Žandrak ili Žendrag – kako se zove nestalna rječica?

Ešref Zaimbegović
Autor 28.10.2020. u 11:23

Izdvajamo

  • Ovi istorijski izvori i sjećanja pokazuju da je originalno ime ipak Žendrag i da je staro nekoliko stoljeća. Mi, doduše, ne znamo da li to ime ima neko značenje. Upotrebljavaće se i naziv Žandrak ali on je samo izvedenica a ime francuskog inžinjera je legenda.

Povezani članci

Žandrak ili Žendrag – kako se zove nestalna rječica?

 Foto: E.Z.  

Nestalni vodeni tok, potok ili mala rječica, izvire negdje kod sela Kruškovog polja, blizu ceste Bosanski Šamac – Gradačac, prolazi kraj sela Škarića, pa kroz Hasić i Tišinu. Onda se približava Bosanskom Šamcu, dolazi blizu željezničke stanice a potom se vraća na istok i kod sela Tursinovca ulijeva u baru Tišinu. Mi u Bosanskom Šamcu, a vidim da tako stoji u zvaničnim publikacijama, ovu nestalnu rječicu nazivamo ŽANDRAK. U Hasiću i Tišini međutim čujemo ŽENDRAG.

Prije pola vijeka Žandrak je bio bogat vodom. U Hasiću i Tišini su se mladi u njemu učili plivati, skakali u njega sa okolnih vrba. Ispod šamačke željezničke stanice dolazili su pecaroši i vraćali se sa torbama punim štuka, crvenperki, linjaka i drugih riba. Zimi su se na zaleđenoj rječici okolna djeca klizala i igrala hokej i fudbal.

Međutim vrijeme je učinilo svoje. Melioracija poljoprivrednog zemljišta, izgradnja kanalizacije u gradu, asfaltiranje seoskih puteva smanjivalo je količinu vode i njen protok. Danas se poslije proljetnih i jesenjih kiša ukaže tok koji ide u baru Tišinu.

Bara je nekadašnji rukavac Save a tradicionalno se govori da je ime Tišina dobila zato što u njoj nisu kreketale žabe. Bara Tišina i Žandrak su danas zaštićeno stanište puno raznovrsnog biljnog i životinjskog svijeta.

Posebna tema je ime rječice. Postoje dvije osnovne varijante: ŽANDRAK I ŽENDRAG.

Žandrak

O nazivu  Žandrak postojala je legenda da je izvedeno iz imena francuskog inžinjera Žan Darka koji je 1865. napravio urbanistički plan Bosanskog Šamca. Bosanski Šamac je tada bio novo naselje izgrađeno za protjerane muslimane iz Srbije. Za urbanizaciju je turska vlada angažovala francuske inžinjere. O tome pišu i naša dva šamačka istoričara Esad Tihić i Nikša Nezirović u svojim monografijama o Bosanskom Šamcu.

Tihić na 65. stranici svoje knjige „Bosanski Šamac kroz historiju“ kaže:

„Savremeni plan naselja, po uzoru na srednjoevropska naselja u ravnici, izradio je francusku arhitekta kapetan Žan Dark (Jean D’Arque). Po njegovom imenu je, navodno, nazvan sada usahli krak rijeke Bosne koji protiče ispod tišinskog mosta, u iskrivljenom nazivu – Žandrak.“

Nikša Nezirović piše na 55. i 56. stranici drugog izdanja „Monografije Bosanskog Šamca“:

„Grad se nije razvijao stihijski nego planski. Građen je prema nacrtu Saliha eff. Muvekkita, a francuski inžinjeri – arhitekti napravili su prvi urbanističko-regulacioni plan…Tačnije savremeni plan naselja napravio je francuski kapetan – inžinjer Žan Dark 1865. godine…On je preuredio i izgradio kanal Žandrak koji je za vrijeme Turske izgrađen a po njemu dobio ime. Radi se o iskrivljenoj verziji imena ovoga oficira Žan Dark = Žandrak.“

Doduše Nezirović kao i istoričar Marko Matolić dovode u sumnju da je ovo bilo pravo ime inženjera i smatraju da je neko od Francuza koristio ime njihove nacionalne heroine Ivane Orleanske koja se u originalu piše Jeanne d‘Arc a izgovara kao Žan Dark. Dakle, oba autora i Matolić smatraju da se kod nastanka imena rječice radi samo o legendi.

Vidjeti je da obojica autora monografija griješe u opisu karaktera Žandraka, jer on nije ni kanal ni usahli rukavac Bosne nego samostalni tok sa izvorom.

Međutim neki stariji izvori govore o nazivu Žendrag. Taj naziv se spominje u knjizi Marka Matića „Domaljevac – 450 godina postojanja“. Naime tamo na strani 13. i 14. stoji sljedeći tekst:

“Mjeseca rujna 1785. godine je neki Božić, kao oficir generalštaba austrijske vojske, boravio u Posavini. On je bio zastavnik brodske graničarske regimente.

Original Božićevog izvješća nalazi se u kartografskom odjelenju ratnog arhiva u Beču. Po spisima koji su dostupni vidi se da je on došao do Škara (danas Škarić). On je krenuo od Tolise, preko Domaljeva (Domaljevac), Drežnice (vjerovatno Grebnice) i Tišine. Evo šta tamo piše: „To se mjesto (Tolisa) sastoji od 10 -12 kućica. Put vodi preko polja i livada, a onda kroz velike šume, preko potoka Tolisa koji je širok oko 50 koraka, a tlo je močvarno. Odatle se dolazi u kršćansko selo Domaljevac sa 5-6 kućica koje se nalaze u šumama. Nedaleko odatle, u grmlju prekinutih polja se nalazi Tišina. Put dalje vodi prema jugoistočnoj strani negdje bliže, negdje dalje od sela Drežnice i Tišine i konačno poljima isprekidanim žbunjem se dolazi do Škara, koje je razbacano i smješteno na potoku Žendrag.“

Tišina

O kretanju toga Božića  po Posavini piše i prof.dr. Pavo Živković u svojoj studiji „Povijest Hrvata Bosanske Posavine do početka XX. stoljeća“ na strani 87. On između ostaloga piše: “U užem dijelu Posavine, točnije u Tolisi je obavještajac  u svojim bilješkama zabilježio 15 katoličkih kuća na vodoplavnom regionu…“

Drugi izvor nalazimo u Glasniku zemaljskog muzeja BiH, juli – septembar 1908. koji donosi prilog dr. Gustava Bodensteina, generalnog državnog arhivara iz Beča. „Povijest naselja u Posavini 1718 – 1739.“ Taj izvještaj su sačinile austrougarske vojne vlasti radi popisa zemlje i stanovnika u tom području. Na strani 369 stoji (prevod autora): „Od Bosne do na Cvijetića njive je miješana šuma, od ove njive do na prelaz i dalje do na isticanje močvarnog Zendraca, 40 minuta dugo, je mješano polje a od tamo do na isticanje Domaljevačkog blata čisti gaj i malo močvarnih livada. Gajevi su miješani, djelom plodni dijelom i neplodni.

Odticanja močvara se sva nazivaju bogaz i omrežena su za ribolov. To su Bogaz Zendrac (u originalu Sendracz), Bogaz Tišina, Bogaz Odogracki Bogh, Bogaz Tišinski Bogh i Bogaz Domaljevačko blato.“

U daljem istraživanju nađem prilog naše zemljakinje (porijekom iz Hasića) dr. Ružice Šušnjara – Sarić. Ona pišući na portalu hasic-online.at  govori o svome djedu Peranu Sariću, njegovom govoru i sjećanjima:

„Sa Žendragom… je živio cijeli svoj život. Nikada ga drugačije nije nazivao.
Dakle, nije riječica što prolazi kroz naše selo ni ŽANDRAK, ni ŽENDRAK, ni ŽANDRAG, nego samo Ž E N D R A G. Pa to valjda mi mještani moramo točno znati. A zato postoje i dokumenti gdje se to može provjeriti.
Ja ću podsjetiti na jedan meni bliz.
Najstariji list u Bosanskoj Posavini, a koji je izlazio upravo u Hrvatskoj Tišini zvao se imenom naše riječice «ŽENDRAG».
List je, prvi puta, pretpostavlja se, izašao 1854/55.g., a obnovio ga je fra Bono Nedić u siječnju 1894. g.“

Ovi istorijski izvori i sjećanja pokazuju da je originalno ime ipak Žendrag i da je staro nekoliko stoljeća. Mi, doduše, ne znamo da li to ime ima neko značenje. Upotrebljavaće se i naziv Žandrak ali on je samo izvedenica a ime francuskog inžinjera je legenda.

Ešref Zaimbegović
Autor 28.10.2020. u 11:23