovog ministarstva. Ističe da problematici ratifikacije i objedinjavanja podataka za cijelu BIH i izvještavanja  treba posvetiti dužnu pažnju.

«To ćemo zajedničkim djelovanjem i morati uraditi, s obzirom da je okoliš jedno od najznačajnijih poglavlja za ulazak u EU poglavlje 27», zaključuje.

Vlast u BiH je obavezna da kontroliše ispuštanje zagađujućih emisija i da te podatke učini javno dostupnim

Iako podaci o zagađivačima donedavno nisu bili javno dostupni na zvaničnoj web stranici Republičkog zavoda u RS, u međuvremenu su u kratkom roku postavljeni na web stranicu u formi izvještaja za protekle tri godine.

Ranka Radić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda u RS kaže da se u RS svake godine značajno povećava broj postrojenja koji dostavljaju podatke u Registar, kao i kvalitet dostavljenih podataka koji se verifikuju od strane RHMZ.

«Podaci se u Registar dostavljaju u formi propisanih obrazaca koji se verifikuju od strane RHMZ. Međutim da bi se olakšao način upravljanja podacima, potrebno je uraditi web aplikaciju putem koje bi sva postrojenja dostavljala potrebne podatke u predviđenom roku i formi za bazu podataka. Takođe je neophodno napraviti odgovarajuća uputstva za postrojenja o korištenju same aplikacije, ali i detaljna uputstva po pojedinim sektorima ( vode, vazduh, otpad, zemljište) sa jasno definisanim vodičima na koji način se vrše mjerenja, proračuni, procjene emisija u pojedine segmente životne sredine. Postojeći sistem ima nedostataka te se svakako treba raditi na njegovom unapređenju kroz jačanje kapaciteta nadležnih institucija, ali i samih postrojenja koja popunjavaju podatke».

Izvještaji bez kontrole

Prema podacima iz izvještaja koji bi trebali biti objavljeni u sklopu PRTR protokola, trebala bi se regulisati i novčana naknada koju bi zagađivači, prema Zakonu o zaštiti životne sredine u RS, odnosno Zakonu o zaštiti okoliša u FBiH i načelu «zagađivač plaća» trebali plaćati za onečišćenje prirode.

Dok u RS-u ne postoji uredba koja bi regulisala ovu oblast, u FBIH postoji Pravilnik koji reguliše način uređivanja i obračunavanja naknada i naknade se po tom principu prikupljaju od zagađivača.

Prema riječima Samira Lemeša, uprkos postojećem Pravilniku, u FBiH i dalje postoji problem kontrole izvještaja zagađivača koji se dostavljaju. Naime, u softver sa bazom podataka, zagađivači sami unose podatke za izvještaj, a pri tome ih, kako tvrdi, niko ne kontroliše. Nakon što su iz Eko foruma nekoliko godina tražili da se ti izvještaji javno objave, oni su danas dostupni na stranici federalnog Ministarstva okoliša i turizma.

«Kada smo analizirali te podatke, ispalo je da je prije dvije godine najveći zagađivač organskim polutantima bila jedna mesnica i autolakirerska radnja iz Mostara, jer su ljudi pogrešno unosili podatke i umjesto grama upisivali su kilograme. To znaju u federalnom ministarstvu, ali ih to ne interesuje“, tvrdi Lemeš.

Samir Lemeš: Brojne nelogičnosti prilikom naplate novčanih naknada za zagađenje okoliša

S obzirom da se isplata naknada po principu „zagađivač plaća“ vrši na osnovu ovih podataka koje, kako Lemeš navodi, treba uzeti s rezervom, dolazi i do nelogičnosti prilikom naplate novčanih naknada za zagađenje okoliša.

„Recimo, godišnje termoelektrana Kakanj plati dva miliona KM takse, dok ArcelorMittal plati 700.000 KM. Iz ArcelorMittal-a dimi na sve strane, međutim, nema nikakve kontrole, niti inspekcije vrše kontrolna mjerenja. Oni dođu, vide papire i sve je u redu. Brojke su sigurno četiri do pet puta više, ali nema kontrole. Po pravilniku, postrojenja iznad 50 MW za koje dozvole izdaje FBiH, kontroliše federalna inspekcija, a sve što je manje od toga, dozvole izdaju kantoni. U zakonu i pravilnicima piše da su svi dužni da dostavljaju izvještaje. Međutim, za 180 dozvola koje je FBiH izdala ne dostavljaju svi izvještaje, niti ih iko tjera da to urade. Obzirom da jedna žena radi na PRTR protokolu, Federalno ministarstvo okoliša i turizma nema ni kapacitete da taj problem riješi.“

Zagađivač (ne)plaća

Princip «zagađivač plaća» proklamovan je Zakonom RS-a o zaštiti životne sredine iz 2012. godine. Po tom principu, vlasnici vozila u RS-u prilikom registracije automobila od 1. januara 2019. godine plaćaju naknade za zagađenje zraka, međutim, ovim zakonom nisu bili obuhvaćeni industrijski zagađivači.

Iz termoelektrana Stanari i Ugljevik potvrdili su da izvještaje o emisijama štetnih gasova redovno dostavljaju nadležnim službama, ali da naknade po načelu «zagađivač plaća» ne plaćaju.  Iz Ugljevika su naglasili i da su po pitanju emisije čvrstih čestica i SO2, urađenim ekološkim projektima, rekonstrukcijom elektro filtera i izgradnjom postrojenja za odsumporavanje dimnih gasova,  jedini u BiH ispoštovali ekološke standarde EU i Energetske zajednice. Odgovore na pitanja koje smo dostavili  RiTE Gacko do objave teksta nismo dobili.

Samir Lemeš smatra da se ovakvim pristupom pogoduje stranim investitorima u RS-u, jer za razliku od FBiH gdje postoji pravilnik i zagađivači moraju plaćati naknadu, u RS takve uredbe nema, i samim tim najveći zagađivači, poput termoelektrana, ne plaćaju naknade.

«Moja slobodna procjena je da je to način zaštite stranih investicija, kao što su termoelektrana u Stanarima ili rafinerija nafte u Brodu. Postavlja se pitanje koliko se želi uopšte destimulisati prljava proizvodnja, jer glavni cilj taksi je da proizvođače natjeraš da budu čisti.“

Na pitanje zašto princip “zagađivač plaća” ne funkcioniše za sve vrste zagađivača u RS, iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS dali su vrlo generalnu izjavu, ali ne i odgovor na naše pitanje.

«Načelo “zagađivač plaća”, jedno je od osnovnih načela  zaštite životne sredine. Svaki zagađivač dužan je da plaća naknadu za zagađivanje ako svojim aktivnostima uzrokuje opterećenje na pojedine segmenata životne sredine. Ovo načelo je praksa u svim evropskim državama, a i  propisano je Zakonom o zaštiti životne sredine Republike Srpske. Sredstva prikupljena od ovakvih naknada treba da se usmjere u sprečavanje i smanjivanje zagađivanja», odgovor je dostavljen iz ove institucije.

Monopol nad zdravljem stanovnika

Zbog svega gore navedenog, Majda Ibraković, asistentica na programu Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu, smatra da zagađivači drže monopol nad zdravljem stanovnika u Bosni i Hercegovini. Ističe da je ironično da velika industrijska i elektroenergetska postrojenja u realnosti nisu prepoznata kao zagađivači koji trebaju plaćati za emisije koje prouzrokuju svojim radom, a samo u 2019. godini emisije iz termoelektrana prekoračene su i do devet puta više od dozvoljenih.