Zanimljivo rješenje iz Makedonije – virtualni plinovod!

Povezani članci

• Sanjani i Sanjanke rekli NE termoelektrani Kamengrad
• Akcija “Sačuvajmo Drinu, zaustavimo brane!”
• Saopštenje Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini povodom gradnje HE u gornjem toku rijeke Neretve
• “Let’s Do It – milion sadnica za 1 dan” / Grad Tuzla
• Šesta akcija čišćenja “Let’s Do It” u Tuzli
• Srpski narod protiv Rio Tinta ili o lažnim istorijskim analogijama

Autor: Mirko STOJANOVSKI, dipl. ing., Zoran KITANOV, dipl. iur. energetika-net.com

Gradnja magistralnih plinovoda je skupa i spora, a u slučaju zemalja kao što je Makedonija i zakasnjela. Ona uglavnom ovisi o strateškim razvojnim planovima države i sredstvima koja se mogu izdvojiti za tu svrhu. Stoga se postavlja pitanje: treba li čekati na gradnju skupih cjevovoda i odlagati primjenu prirodnog plina? Odgovor je: ne, jer postoji način za ubrzavanje dovođenja plina do krajnjih potrošača, a to su virtualni plinovodi.

Virtualni ili plinovod na kotačima je sustav koji omogućava prijevoz prirodnog plina kao zamjenu za njegov prijenos plinovodima, tamo gdje oni još nisu izgrađeni ili gdje nisu isplativi. Pri tome se plin može prevoziti u stlačenom (CNG) ili ukapljenom obliku (LNG). 

U prvom slučaju se virtualni plinovod sastoji od kompresorske stanice, spremnika stlačenog plina, cestovnog ili željezničkog prijevoznog sredstva te dekompresorske i mjerno-regulacijske stanice, uključujući i postrojenje za odorizaciju plina, dok u drugom slučaju takav ‘plinovod’ obuhvaća postrojenje za ukapljivanje i pretakanje plina, kriogene cestovne ili željezničke cisterne, prihvatno postrojenje s kriogenim spremnicima koji su opremljeni odgovarajućim isparivačima te mjerno-regulacijsku stanicu s odorizacijskim postrojenjem (il. 1). 

Ilustracija 1 – Računalni model dekompresorske stanice

Prirodni plin – strateški cilj makedonske energetike

Makedonija je energetski ovisna zemlja koja sve potrebe za tekućim gorivima pokriva iz uvoza. Kako su njihove cijene u posljednjih nekoliko godina vrlo nestabilne i stalno rastu, a ne treba očekivati skoru promjenu ni stabilizaciju takvog stanja, nužne su strukturne promjene kod potrošača, tj. njihova preorijentacija na neki drugi energent. U slučaju Makedonije pri tome se u prvom redu misli na prirodni plin i obnovljive izvore.

Strateško opredjeljenje svake male i energetski ovisne zemlje je izgraditi fleksibilan energetski sustav koji se može brzo prilagoditi promjenama u svijetu, koji je učinkovit, koji omogućava visok stupanj automatizacije, praćenje i kontrolu dobave i potrošnje te bolje ekonomske učinke, koji je sigurniji i koji manje onečišćuje okoliš. Takav se sustav danas najjednostavnije može izgraditi na osnovi primjene prirodnog plina. Na žalost, u usporedbi s razvijenim europskim zemljama, u Makedoniji je prirodni plin vrlo malo zastupljen u konačnoj potrošnji energije, dok je potrošnja električne energije vrlo velika, što je posebice izraženo kod kućanstava.

Kakav će biti daljnji razvoj plinskog gospodarstva i primjene plina u Makedoniji, ovisi o više čimbenika kao što su: energetska i fiskalna politika vlade te sposobnost svih koji se bave energetikom za strateško ponašanje te za brzo i učinkovito prilagođavanje potrebama potrošača, a isto tako moraju postojati projektantske i izvođačke tvrtke koje sve planove i strategije mogu učiniti razvidnima i ostvarivima.

Stoga, kada se radi o daljnjoj plinofikaciji Makedonije, razrađena su dva scenarija:
• gradnja mreže magistralnih plinovoda po cijeloj zemlji
• regionalna plinofikacija pomoću virtualnih plinovoda.

Ilustracija 2 – Sadašnji plinski sustav u Makedoniji

Prvi scenarij: gradnja mreže magistralnih plinovoda

Projekt gradnje mreže magistralnih plinovoda po cijeloj Makedoniji podijeljen je na nekoliko regionalnih potprojekata, od kojih je dio već ranije naručila makedonska vlada i djelomično su već izrađeni.

Ilustracija 3 – Nekoliko detalja dekompresorske stanice u Strumici

Kao glavni nedostaci tih projekata ističu se loši i nerijetko posve nerazumljivi prijevodi na makedonski jezik (što je posljedica toga što su ih uglavnom radile inozemne tvrtke!) te nedovoljno utvrđene stvarne potrebe za prirodnim plinom u pojedinim dijelovima zemlje i nepotpuno razrađene interkonekcije sa susjednim zemljama. Upravo ta činjenica nedostatka interkonekcija je vrlo važna za Makedoniju jer kapacitet postojećeg plinovoda kojim se ruski plin preko Bugarske dovodi do Skopja i naselja u sjeveroistočnoj Makedoniji iznosi 800 milijuna normnih m³godišnje, što bi se uz ugradnju kompresorske stanice za povišenje tlaka moglo povećati na najviše 1,2 milijarde normnih m³ godišnje.

Gradnja primarne mreže plinovoda, kako je predviđeno spomenutim projektima, prema nekim bi procjenama stajala oko 0,5 mlrd. eura. No, ako se zna da će priključenje nove termoelektrane-toplane i široke potrošnje u Skopju te prelazak TE Negotino na plin u potpunosti apsorbirati potencijal postojećeg plinovoda, postaje jasno da se najprije moraju ostvariti nove interkonekcije na međunarodne plinovode i potom uvoz plina osigurati pravodobnim i čvrstim ugovorima, a tek zatim krenuti u ostvarenje tako velikog i skupog pothvata kao što je gradnja magistralnih plinovoda po cijeloj Makedoniji.

Što preostaje u međuvremenu, dok se ne riješe svi spomenuti problemi i započne gradnja mreže magistralnih plinovoda i distribucijskih sustava koji će omogućiti primjenu plina u gospodarstvu, javnim zgradama i kućanstvima? Treba li do tada sjediti skrštenih ruku i plaćati skupu (električnu) energiju? Na primjeru Strumice se može vidjeti da to nije nužno!

Drugi scenarij: regionalna plinofikacija  pomoću virtualnih plinovoda

Strumica se nalazi u jugoistočnom dijelu Makedonije i jedna od najrazvijenijih makedonskih općina. No, kako je od postojećeg magistralnog plinovoda koji prolazi sjeveroistočnim dijelom zemlje udaljena najmanje 100 km, priključenje na njega u narednim godinama nije vjerojatno (il. 2). Zbog toga je primijenjeno u Makedoniji jedinstveno rješenje za plinofikaciju, a to je uspostavljanje virtualnog plinovoda.

Pri tome je najprije trebalo pronaći najbližu točku s prirodnim plinom, a to je grad Petrič u Bugarskoj, oko 40 km od Strumice, zatim tamo izgraditi kompresorsku stanicu u kojoj će se plin tlačiti u boce na 250 bar, uspostaviti prijevoz kamionskim cisternama preko granice te, konačno, u Strumici izgraditi prihvatnu dekompresorsku mjerno-regulacijsku stanicu na kojoj se plin uvodi u distribucijsku mrežu (il. 3).

U prvoj fazi projekta, koja je ostvarena tijekom osam mjeseci 2011. godine, izgrađena je distribucijska mreža ukupne duljine 13,5 km, pri čemu su korištene polietilenske cijevi s nazivnim promjerom 63 – 315 mm. U drugoj fazi projekta provedena je rekonstrukcija sustava grijanja, odnosno ugradnja plinskih kotlovnica u 13 javnih zgrada (vrtićima, osnovnim i srednjim školama), što je trajalo tri mjeseca. U trećoj fazi je naručena i isporučena oprema za dekompresijsku stanicu te su izvedeni građevinski radovi na njezinom postavljanju. Ukupni troškovi ulaganja u te tri faze iznosili su oko 2 mil. eura.

Do jeseni 2012. provedena je daljnja gradnja distribucijske mreže i omogućeno priključivanje industrijskih potrošača i kućanstava na nju, a probno punjenje mreže plinom započelo je 21. listopada 2012. godine (il. 4).

Ilustracija 4 – Distribucijska mreža za prirodni plin u Strumici

Zaključno

Na primjeru Strumice je pokazano da je lokalna ili regionalna plinofikacija moguća i bez prethodne gradnje magistralnih plinovoda. Takva plinofikacija omogućava postupan, logičan i ekonomičan razvoj plinske mreže i primjene plina, ali i prilagođavanje potrošača načelima energetske učinkovitosti. Ona se također može bolje prilagoditi stvarnim mogućnostima na pojedinom području, ali i skratiti vrijeme za uvođenje plina do svih potrošača čime se ujedno omogućava brži razvoj cijelog područja. Virtualni plinovodi također omogućavaju da velik dio sredstava koja bi se uložila u magistralne plinovode prenamijeni i učinkovitije iskoristi, npr. za gradnju cestovne ili željezničke infrastrukture, od čega će koristi imati cijelo društvo, a ne samo energetika. I na kraju, ali ne manje važno, regionalna plinofikacija pomoću virtualnih plinovoda omogućava određivanje stvarnih potrebna za plinom i pravilno dimenzioniranje magistralnih plinovoda i njihovih ogranaka. U takvom slučaju amortizacija novih plinovoda može se podijeliti na veći broj već priključenih, odnosno prilagođenih potrošača, što je svakako povoljnije s obzirom na isplativost projekta plinofikacije.

Gradnja takvih plinskih sustava je tehnički izvediva, sigurna i ekonomski prihvatljiva u brojnim naseljima ne samo u Makedoniji, već i u svim drugim zemljama. Stoga ne čudi kako je za takvo rješenje pokazano zanimanje u više makedonskih gradova kao što su Tetovo, Gostivar, Gevgelija, Prilep, Veles, Delčevo, Berovo, Pehčevo i dr.